Hoće li „Odbor mira“ postati početna točka za novi globalni fašizam? Pitanje možda zvuči dramatično, ali je manje dramatično od tišine koja ga okružuje. Ujedinjeni narodi nisu stvoreni kao tehnokratsko mjesto susreta diplomata. Izgrađeni su na ruševinama koncentracijskih logora, spaljenih gradova i Europe u moralnom i fizičkom kolapsu. Bio je to pokušaj izgradnje svjetskog poretka u kojem bi moć bila ograničena zakonom, u kojem bi čak i najjače države bile podložne pravilima i u kojem bi manje nacije imale glas. Kada se ovaj sustav sada dovodi u pitanje idejama o alternativnoj mirovnoj strukturi izvan UN-a, kako se artikulira u krugovima oko Donalda Trumpa, ne radi se samo o učinkovitosti. Radi se o smjeru. Radi se o tome idemo li od međunarodnog poretka temeljenog na pravilima prema hijerarhijskom sustavu u kojem moć ponovno definira što je ispravno. Fašizam ne počinje nužno s transparentima i marširajućim čizmama. Raste kada se pravna ograničenja prikazuju kao prepreke, kada se međunarodni sporazumi opisuju kao tereti i kada snažni vođe obećavaju red kroz koncentraciju moći. Tijekom Trumpovog predsjedništva, Sjedinjene Države povukle su se iz ključnih tijela UN-a, smanjile financiranje i tretirale međunarodno pravo kao neobavezno, a ne kao obvezujuće. To je bilo dovoljno ozbiljno, ali se ipak dogodilo unutar postojećeg okvira. Prijedlog za paralelnu mirovnu strukturu predstavlja nešto drugačije. Signalizira spremnost da se zaobiđe univerzalni sustav i zamijeni ga selektivnijom konstrukcijom vođenom moći. Kada mir definiraju samo najjači i kada se malom krugu sila dodijeli ovlast da odredi što je legitimno, a što neprihvatljivo, prelazimo u način razmišljanja na koji nas je povijest više puta upozoravala.
UN je utemeljen na načelu suverene jednakosti država. Ovo je radikalno načelo u svijetu obilježenom ogromnim razlikama moći. To znači da čak i male nacije mogu isticati svoje zahtjeve i izazivati velike sile unutar pravne i političke arene. Alternativna struktura kojom dominira jedan blok u praksi bi stvorila hijerarhiju. Neke zemlje bi definirale odgovorno ponašanje, dok bi druge bile prisiljene prilagoditi se. Kada odanost dominantnoj sili zamijeni univerzalna pravila, udaljavamo se od multilateralizma i pribjegavamo sustavu u kojem se poslušnost nagrađuje, a neovisnost kažnjava. Upravo ta postupna promjena izaziva strahove od modernog oblika globalnog fašizma, ne nužno u njegovom povijesnom izgledu, već kao strukture u kojoj je moć koncentrirana, a pravna ograničenja oslabljena.
Zagovornici takvog modela tvrde da je UN neučinkovit i paraliziran. Istina je da UN često djeluje sporo. Ipak, sporost u međunarodnoj politici nije nužno mana. Može poslužiti kao kočnica protiv brzopletih odluka, jednostranih intervencija i upotrebe sile bez širokog legitimiteta. Korištenje te sporosti kao argumenta za uspostavljanje paralelne strukture izvan UN-a je opasno. Nedostaci UN-a ne mogu se riješiti daljnjim slabljenjem. Ne mogu se riješiti izgradnjom nove platforme moći uz postojeću ili iznad nje. Stvaranje „Odbora za mir“ paralelnog s UN-om ne bi ojačalo cilj mira. Fragmentiralo bi međunarodni sustav, potkopalo legitimnost univerzalnih institucija i otvorilo vrata konkurentskim centrima moći koji nastoje definirati što mir znači.
Za zemlje globalnog Juga, UN je često jedina arena u kojoj mogu ostvariti svoja prava. To je mjesto gdje se povijesne neravnoteže moći mogu osporiti pravnim i diplomatskim procesima. Ako se ova arena zamijeni ili potkopa zatvorenijom strukturom vođenom moći, jaz između jakih i slabih država će se proširiti. Ekonomska ovisnost može postati politička poluga. Sankcije mogu postati alati discipline. Neslaganje se može okarakterizirati kao destabilizacija. Kada mir definira jedna sila ili ekskluzivni krug, neslaganje se lako tumači kao prijetnja. Na taj način strah može postati vodeće načelo u međunarodnoj politici.
Ljudska prava, humanitarno pravo i međunarodni sudovi usko su povezani sa sustavom UN-a. Ne postoje neovisno o njemu. Njihov autoritet počiva na kolektivnom prihvaćanju da se pravila primjenjuju na sve. Ako je UN temeljno oslabljen, oslabljen je i cijeli pravni ekosustav koji ga okružuje. Zakoni bez institucija koje ih štite postaju preporuke. Preporuke bez provedbe se ignoriraju. Kada zakon izgubi svoju obvezujuću snagu, moć ostaje. A moć bez ograničenja leži u srži autoritarnog razmišljanja.
Pravo rješenje, dakle, nije zamijeniti UN, niti uspostaviti paralelne strukture poput „Odbora za mir“. Rješenje je reformirati UN iznutra. To znači modernizirati instituciju tako da odražava trenutnu globalnu stvarnost.
FIR – međunarodni savez antifašista
