Kako su ti baš ovi stihovi trebali 1943. godine?

Čuj me bato, srce slatko!

Objašnjenje dajem kratko.

Srbin – Hrvat prava braća.

Ne treba ti mudrost kraća!

Može se reći da su razdoblje i događaji bili povoljni i naprosto tražili da se tako kazuje.

Ali, narod često ima svoje pa kaže:

„Da je brat dobar, i Bog bi ga imao!?

Prečeste su teške razmirice među braćom. Kroz predugu ljudsku povijest za to ima dovoljno dokaza.

U rodbini i u mom rodnom selu, pradjed moje mame je ubio jednog sina, da se braća ne svađaju i ne tuku, a u mom susjedstvu brat je ubio brata kolcem na međi. 2

Naše geografsko područje stoljećima je bilo seosko i problem su uvijek bili stričevi, a ne tetak i ujak. Tetak i ujak se nisu sa ocem kao braća dijelili u imanju.

Djeci svakog od braće je rečeno da je stric bolje prošao u podjeli. Tako i meni, da je stric Josip bolje prošao od oca Adama.

Snimljen je film „Život sa stricem“, a ne sa ujakom i tetkom.

U cijeloj povijesti, krajem 20.stoljeća, „NAJVEĆA“ braća vode Srbe i Hrvate, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. I ne zna se do kada će to biti.

Tako su se dobro urezali u svijest, čak i naraštajima koji će tek doći.

Godine 1988. „Sljeme“ Šestine proslavlja „Martinje“ u Pongračevom dvorcu na Mikulićima. Prisutni smo supruga i ja.

Na jednom dovoljno punoljetan momak poče pjesmu: „Potuću se, to mi je u krvi, samo neću započeti prvi“!

Na to kažem: „Marija, volio bih da ovo sad nisam čuo!“

A od 1990. godine pišem da je ovo pjesma Franje Tuđmana i ostalih „velikih“ Hrvata, samo ima nastavak: „Molim te, brate Slobo, daj ti počni prvi!“

Franju je zavela ideja komunističke propagande i otišao je u Narodno oslobodilačku vojsku Hrvatske, te iz nje dobro napredovao i u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, sa dobro prihvaćenim stihovima u ovome tekstu.

Strastveno je vodio Fudbalski klub „Partizan“ i u njega dovodio vrhunske nogometaše Hrvate, dok ga zov nacije nije preuzeo.

Tada mu je „razbor“ otvorio vidike i postao je sretan: „Što mu supruga nije ni Srpkinja ni Židovka.“

Blizak Franjin suradnik „Ja donjega“, je onaj koji je napisao knjigu „Kako sam srušio Jugoslaviju“. (Uz pomoć Slobodana Miloševića).

Poslije je, skupljajući novac po svijetu, pjevao „hrvatske budnice“, pa je radi takvih „zasluga“ izabran za počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. 3

„Suvremene“ antifašiste nije smetalo što je s ostalim Srbima i svojoj supruzi poručio, da pri odlasku iz Hrvatske mogu ponijeti samo toliko zemlje koliko su pri dolasku donijeli na opancima.

Trojica „manje važnih“ od ove prije istaknute trojice, Josip Broz Tito, Miroslav Krleža i Pavle Gregorić, nisu imali nikakvih narodnosnih problema sa svojim suprugama.

Kod ponude iz Europske unije, za novčanu pomoć i perspektivno primanje Jugoslavije u Europsku uniju, samo braća Franjo i Slobodan, od ukupne šestorice, to nisu htjeli prihvatiti.

U povijesti su, kako je objašnjavao Vlado Gotovac, postali vrhovni upropastitelji hrvatskog i srpskog naroda.

Hoće biti „najveći“ i hoće „Veliku“ Srbiju i „Veliku“ Hrvatsku, na istom gruntu. Sve im „dobro ide“, samo ne mogu „utvrditi“ granice, pa se dogovore za sastanak na granici i Slobodan dođe na Kupu u Karlovac, a Franjo na Savu u Zemun.

Ipak su nalazili mogućnost za sastanak nasamo udvoje, bez zapisnika i obavijesti što su dogovorili.

Vjerojatno su se jedan drugom dodvoravali i ispričavali, jer su s jedne i s druge strane bili pojedinci koji bez uputa Slobe i Franje podjaruju što veći razdor i nezadovoljstvo građana, a oni bi „kao htjeli“ što mirnije i skladnije rješavati nastale nesuglasice.

Slobo će reći Franji: „Oprosti mi, ja nisam dao uputu da pojedinci po hrvatskom teritoriju masovno pišu: „OVO JE SRBIJA“ i da više nikad neće biti Hrvatska“.

A Franjo će Slobi: „Nisam ni ja bilo kome savjetovao da poziva: „Hrvatski barjak na vrh Romanije!“, „Srbija na zapadu samo do Drine!“, „Drinu ćemo pregaziti!“ pa i dalje od toga, a na televiziji sam čuo i vidio: „Hrvatska do Sofije!“.

Ovdje je prilika podsjetiti da je Bugarski ambasador u Strossmayerovoj katedrali u Đakovu, a svojatajući zbirku poezije braće Miladinovci, govorio: „Mi Bugari i Hrvati smo prirodni prijatelji i saveznici!“. 4

Ja ga ispred televizije psujem govoreći: „Daj premjesti Hrvate na mjesto Srba, a Srbe na mjesto Hrvata, pa da ti budu susjedi i onda budi saveznik i prijatelj!“.

Lako bilo koji državnik iz bilo koje države može reći da nemaju nikakvih nesuglasica sa državom udaljenom 3.000 do 5.000 km. Treba reći da Slobodan i Franjo neizmjerno vole „svoj“ srpski i „svoj“ hrvatski narod.

Ta voljancija je naprosto predozirana.

Radi toga, uz velike napore ostvaruju „humano preseljenje“ kako bi što više Srba i što više Hrvata živjelo u svojim državama, etnički što čišćim, Srbiji i Hrvatskoj.

To svoje predoziranje temeljito su utvrdili svojim sljedbenicima, pa i oni to čine, ali nažalost, previše građana „rado“ odlaze iz Hrvatske i Srbije.

Kako je „velikim“ Hrvatima jako važno da Srbija ne prijeđe preko Drine na zapad, a Republika Srpska dođe na istočnu obalu Une, daleko od Drine na zapad.

Devedesetih godina sam pisao da politički „amateri“ nisu tražili autonomne oblasti, već republike, pa tako Srpska Republika Bosna, Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Srpska Republika Krajina, jer kada je republika, tada je država, kao i šest republika u sastavu SFRJ.

Znači da država i Srbi u njoj dođoše na desnu obalu Une.

Tada hoću preuzeti Božje ovlasti i da pomognem „svojima“ Franji i ostalima, pokušavam Unu premjestiti na mjesto Drine, a Drinu na mjesto Une i da Srbi budu samo do istočne obale Drine.

Ali, ne može, ne da baka Smilja i govori mi: „Nikola, ne diraj mi u Unu, tamo sam rođena, a ja imam unuke Unu i Koranu!“. Pokušavam joj objasniti: „Bako Smiljo, i Drina je jako lijepa rijeka kao i Una. Ja sam Drinom i Tarom splavario!“.

Ne pomaže. Ne da baka Smilja.

Ne mogu pomoći Franji.

Njemu zapravo ne treba pomoć, jer da je brat Slobodan zatražio da treba biti do Kupe, brat Franjo bi se složio. 5

Ipak se dešava i nađu se „složna“ braća!

Nikola Vicković

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr