“Vlado je bio novinar po pozivu, među zadnjima. Nikad nije iznevjerio poziv da bi zadržao posao, a to je ultimatum koji se danas najčešće stavlja pred novinare. Najveći dio šutke pristaje na ucjenu i izdaje svoj poziv da bi se bavili svojim poslom. Takva izdaja za Vladu bi bila ravna samoubojstvu. Bio je novinar cijelim bićem, svakom sekundom svog vremena i svakim svojim nervom”, Viktor Ivančić
U PETAK, 5. KOLOVOZA, umro je naš najbolji novinar Vladimir Matijanić.
Matijanićevi tekstovi, kako oni istraživački, tako i kolumne, bili su mala remek-djela novinarstva.
Vladimir Matijanić za Index je pisao od travnja 2019. godine, napisao je 1102 teksta, a mi ovdje izdvajamo njegovih 20 najboljih tekstova, prema subjektivnim kriterijima, jer tih najboljih tekstova moglo je biti i 50 i 60.
Otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu: Otac ti je bio ozbiljan kreten
Stjepane,
pročitao sam vijest da s prijateljima pripremaš proslavu stote obljetnice rođenja tvoga oca Franje i neugodno mi je što ti ovako moram reći, ali osim tebe, Nevenke, pokojnog Miroslava i nekoliko knjiga koje nemaju osobit rejting u ozbiljnoj historiografiji, tvoj japa nije stvorio ništa. Najmanje samostalnu Hrvatsku, ako je ona, sama po sebi, neko postignuće.
Hrvatska je nastala nakon raspada socijalizma. Socijalističke su države bile partijske, nešto poput današnje Hrvatske. Raspao se SSSR, nestao je DDR, srušila se Jugoslavija.
Ekskluzivno: HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita je plagirao doktorat
VICE MIHANOVIĆ, HDZ-ov kandidat za splitskog gradonačelnika, ravnatelj Lučke uprave u Splitu, fakultetski predavač i predsjednik gradskog ogranka HDZ-a je, kako ekskluzivno otkrivaju Index Istrage plagirao dio doktorske disertacije “Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja” koju je obranio 28. veljače 2018. godine na osječkom Ekonomskom fakultetu.
Mihanović u disertaciji na nekoliko desetaka mjesta koristi tuđe rečenice i čitave pasuse, a pritom ne navodi izvore ni preuzeto označava kao citat, pa nije moguće govoriti o propustu ili greškama, nego o očitoj namjeri da prepisane definicije, stavove i zaključke prikaže kao svoje. Nakon obrane doktorata izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docent te je u prosincu 2019. godine na Pomorskom fakultetu u Splitu postao predavač na kolegiju “Financiranje u brodarstvu” gdje radi “u dopunskom radnom vremenu” zajedno s još nekim stranačkim kolegama. HDZ-ovcima, očito, više nije dovoljna vlast, sada jure i za društvenim statusom, ali to je druga priča.
Matijanić odgovara Mihanoviću: Osnovci u Livnu pišu bolje nego ti u doktoratu
Dragi Vice,
vjerujem da mi nećeš uzeti za zlo što ti se obraćam pomalo intimistički, bez suvišnog persiranja, no za to imam barem tri dobra razloga. Prvi, vidim da me već dva dana koristiš u kampanji kao mjernu jedinicu za osobu nesposobnu proniknuti u znanstvene dubine tvoje doktorske disertacije te da pritom izgovaraš laži i služiš se podacima koji ne bi trebali biti relevantni u ovoj stvari. Drugi, rođeni smo iste godine. Treći, još uvijek cijenim činjenicu da si me nazvao 27. studenoga jer si, kako si objasnio, kao novoizabrani predsjednik splitskog HDZ-a, naumio kontaktirati s raznim redakcijama, pa eto i sa mnom kao Indexovim novinarom. Tada si rekao da si otvoren za sva pitanja, “i ona škakljiva”.
Nažalost, od toga si odustao već nekoliko mjeseci kasnije kada sam ti poslao upite za prvi tekst o disertaciji. Respektiram i činjenicu da si mi pred kraj razgovora, kad sam ti objasnio da nisam baš za ćaskanje jer sam na bolovanju, ponudio pomoć. Ne znam kako bi mi u zdravstvenim tegobama pomogao ravnatelj Lučke uprave i predsjednik jedne od splitskih stranaka, ali, kao što ti je poznato, nisam ni provjeravao jer sam odavno razvio nesklonost prema dealovima s osobama na pozicijama moći. Žao mi je, nisam taj tip.
Da se Kordić zaista stidi, hodao bi po Bosni i molio oprost
STOTINU civila, Bošnjaka iz sela Ahmići u općini Vitez, a među njima 32 žene i 11 djece, zatim mještani Šantića, Pirića i Nadioca, Bošnjaci iz Busovače i brojnih drugih mjesta u Lašvanskoj dolini, nije bilo te sreće da Darija Kordića upoznaju nakon što mu se negdje iza rešetaka ukazao dragi Bog osobno i, kako se čini, naumio postati menadžer njegove aktualne govorničke karijere.
Oni su, prema pravomoćnoj presudi Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, ubijeni ili protjerani, a domovi su im razoreni dok je aktualni štićenik Božji bio gospodar srednjobosanskih života. I smrti. Naročito smrti. I zbog toga je u Haagu dobio 25 godina zatvora.
Znate li kako je biti СРБИН u Hrvatskoj? Slavonski sezonci sad znaju
ZNATE li kako je biti СРБИН u Hrvatskoj? Tako da ćete dobiti batine govorite li ekavicom, na primjer, u pitomom Supetru na otoku Braču gdje je najveća ratna trauma početkom devedesetih bila raspodjela srpskih vikendica izbjeglicama hrvatske nacionalnosti.
Znate li kako je biti СРБИН u Hrvatskoj? Tako da ćete u pitomom Supetru dobiti po glavi jer ste u sitan sat pričali na javnom mjestu i to točno četiri mjeseca nakon što su igrači Crvene zvezde napadnuti na splitskoj Rivi jer su htjeli popiti kavu.
Doznajemo: Carina na aerodromu uhvatila šefa PPD-a s ogrlicom od 507.436 eura
PAVLA VUJNOVCA, jednog od najmoćnijih hrvatskih poduzetnika, uhvatila je carina na zagrebačkom aerodromu 25. lipnja ove godine s neprijavljenom ogrlicom od dragog kamenja i bijelog zlata vrijednom čak 507.436 eura – odnosno 3.812.421,47 kuna – te mu je izrekla prekršajnu kaznu od 50 tisuća kuna.
Vujnovac se sa skupom ogrlicom vraćao iz Züricha, a carinski službenik koji je sastavio prekršajni nalog smatrao je nužnim napisati i ovo: “S okolnostima prekršaja telefonskim putem upoznato je ODO Velika Gorica, državna odvjetnica gđa. Sanja Dlačić Jakovina, te je odlučeno da se protiv putnika pokrene prekršajni postupak, a ne kaznena prijava.”
U prekršajnom nalogu čitamo i da su carinici Vujnovčevu ogrlicu spazili “neposrednim opažanjem / obavljanjem nadzora”.
Pročitali smo Banožićev doktorat. Piše da nam je Njemačka susjedna, a Kosovo u Srbiji
KOSOVO je dio Srbije, Njemačka i Hrvatska su susjedne zemlje, hrvatske vojne operacije okončane su 1996. godine, a razvijanje turizma za cilj ima podizanje turističkog samozadovoljstva – sve ovo i još mnogo toga piše u doktorskoj disertaciji aktualnog ministra obrane Marija Banožića “Marketing selektivnih oblika turizma u Kontinentalnoj Hrvatskoj”.
Banožić je disertaciju obranio 2013. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, na poslijediplomskom studiju managementa koji će nekoliko godina kasnije dati najpoznatijeg HDZ-ovca među doktorima i doktora među HDZ-ovcima Vicu Mihanovića.
Upoznao sam Đekića dok je bio žrtva. Čovjek blagog lica postao je monstrum i ubojica
NA FOTOGRAFIJI vidite mene s hladnokrvnim ubojicom, monstrumom koji je s 15 uboda jučer ubio bivšu ženu.
On je ovaj s blagim licem, zagledan sa strane, a ja mrzovoljni, u crnom, s oborenim pogledom. Da je po izrazima lica trebalo pogoditi tko će postati ubojica i monstrum, prije bih se kladio na sebe.
Fotografiju je nekog davnog ljeta, za potrebe Feral Tribunea, snimio moj drug Leo Nikolić. Nastala je pred bivšom čekaonicom na splitskom željezničkom kolodvoru, odmah uz tračnice. U njoj desetljećima žive Đekići, pružni radnici.
Tema svakog susreta sa Željkom bila je ista: ubojstvo njegova brata Milenka ispred splitske diskoteke Palladium 1996. godine. Pred Željkom ga je ubio Vinko Budiša, zapovjednik splitskih policijskih specijalaca, kojemu će sućutno hrvatsko sudstvo, predvođeno Slavkom Lozinom i sucima Vrhovnog suda, mnogo godina nakon zločina odmjeriti četiri godine i 11 mjeseci zatvora. Odslužit će i manje.
Najtužnija priča o hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću
U REDU, hajde, neka ljudi na Indexu nisu novinari kao što je u najnovijoj izjavi – ili kako se već naziva njegovo oglašavanje – rekao Zoran Milanović, hrvatski predsjednik. Neka ni Marijana Puljak i Dalija Orešković nisu parlamentarke, nego narikače, neka Rada Borić nije feministica i političarka, nego osoba koja se “lažno prikazuje”, neka pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ne zaslužuje da joj se pamti ime.
Neka ni Peđa Grbin ne zna sročiti suvislu rečenicu, neka Žarko Puhovski nije profesor i politički analitičar, nego druker, umirovljeni mudroslov, propali političar i “jedna od najnečasnijih pojava na hrvatskoj javnoj sceni”. Ok, neka i B.a.B.e. imaju užasno ime, neka je GONG skupina kruhoboraca, neka je i Neven Barković, Indexov urednik i novinar, “ateistički agitator”, kao što je u svojim istupima – ili kako se to već zove kad ispušta zvukove iz usta – zaključio Zoran Milanović, hrvatski predsjednik.
Deri, Dino, nerviraj budale
KAO sportaš Dino Rađa uvijek je radio ono što se očekivalo: kad je bila Jugoslavija, igrao je za Jugoslaviju, kad je došla Hrvatska, igrao je za Hrvatsku. Takav je običaj u svijetu sporta. Disidencija je za političare, filozofe, književnike, glumce. Od sportaša se ne očekuju sumnjičavost i podozrenje, nego vojnička odanost.
Svijet sporta je svijet drila, slijep za finese. Jesi ili nisi, možeš ili ne možeš, uspio si ili nisi. A Rađa je prije svega sportaš. Vrhunski, jedan od najboljih na svijetu, jedan od najboljih u svom gradu. Nećete vjerovati, taj grad je nekad bio najbolji u Europi u tom sportu, ali to je neka druga priča.
Bijesna policija i navijači, lopovska vlada, ludi predsjednik. To je Hrvatska danas
NIŠTA nije dalo naslutiti “da će se ovako nešto dogoditi”, rekli su danas na izvanrednoj konferenciji za novinare u povodu sinoćnjeg obračuna policije i Hajdukovih navijača čelni ljudi Policijske uprave zagrebačke.
Njih petorica u uniformama zasjeli su na vrh stola – pored njih stajala je žena, također uniformirana – i novinarima pričali što je prethodilo policijskoj upotrebi vatrenog oružja kojom su ranjena dva Hajdukova navijača. I, usput, rekli već spomenuto da, naime, ništa nije dalo naslutiti da će se ovakvo nešto dogoditi.
Ajde?
Stvarno?
Doznajemo: Policija je 2009. privela Ćorušića. Pijan, pred djecom, prijetio pištoljem
ANTU ĆORUŠIĆA, ravnatelja Kliničkog bolničkog centra Zagreb i istaknutog člana HDZ-a, policija je 22. rujna 2009. godine, oko 23 sata, odvela u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, nakon što je u obiteljskoj svađi mahao pištoljem i prijetio da će se ubiti. U službenim dokumentima koji su u Indexovu posjedu stoji da je Ćorušić u Vrapče dovezen kolima hitne pomoći u pratnji policije jer je, kako je utvrdila interventna policija, “pod utjecajem alkohola”, a nakon obiteljske svađe prijetio samoozljeđivanjem.
Prema dokumentima koje imamo, Ćorušić je tijekom svađe sa sinovima “oko učenja” izvadio pištolj, navodno bez metaka i zaprijetio da će se ubiti. “Djeca su”, piše u službenom dokumentu, “pobjegla iz stana” i pozvala policiju, dok je supruga ostala s njim. Navodno je Ćorušić popio dvije čaše vina.
Bolesno je slaviti nekoga tko je pobio troje ljudi
BUJICA razumijevanja za splitskog trostrukog ubojicu koja se svake sekunde razlijeva s društvenih mreža, pod komentarima tekstova, pa čak i u posebnoj, prigodno kreiranoj Facebook grupi Pravda za Filipa, svjedoči kako je duboko i beznadno propao projekt zvan Republika Hrvatska. Država u čije institucije valjda nitko nema povjerenja. I to s pravom.
No zašto ljudi koji ne vjeruju policiji i pravosuđu, vjeruju trostrukom ubojici, kada opravdana skepsa prema gotovo potpunom institucionalnom kolapsu prerasta u tešku društvenu patologiju čiji je simptom opravdavanje trostrukog ubojstva kao herojskog čina?
Kolektivno urlanje Moje domovine – čiste ruke i ispran mozak
KLJUČNA poruka jučerašnjeg poziva na kolektivno urlanje Moje domovine s prozora i balkona, koje je ponegdje doživjelo dojmljiv fijasko, bila je da građani, u ovoj kriznoj situaciji po javno zdravlje, moraju imati čiste ruke i ispran mozak. Samo građanin bez nečistih misli prema motivima političkih vlasti i stručnjaka svih pasmina može relativno mirno živjeti u neproglašenom izvanrednom stanju, prihvaćati suspenziju svojih prava, čekati liječenje u starim bolnicama ili nešto novijim sportskim dvoranama.
I pritom pjevati.
Dakako domovini.
Samo kojoj?
Plenkoviću, ustašo
DVIJE iritantne rečenice ispisalo je Ministarstvo hrvatskih branitelja komentirajući tvrdnju svoga izaslanika brigadira Matka Raosa izgovorenu na splitskom skupu HOS-a, da “bez 10. travnja 1941. ne bi bilo današnje Hrvatske”.
One glase: “Povodom obilježavanja 31. obljetnice ustrojavanja IX. bojne HOS-a Matko Raos bio je izaslanik Ministarstva hrvatskih branitelja na svečanoj akademiji i odavanju počasti poginulim pripadnicima te postrojbe, i to isključivo svojom nazočnošću te polaganjem vijenca i paljenjem svijeće. Napominjemo kako nikakvo obraćanje njega kao izaslanika nije bilo predviđeno.”
Dakle, Ministarstvo pod vodstvom Tome Medveda, inače potpredsjednika vlade Andreja Plenkovića, pošalje čovjeka na dan uspostave Nezavisne Države Hrvatske na skup u povodu uspostave Nezavisne Države Hrvatske, pa onda kaže kako nije bilo predviđeno da govori, nego da bude “nazočan” i da pali svijeće.
Otkriće Index Istraga: Kuća koju je kupio Krstičević je bespravno izgrađena
MINISTAR obrane Damir Krstičević priznao je u odgovoru Indexu da je vikendica u Žaboriću pored Šibenika koju je kupio 2004. godine, u cijelosti legalizirana tek 2016. godine. Drugim riječima, aktualni je ministar lijepih 12 godina bio vlasnik bespravno dograđene kuće.
Evo što nam je napisao Krstičević: “Vezano za kuću u Žaboriću, kuća je plaćena 160.000 eura 2004. godine i na tu cijenu je plaćen porez. Napominjemo kako je prema studiji ‘Pregled tržišta nekretnina Republike Hrvatske 2012.-2017.’ koju je izradio Ekonomski institut u Zagrebu u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja, prosječna cijena obiteljske kuće na prostoru navedene jedinice lokalne samouprave iznosila 2500 do 5000 HRK. Navedena nekretnina u Žaboriću sagrađena je 1982. godine. Prvi vlasnik (od kojeg je kupljena nekretnina) nadogradio je navedenu nekretninu (obujma 87,21 metara kubnih). Sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a temeljem zahtjeva iz 2013., navedena nekretnina je legalizirana 2016. godine. Od dana kupnje nekretnine pa do danas navedena nekretnina nije nadograđivana”, veli ministar Krstičević.
Jasenovac je bio takav logor smrti da su i Nijemci bili zgroženi
CLAUDE LANZMANN potrošio je 11 ili 12 godina života stvarajući film Šoa – jedinstveno svjedočanstvo o nacističkom projektu uništenja židovskog naroda. Od 1973. do 1985. godine snimio je od 200 do 300 sati materijala u 14 država, nekoliko je godina proveo u montaži. Dovršeno djelo, duže od devet sati, ovih su dana mogli vidjeti i gledatelji Hrvatske televizije.
Lanzmannov film o najvećem i najsistematičnijem uništavanju koje je čovjek poduzeo protiv svoje vrste dostupan je već 37 godina. Samo u našem dijelu svijeta od tada se dogodilo štošta što će nas uvjeriti da Šoa ili uopće nije pogledan ili nije shvaćen osim, možda, kao inspiracija za lokalne pogrome, etnička čišćenja, genocide i kako se već u pravnoj i politološkoj literaturi nazivaju raznovrsni oblici dehumanizacije te, više ili manje, uspjela uništenja cijelih ljudskih zajednica i naselja.
Uhljeb u jednom danu spiskao 7000 kn na žderanje. Imamo brojke za cijelu godinu
VINKO ZULIM, HDZ-ovac koji Općinu Seget vodi od ranih devedesetih godina, uspio je nevjerojatno: na reprezentaciju – tj. na hranu i piće na trošak proračuna – prošle je godine potrošio 171.142,19 kuna. Dnevno je katkad trošio više tisuća kuna, a najveći iznos zabilježen je 13. ožujka kada je Zulim, prema službenim podacima Općine Seget, na reprezentaciju u restoranima spiskao 6952 kune.
Ponavljamo, u jednom danu.
I to prema službenim podacima.
Imamo dokaz: Vlada nam laže o ključnim nalazima o Domu iz kojeg je umrlo 18 staraca
MINISTRI Vili Beroš i Vesna Bedeković te Splitsko-dalmatinska županija lažu kada tvrde da izvještaje inspekcija o stanju u Domu za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu ne objavljuju zbog izvida koje provode državno odvjetništvo i policija. Na pitanja Index Istraga bi li objava inspekcijskih izvještaja negativno utjecala na izvide iz splitskog Općinskog državnog odvjetništva (ODO) danas su odgovorili:
“U odnosu na Vaš upit od 14. svibnja 2020. ističem kako izvještaji ovlaštenih ministarstava Republike Hrvatske ni u kom slučaju ne mogu negativno utjecati na izvide koje provodi Općinsko državno odvjetništvo u Splitu povodom događaja u Domu za starije i nemoćne osobe u Splitu”, stoji u mailu s potpisom Josipa Mršića, glasnogovornika splitskog ODO-a.
Dara iz Jasenovca, pornografija nasilja pod zaštitom Vučićeva režima
KADA se nacionalisti dohvate teških i tragičnih tema, poput ustaškog pogroma nad Srbima, Židovima, Romima, ali i nepodobnim pripadnicima drugih naroda, ponajprije komunistima, ishod ne može biti bolji od Dare iz Jasenovca.
Nakon dvosatnog gledanja filma koji je sinoć na Radio-televiziji Srbije imao “svjetsku premijeru” za gledatelje u Srbiji, ali i “Republici Srpskoj i Crnoj Gori” – režim Aleksandra Vučića i pripadajuća televizija očito ih smatraju svojim teritorijem – gledatelju može biti jasno štošta o motivaciji i dometima redatelja Predraga Gage Antonijevića i o namjerama tamošnjih vlasti koje su izravno i izdašno financirale ovaj projekt, ali je teško shvatiti da je nekome u Srbiji palo na pamet kandidirati Daru za Oscara.
I da je taj netko očekivao išta povoljnije od onog što se dogodilo – fijasko na prvom koraku, film nije ušao ni na širi popis kandidata. Barem Srbija ima vitalnu kinematografiju i dobre autore.
Index Vijesti