Približava se još jedna obljetnica proboja zarobljenika Jasenovca, koja se dogodila 22. travnja 1945. godine. U tom zloglasnom ustaškom logoru smrti pobijeno je najmanje 85 tisuća Srba, Židova, Roma, hrvatskih antifašista i drugih koji su se na bilo koji način suprotstavljali monstruoznom Pavelićevom režimu. Prema riječima Ive Goldsteina, profesora suvremene hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. i autora knjige „Jasenovac“, proboj 22. travnja 1945. iz logora Jasenovac i III Ciglana preživjelo je 130 logoraša, koji su u prosjeku bili mlađi od 27 godina. Najstariji preživjeli imao je 46 godina, što je dokaz da su samo mladi ljudi imali šansu izdržati izglađivanja, mučenja , robovski rad i bolesti.
Kao što je poznato, još od 2016., s iznimkom korona godine 2020., nije bilo zajedničkog obilježavanja ove tužne obljetnice, budući da su predstavnici naroda žrtava – Koordinacija židovskih općina Hrvatske i Srpsko narodno vijeće, kao i Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, te Liga antifašista, bojkotirali službenu komemoraciju, a što će biti ove godine, do zaključenja ovog broja Nacionala nije poznato. Naime, po prokušanom scenariju, prema informacijama koje je dobio tjednik Nacional, Vlada RH u posljednjem je trenutku poslala poziv predstavnicima SABA, SNV-a i Koordinacije židovskih općina, da dođu na sastanak u Vladu, na Veliki petak, dakle 15.4. No, čini se da je sve što su se tada dogovorili bilo da će se nastaviti dogovarati. Dakle – ponovo bez rješenja.
Budući da nitko od sudionika nije želio davati izjave nakon sastanka, tjednik Nacional upitao je Zorana Pusića, poznatog aktivista, predsjednika Antifašističke lige, osnivača i dugogodišnjeg predsjednika GOLJP-a, (Građanskog odbora za ljudska prava). te jednog od osnivača GONG-a, regionalne Igmanske inicijative, Documente, CIVIS-a, kao i Kuće ljudskih prava da prokomentira ovaj poziv.
„Kratki odgovor je ne znam zašto je sastanak saszvan. Ali obzirom na pozvane jasno je da je bilo zbog Jasenovca. Premijeru je vjerojatno stalo da predstavnici manjina i SABA-e ne bojkotiraju službenu komemoraciju. Predstavnici manjina će vjerojatno inzistirati na onom što zastupaju u javnosti. U prvom redu na dopuni Kaznenog zakona kako bi kažnjavanje veličanja ustaštva nedvosmisleno bilo određeno zakonom. Drugi problem koji smo sa spomenutim kolegama godinama spominjali je sam muzej u Jasenovcu. Neinformirana osoba bi iz posjeta tom muzeju teško zaključila da on govori o koncentracionom logoru gdje se na najokrutniji način provodio genocid. Kad ovaj broj Nacionala izađe možda ćemo više znati o zaključcima sastanka. Za sada sam umjereni pesimist.“
Podsjećamo, jedan od razloga bojkota u vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića, 2016. kada je predsjednik HDZ-a bio Tomislav Karamarko, bio je „Vladina politike nečinjenja” u odnosu na izmjene postava muzeja u Jasenovcu, te “dnevnopolitičkih događanja vezanih uz relativizaciju i revitalizaciju ustaštva”.
Usprkos velikim očekivanjima, niti u pet godina vlasti Andreja Plenkovića, čiju vladu podržavaju predstavnici manjina, uključujući i srpsku, ništa se nije promijenilo. Iako se činilo da će Vlada HDZ-a nakon lokalnih izbora u svibnju 2021., donijeti izmjene Kaznenog zakona kojim bi se kazneno gonila upotreba ustaških simbola i pozdrava, koji se i dalje toleriraju u javnosti, to se nije dogodilo.
U međuvremenu je još jedan događaj dolio ulje na vatru. Naime, kao i svakog travnja, dogodio se incident vezan uz godišnjicu osnivanja zločinačke tvorevine NDH. Naime, na obilježavanju 31. obljetnice IX Bojne HOS-a Rafael Vitez Boban u Splitu. Pored notornog Marka Skeje, umirovljenog pukovnika i ratnog zapovjednika IX Bojne, tamo je nazočio i izaslanik ministra branitelja Matko Raos, koji je prilikom polaganja vijenaca rekao: : “Morate znati, da nije bilo 10. travnja 1941., ne bi bilo ni današnje Hrvatske. Desetog travnja 1941. proglašena je Nezavisna Država Hrvatska.“ Iako se i Ministarstvo branitelja i Vlada RH ogradila od ovakvog istupa, činjenica je da su znali koga su slali u Split i što od njega mogu očekivati.
Zbog svega navedenog, prošlog tjedna Koordinacija židovskih općina Hrvatske poručila je da neće sudjelovati na ovogodišnjoj komemoraciji 22. travnja, već će u Jasenovac ići 28. travnja, kada se obilježava Jom Hašoa, židovski Dan sjećanja na žrtve holokausta. Ne krijući svoju ogorčenost zbog nepromijenjene situacije s povijesnim revizionizmom i toleriranjem ustašluka u javnom prostoru, predsjednik Židovske općine u Zagrebu i predsjednik Koordinacije židovskih općina Hrvatske Ognjen Kraus na upit tjednika Nacional je odgovorio: „Moj komentar svima je bio da nema komentara, jer je sve što se događa rezultat toga da ne postoji zakon. Za bilo kakvo pitanje u vezi zakona molim Vas da se obratite predsjedniku Vlade RH gosp. mr. sc. Andrej Plenkoviću koji odlučuje o svemu u RH tako i o donošenju zakona.“
Tjednik Nacional kao i prošlih godina pokušao je saznati kako će biti obilježena obljetnica proboja u Jasenovcu, budući da zajedničke komemoracije po očito niti ovaj puta neće biti. Iako smo poslali upit službi za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske, do zaključenja ovog broja nikakav odgovor nije stigao..
Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske predsjednik Savjeta Spomen–područja Jasenovac za Nacional je rekao: „Prema dogovoru koji je postignut među najvećim dijelom predsjedništva SABA-e, na sam dan proboja, 22. travnja bit ćemo u Jasenovcu, položit ćemo cvijeće i svijeće i odati počast svim žrtvama tog ustaškog logora smrti. Taj datum dogovoren je i na Savjetu javne ustanove Spomen područja Jasenovac i za sad je to tako. U planu je da ja tamo održim govor, uz prigodni program koji se priprema.“
Zoran Pusić kaže kako će i ove godine Antifašistička liga bojkotirati službenu komemoraciju u Jasenovcu: : „Prošloga tjedna Antifašistička liga odlučila je da će obilježiti 77. godišnjicu proboja logoraša iz Jasenovca, na datum kada se on i dogodio – 22. travnja, ali ne zajedno s Vladom. U AFL je dogovoreno da ćemo slijedeći tjedan donijeti konačnu odluku da li prisustvovati službenoj komemoraciji u Jasenovcu ili ne. Da pojasnim: Odluka da ne idemo na službenu komemoraciju u Jasenovac ni 2016., kad je ta odluka donesena, a ni sada nije bila laka. Činjenice o ustaškom režimu i o logoru Jasenovac nama su poznate. Ali potrebna je promjena u javnom mnijenju današnje Hrvatske prema tim činjenicama, promjena u obrazovanju i stavu mladih ljudi. Jer ovdje se ne radi o prošlosti nego o budućnosti. Znanje o karakteru ustaške ideologije i o zločinačkoj praksi koja je iz nje proistekla neka je vrsta kakvog-takvog osigurača da se bar većem dijelu buduće generacije ustaška ideologija neće moći podvaliti pod patriotizam. A tu potrebnu promjenu može mnogo lakše postići Vlada, svojom nedvosmislenom osudom ustaškog režima, nego bilo koja nevladina organizacija.
Na upit tjednika Nacional hoće li se, nakon događaja u Splitu, pridružiti službenoj komemoraciji i hoće li inzistirati na izmjeni Kaznenog zakona kao uvjetu dolaska, iz SNV-a su kratko poručili:
„Odluka nije donesena. Kada se događaju stvari koje se sada događaju, kada netko od predstavnika naroda žrtava genocida iskaže rezerve ili neslaganje sa zajedničkom komemoracijom, onda je u SNV-u uobičajeni postupak da se to raspravi na predsjedništvu i na savjetu SNV-a. Nakon što o tome odluče spomenuta tijela, što još uvijek nisu, ista će biti priopćena javnosti.“
Na pitanje hoće li se Vlada pridružiti komemoraciji koju organizira SABA, Franjo Habulin odgovara:
„Mi ćemo biti tamo. No, poziv za komemoraciju upućen je svima. Onaj tko će biti tamo, biti će, tko neće, neće. Mi ćemo se tamo s pijetetom pokloniti svima koji su pobijeni i stradali u Jasenovcu i na kraju krajeva, bit ćemo tamo zbog njih, a ne zbog Vlade ili predstavnika vlasti. I ono što je najvažnije – reći ćemo zbog čega smo tamo, što se na tom mjestu dogodilo i kome odajemo počast. Izreći ćemo i svoj stav prema tome kakav je odnos Vlade prema žrtvama ustaškog nacifašističkog režima za vrijeme Drugog svjetskog rata. „
Kao što je poznato, uoči ovogodišnje komemoracije u Jasenovcu dogodio se još jedan nemili incident. Naime, na 31. obljetnicu osnivanja IX. bojne HOS-a Rafael Vitez Boban prošlog je vikenda u Splitu izaslanik Vlade RH i ministra Medveda, Matko Raos, veličao 10. travnja i NDH. Komentirajući taj sramotan događaj Zoran Pusić kaže: „Izjava je sramotna ali je takva i prva reakcija Ministarstva branitelja koje nije osudilo veličanje NDH nego kršenje protokola, „Raos nije bio predviđen da govori. U međuvremenu je premijer osudio izjavu predstavnika njegove vlade 10. travnja u Splitu ocijenivši je „neprimjerenom i nepromišljenom“, što je prilični eufemizam. Za „Za dom spremni“ je rekao da je „suprotan Ustavu i zakonu“. Smatramo da je to korektna izjava ali i za Vladu obvezujuća – što treba učiniti Vlada ako je nešto „suprotno Ustavu i zakonu“?!
Franjo Habulin: „U samom tom obilježavanju ima hrpa laži. Kao prvo, HOS je prema naređenju Franje Tuđmana prestao postojati već 1992, a oni koji su to željeli, ukorporirani su u redove Zbora narodne garde i Hrvatske vojske. Otada ni uniforme, ni obilježja, ni zastave HOS-a više nisu postojale. Tek kad je rat završio, osvanula je udruga HOS-a koja veliča vlastite pobjede i ističe ustaške simbole. Izaslanik Vlade RH, Matko Raos na tom je skupu iznio katastrofalnu laž, koju svatko mora osuditi. S tom laži koja je očito sjela na plodno tlo, negira ne samo zasluge Narodnooslobodilačke borbe i sudjelovanje Hrvatske u antifašističkoj borbi na strani saveznika i pobjednika, već i činjenicu da je odlukama ZAVNOH-a Hrvatska dobila teritorij koji danas ima. On zapravo negira i AVNOJ-evske granice današnje Hrvatske u okviru kojih je bila u jugoslavenskoj federaciji. O tome mladi ljudi nemaju pojma, jer o ulozi Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu ne uče u školi i to je sramota za obrazovni sustav. Tome pridonosi i nakladnička djelatnost, u službi povijesnog revizionizma, kao i određene televizijske emisije koje govore o izmišljenim komunističkim zločinima, zanemarujući ustaški fašistički zločinački i genocidni režim.
Upitan je li moguće Plenković i Medved nisu znali koga su slali u Split i je li takva Vlada zaslužila biti s u Jasenovcu na zajedničkoj komemoraciji dana proboja logoraša Franjo Habulin odgovara:
„Naravno da su znali. Znali su tko je Matko Raos. Još je veći problem ono što se dogodilo nakon toga. Niti se ministar branitelja Tomo Medved jasno i nedvosmisleno ogradio od onoga što je rečeno, već je samo izjavio da taj čovjek tamo nije trebao govoriti. Slično je učinio i predsjednik Vlade. Nije se dovoljno jasno i nedvosmisleno ogradio od te izjave. Situacija sasvim sigurno nije dobra, ali, ponavljam, mi u Jasenovcu nećemo biti zbog njih. A tamo ćemo jasno reći Vladi što mislimo o njihovom odnosu prema ustašluku koji se događa u Hrvatskoj, kao i o tom posljednjem događaju u Splitu.“
Ostaje činjenica je da se već godinama u Splitu na te datume ponavlja isti scenarij – zna se da će Marko Skejo držati govor, vikati „Za dom spremni!“ i postrojavati crnokošuljaše. Zašto se, barem zbog međunarodne reputacije Hrvatske, ništa ne poduzima da se to spriječi i kazni?
Zoran Pusić: „ Rekao bih da je puno više od međunarodne reputacije RH to važno zbog nas samih. Naravno da bi odgovorni ljudi trebali brinuti za ugled Hrvatske u svijetu, ali smatram da je važnije brinuti o tome kakva će budućnost u Hrvatskoj biti našoj djeci i unucima. Ljudi poput Skeje su „oriđinali“, ali takav je, dok nije došao na vlast, bio i lik po uzoru na kojeg je Skejo pustio brčiće.
Osim ovog posljednjeg sramotnog događaja u Splitu i dalje je najveći problem nedonošenje zakona kojim bi se kažnjavala upotreba ustaškog znakovlja i simbola, zbog čega i dolazi do neujednačene sudske prakse, a ovakvi incidenti uglavnom ostaju nekažnjeni. Podsjećamo, Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina prije gotovo dvije godine pokrenuo je inicijativu za donošenje takvog Zakona koju su podržali i SAAB i SNV i kao i opozicijske stranke ljevice i lijevog centra. No, umjesto novog zakona, vladajuća većina odlučila je tu odredbu ubaciti u Kazneni zakon, odnosno dodati članak 325a, kojim bi se isticanje ustaškog, četničkog ili bilo kojeg drugog fašističkog režima kažnjavalo sa šest mjeseci do tri godine zatvora, dok bi se promicanje fašističke ideologije putem tiskanih ili elektroničkih medija kažnjavalo s jednom do pet godine zatvora. Budući da se s time načelno složila vladajuća većina, očekivalo se da će izmjene Zakona biti donesene nakon lokalnih izbora 2021, što se nije dogodilo. Postavlja se pitanje što se u međuvremenu promijenilo?
Franjo Habulin: Mi smo održali barem 4-5 sastanaka u Židovskoj općini, a nakon toga su se svi predstavnici naroda žrtava sastajali gotovo svakog ponedjeljka u osam sati kod nas u prostorijama SABA. Dakle, – Kajtazi, Pupovac, Kraus i ja, a u posljednje vrijeme nam se pridružio i Furio Radin. Dugo smo dogovarali što i kako, a naša inicijativa okrenuta je prema Vladi RH, čiju podršku očekujemo. Bez njihove podrške izmjene Kaznenog zakona neće biti. Mi smo o tome vodili razgovor s Vladom, za koji je rečeno da će biti nastavljen. Međutim – nismo ga nastavili, a od pojedinih ministara čuli smo da se Kazneni zakon u tom smislu neće mijenjati. Danas imamo situaciju kakvu imamo.
Zoran Pusić: „Sjećam se da je, kada se raspravljalo o izmjenama Kaznenog zakona, jedan predstavnik HDZ-a izjavio kako je vrlo čudno da se na tome inzistira prije lokalnih izbora, umjesto da se raspravlja o ozbiljnim problemima. To je standardna floskula svih onih koji ne želi priznati da su to ozbiljni problemi s kojima se ovo društvo susreće preko trideset godina i nikako da ih riješi. Rješenje je prilično jednostavno, vidjeli smo ga kad je Austrija zabranila veličanje ustaštva i fašističke simbole na okupljanju na Bleiburgu. Jedan je NDH nostalgičar pozdravljao uzdignutom desnicom, policija ga je prekršajno kaznila s par tisuća eura globe, on je neuspješno objašnjavao da je mahao prijatelju. Međutim, mi umjesto jasnog prekršajnog zakona i učinkovitog pravosuđa imamo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koje je donijelo mudru odluku da je upotreba ustaškog pozdrava i znakovlja protuustavna i zabranjena, osim kad je dopuštena. Imamo Viši prekršajni sud koji oslobađa Thompsona zbog vikanja „Za dom spremni“ uz obrazloženje da publika na Thompsonovom koncertu tim uzvikom nije bila uznemirena. U tako stvorenom ozračju veliko iskušenje koje Vladu očekuje je ovogodišnje preseljenje Bleiburga na Mirogoj i Udbinu.
Činjenica jest da su u civilizacijskom smislu, od Europejca Plenkovića mnogi pripadnici političkog centra, pa i čak i ljevice, puno očekivali, iako nije njihov izbor. Na pitanje što njega, koji se deklarira kao antifašist i ima predstavnika srpske manjine u Vladi, sprečava, da konačno te izmjene Zakona i donese, koga se boji, je li ucijenjen, ili nema dovoljno javnog pritiska, Zoran Pusić odgovara:
„To je pitanje koje treba postaviti Andreju Plenkoviću, on je više puta otvoreno izjavio kako smatra da pozdrav „Za dom spremni!“ treba zabraniti. Čini mi se da je Plenković svjestan svega što se događa i koliko je to potencijalno opasno. Kada se dogodio onaj teroristički napad na Markovom trgu, 2020., kada je nesretni mladić, Danijel Bezuk, sa samo 22 godine napao zgradu Vlade, a onda počinio suicid, premijer je najavio oštru borbu protiv radikalizma i ekstremizma. I Plenkoviću je jasno odakle takav suludi čin potiče – od odgoja i okruženja u kojem su Bezuk i njemu slični odrasli. Na dan kada se micala ploča iz Jasenovca u Novsku, Plenković je izjavio kako je njemu „Za dom spremni“ neprihvatljiv, a isti taj dan Marko Skejo održao je konferenciju za novinare na kojoj je rekao da ploču skidaju oni koji su pobili hrvatske sinove. S takvom retorikom u javnom prostoru, nije ni čudo da je cijela jedna generacija mladih ljudi, kakav je Danijel Bezuk, zatrovana opasnom ideologijom. A to može imati tragične posljedice. Na tisuću onih koji urlaju „Ubij ubij Srbina!“ ili „Za dom spremni!“ bit će jedan koji će uzeti tatin kalašnjikov. Društvo je zagađeno netrpeljivošću, koja je, uostalom i suština takvih ideologija kao što je ustaštvo.“
Upitan ima li načina da se pritisak na Vladu pojača, kako bi konačno Zakonom zabranila upotrebu fašističkog znakovlja i pozdrava, kao i mnoge druge demokratske zemlje, Franjo Habulin zaključuje:
„ Pritisak je potrebno raditi i dalje, mi smo s tim zahtjevima išli i prema EU i određenim veleposlanstvima, kako bi aktualna vlast pokrenula postupak donošenja izmjena Kaznenog zakona. Jer – i suci, pa i čak predsjednik Vrhovnog suda, Radovan Dobronić poručili su premijeru da ne može od sudaca očekivati od sudaca da ujednače sudsku praksu, kada ustaški poklič i simboli nisu izričito zakonom zabranjeni. Neka donese Zakon koji će to regulirati, pa neće biti problema!“
Ostaje i dalje činjenica da su predstavnici srpske manjine u Vladi i podržavaju vladajuću većinu. Na pitanje zar oni nemaju dovoljno jaku polugu u rukama da izvrše pritisak na Plenkovića da konačno donese izmjene Kaznenog zakona, Zoran Pusić odgovara:
„Mislim da oni na tu polugu pritišću, javne izjave Milorada Pupovca o tom su problemu uvijek bile nedvosmislene. On je više puta javno rekao da bi se takav Kazneni zakon trebalo donijeti i da je to važno za RH. Premijer poziva Vrhovni sud da „ujednači praksu“, predsjednik Vrhovnog suda poziva DORH da podnese Vrhovnom sudu Zahtjeve za zaštitu zakonitosti u vezi s oslobađajućim presudama za veličanje ustaštva, međutim takvog zahtjeva od DORHa do sada nema. AFL je 2020. podnijela DORHu inicijativu za takav zahtjev, a u vezi oslobađajuće presude Visokog prekršajnog suda Thompsonu, DORH je 2021. našu inicijativu odbio.“
Poseban problem postao je predsjednik Republike, Zoran Milanovića, koji je prve godine bio dobrodošao među predstavnicima naroda žrtava i antifašista u Jasenovcu. U međuvremenu je grubo izvrijeđao Milorada Pupovca, odlikovao optužene ratne zločince iz HVO-a, propitivao genocid u Srebrenici. S kim će on biti na komemoraciji u Jasenovcu?
Zoran Pusić: „ Ne znam tko će biti oko njega. Ja, koji sam 5 puta glasao za njega, mogu govoriti samo u svoje ime i u ime Antifašističke lige. Mi nećemo. Mislim da vodi izuzetno štetnu politiku prema BiH, koju ta jadna zemlja uistinu ne zaslužuje nakon svega što je propatila. A ne zaslužuje ni Hrvatska. Milanovića njegovo relativiziranje ratnih zločina počinjenih od strane Hrvata u BiH, odnosno, odlikovanje optuženih ratnih zločinaca trajno diskvalificira.“
Franjo Habulin se prisjeća kako se prošle godine našao u jako nezgodnoj situaciji zbog predsjednika Milanovića, koji je inzistirao da bude u njegovom izaslanstvu, a kada je to odbio, izjavio je kako su Habulina ucijenili. Na pitanje, je li predsjedniku Republike, nakon svega što je činio u posljednje vrijeme mjesto s antifašistima i pripadnicima naroda žrtava u Jasenovcu?
„I to je veliko pitanje. Ne samo zbog onoga što je činio u posljednje vrijeme, već zbog onoga što nije učinio kao premijer. Bio je predsjednik Vlade RH, mogao je riješiti sve te probleme, pa nije. Ostavili su ih za Vladu koja je došla iza njih i koja tu problematiku koja se gomila trideset godina isto tako gura pod tepih. Zato smo došli do ove faze u kojoj smo sada, na sramotu i štetu Republike Hrvatske. Što se tiče prošle godine, Zoran i ja razgovarali smo tri tjedna prije komemoracije. U tijeku je bila kavga između njega i predsjednika Vlade, a ja u to ni na koji način nisam želio biti uključen i zato nisam želio biti niti s jednim ni drugim.“
Bez obzira na sve, čini se da su vladajući postigli što su htjeli – a to je raskol između dosadašnjih partnera. Koordinacija židovskih općina najavila je da će svoju komemoraciju održati 28. travnja i da neće 22. biti u Jasenovcu. Upitan kako gleda na tu situaciju, budući da je SABA uvijek išla zajedno s predstavnicima žrtava naroda i ostalim udrugama antifašista, Franjo Habulin odgovara:
„Mislim da od bojkota aktualne vlasti i službene komemoracije, što smo radili više puta, na kraju nije bilo nikakve koristi. Ništa nismo polučili. Ništa se nije pomaknulo s mrtve točke unatrag više od pet godina. Ali baš ništa. I zato mislim da je bolje na tom mjestu izreći naš stav o takvom ponašanju Vlade, nego bojkotirati zajedničku komemoraciju. „
Zrinka Vrabec-Mojzeš
