Dana 8. ožujka 2022. godine Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, u suradnji sa Zajednicom udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba organizirao je obilježavanje Međunarodnog dana žena i tribinu pod nazivom Žene – heroine u dvorani Ureda SABA RH

Organizacijski protokol započeo je polaganjem vijenaca kod bista sestara Baković (Zagreb) u 10:00 sati. Vijence su položili predsjednik SABA RH Franjo Habulin, predsjednik ZUABA-e Zagrebačke županije i Grada Zagreba Petar Raić te izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba Rada Borić.

Drugarica Višnja Hotko održala je prigodan i emotivan govor kod bista sestara Baković nakon čega su se sudionici uputili prema prostorijama Saveza.

U 11 sati Partizanski zbor je izvođenjem hrvatske himne otvorio tribinu.

Franjo Habulin je u uvodnom govoru čestitao Dan žena ženama i drugaricama koje su prisustvovale tribini (uz posebnu zahvalu drugaricama/članicama koje su pomogle u organiziranju proslave Dana žena), pozdravio govornike tribine: potpredsjednicu Hrvatskog sabora Sabinu Glasovac, povjesničarku Teu Dimnjašević, drugarice Maju Jelinčić i Elenu Piličevu Čorko, te uputio čestitku i poruku mira ukrajinskim ženama i djeci u izbjeglištvu i Ukrajini.

Maja Jeličić govorila je o značaju, početku i povijesnom kontekstu vezanom za obilježavanje Međunarodnog dana žena te uputila pisani pozdrav Saše Broz sudionicima tribine.

Sabina Glasovac iznijela je stajalište Hrvatskog sabora o pravima žena u RH koje su donesene kroz povijest i o njihovom (ne) provođenju, kao i svoje osobno stajalište vezano za status žena u Hrvatskoj i svijetu te da se moramo zajednički boriti za njihova prava, status i  dostojanstvo.

Povjesničarka Tea Dimnjašević iznijela je podatke o ženama liječnicama u vremenu NOB-a te njihovu ulogu u NOR-u.

Elena Piličeva Čorko govorila je o Sofiji Černajevoj, sudionici NOB-a te njezinom doprinosu u oslobodilačkom ratu.

Maja Jeličić pročitala je prilog o narodnoj heroini Persi Bosanac kojim je dočarala veliku ulogu sviju hrabrih žena koje su podnijele žrtvu za oslobođenje prostora Hrvatske u Drugom svjetskom ratu.

Tribina je zaključena izvođenjem dviju pjesama u izvedbi Partizanskog zbora nakon čega su se sudionici tribine uputili na zajedničko druženje u predvorju dvorane SABA RH.

U nastavku donosimo uvodno izlaganje Maje Jelinčić na Tribini.

„Uz čestitku za Dan žena nezaobilazno je sjetiti se i spomenuti tekstilne radnice koje su  prije  više od 100 godina izašle na ulice grada Chicaga tražeći svoja prava:

– pravo glasa,

– pravo na rad

– pravo na profesionalno usavršavanje i

– ukidanje spolne diskriminacije.

Važno  je spomenuti  žene borkinje u NOB-u koje su ravnopravno ne štedeći se niti malo, s puškom u ruci ili kao liječnice i bolničarke učestvovale u borbi protiv fašizma u okupiranoj nam domovini.

Udružene u AFŽ aktivno su sudjelovale na ratištu ali i u pozadini kao kuriri, u pribavljanju hrane, lijekova i odjeće te njegujući skrivene ranjenike.

Tu nezaobilazno treba spomenuti Rajku i Zdenku Baković, Nadu Dimić, Ljubicu Gerovac, Mariju Bursać, Milku Kufrin,Sonju Marinković koja je na stratištu odbila povez za oči kazavši –  Pucajte ovo su grudi partizanske.

U NOB-u sudjelovalo je oko 100 tisuća žena a 91 borkinja odlikovana je ordenom NARODNOG HEROJA.

Na žalost 73 borkinje posmrtno a 17 ih je odlikovano zbog iznimne hrabrosti za života.

3.344 partizanke dobilo je Spomenicu 1.941. god.

Hrabrost žena NOB-a privukla je pažnju i svjetskih medija.

Tako je o njima s velikim poštovanjem pisao i američki Chicago Tribune.

Također važno je istaći i učešće i doprinos žena u Domovinskom ratu u kojem su bile borkinje ali često i žrtve terora i nasilja.

Posebno želim istaći zvjerska silovanja žena koja tek 25. travnja 2.019.god. Haški sud prvi puta označava i navodi da se radi o ratnom  zločinu.

Žene u NOB-u već na II Zasjedanju AVNOJ-a uzimaju ravnopravno učešće  a po oslobođenju zemlje ostvaruju toliko željeno pravo – pravo glasa.

Na jednom od Kongresa Maršal TITO posebno naglašava i ističe da će žene jačati svoja prava koliko će učestvovati u procesima razvoja društvene zajednice kroz radna mjesta jačajući svoju ulogu u društvenim zbivanjima i procesima razvoja društva.

I tako je bilo!

Žene su ostvarile visoki stupanj svojih  prava.

S novim društvenim poretkom bliske nam povijesti opljačkanom i opustošenom privredom ugašena su ne samo radnička prava već i prava žena i mi danas, umjesto da se borimo za nadgradnju u pravima žena, mi se na žalost  moramo boriti za povrat već stečenih a izgubljenih prava – kako prava žena tako i radničkih prava.

Tako nam se, npr., želi oduzeti pravo na potomstvo – da li ćemo i  koliko djece roditi.

Zasljepljuju nas lažnom brigom o nerođenom potomstvu a očita je nebriga društvene zajednice o rođenoj djeci – našoj djeci i unucima počev od jaslica, vrtića, zdravstvene zaštite a posebno se ističe  nebriga kroz školsko obrazovanje kojim programima naša djeca služe za političke igre moćnika.

Tu bih spomenula Vjeronauk u školama koji je polučio katastrofalne rezultate jer kako drugačije tumačiti sve više i nikada veće vršnjačko nasilje među mladima u obrazovnim ustanovama i obiteljima.

Nasilje u obiteljima samo je nastavak ponašanja u mlađoj dobi u kojim godinama utjecaj društvene zajednice na mlade  je vrlo važan čak presudan.

Odgoj osobu prati kroz život kao njegova sjena i s toga moramo težiti društvu pravde, pravednosti i poštenja kvalifikacije koje su u našem društvu gotovo izgubile svaki smisao.

S toga je naš zadatak da to našoj djeci a time i budućim generacijama  osiguramo a to od nas traže i sjene žrtava i naša slavna prošlost.“

SABA RH