Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba obilježila je 29. ožujka 2025. godine 81. obljetnicu Oborovske bitke

Moderator je bio predsjednik ZUABA Petar Raić.

Nastupao je Zagrebački Partizanski zbor i zbor KUD – a Preporod iz Dugog sela.

U ime organizatora govorio je Vilim Matula.

“Drugarice antifašistkinje i drugovi antifašisti.

Iznimna mi je čast govoriti pred vama povodom obilježavanja osamdeset i prve godišnjice Oborovske bitke.
Sva obilježavanja važnih bitaka i događaja iz Narodnooslobodilačkog rata, ove 2025. Godine stoje pod naglašenom simbolikom osamdesete godišnjice velike pobjede u Narodnooslobodilačkom ratu. Oborovo je na domak Zagreba koji je oslobođen 8.maja prije osamdeset godina. Oslobođen je između ostalog zahvaljujuć teškoj i tragičnoj bitci koja se ovdje odvila godinu dana prije konačne pobjede.

Oborovska bitka primjer je i koliko je zahtjevno i teško bilo izboriti pobjedu.

2. moslavačka brigada 33. divizije Desetog Zagrebačkog korpusa i Posavski odred dobili su zadatak da u Oborovu preuzmu transport s oružjem koji je pristizao s Banije, Korduna i Like. Transport je 10. korpusu zagrebačkom uputio Glavni štab Hrvatske. Konvoj s oružjem trebao je prispjeti do 25. ožujka, no ratne okolnosti uzrokovale su njegovo višednevno kašnjenje. Zbog toga je 570 boraca 2. moslavačke brigade i Posavskog odreda ostalo na području Oborova nekoliko dana duže.
U proljeće 1944., selo Oborovo bilo je sjedište tijela narodne vlasti i političkih organizacija Zagrebačkog okruga i Dugoselskog kotara. Tu su boravili i slušatelji partijskog tečaja i nekoliko vijećnika ZAVNOH-a, a u širem području i veće partizanske jedinice.
Nažalost, rukovodstva partizanskih jedinica nisu poduzela sve mjere borbenog osiguranja radi sprečavanja iznenadnog djelovanja neprijateljskih snaga. A to se upravo dogodilo.

Politički komesar Desetog zagrebačkog korpusa Ivan Šibl u svom ratnom dnevniku piše: “Na obali Save, kod sela Oborova, pošiljku je čekala 2. moslavačka brigada. Obala Save je opasan teren za partizansku brigadu. Posvuda naokolo je prostrana i pregledna ravnica, pred nama je velika rijeka, a za leđima cesta i pruga Zagreb-Beograd, kojom se služi neprijatelj te se može prelaziti samo kriomice ili pod borbom. Zato je preuzimanje ratnog materijala precizno isplanirano. Između štaba našega korpusa i Glavnoga štaba izmijenjeno je nekoliko depeša i sve je točno utanačeno. Brigada treba da stigne na određeno mjesto otprilike u isto vrijeme kad i pošiljka, treba je odmah preuzeti i vratiti se. Da bi zadatak bio što bolje izvršen, štab Korpusa je na lice mjesta poslao svojeg operativnog oficira Vojka Hochstadtera. Zajedno s komandantom brigade Milošem Koraćem i politkomesarom Pištom Steinerom on je odgovoran za točnost provedbe dobivene naredbe i treba da daje direktive, bude Ii nepredviđenih događaja. Planira se često dobro i precizno, a u praksi ispadne loše.”

Jake neprijateljske snage, ukupno 4790 vojnika 29. ožujka u ranim jutarnjim satima napale su partizanske jedinice i okružile ih. Zakazalo je izviđanje – nije se pravodobno utvrdilo gdje se neprijatelj nalazi, nije se ustanovilo što smjera i kakav mu je razmještaj. Maskiranje i zaprečavanje također nije bilo pravovaljano. Bilo je nesuglasica među zapovjednim kadrom partizanskih jedinica oko odluka – što činiti.
Borba u okruženju najsloženiji je oblik borbenog djelovanja. Teška bitka s nadmoćnijim neprijateljskim snagama vođena je do kasnih popodnevnih sati. Druga moslavačka brigada pretrpjela je velike gubitke: 37 poginula, 28 ranjena i 147 zarobljena i nestala borca. U ruke neprijatelja našlo se 207 pušaka, 12 puškomitraljeza, nekoliko minobacača i druga neophodna borbena oprema. Poginuo je i komandant Posavskog odreda Stjepan Bobinec-Šumski. Među poginulima su bila i 32 vojna i politička rukovodioca i tri vijećnika ZAVNOH-a. Ukupni gubici partizanskih snaga – 152 borca. Neprijatelj je također imao znatne gubitke: oko 150 poginulih i velik broj ranjenih vojnika. Naravno, nije ostvario planirani cilj: potpuno uništenje partizanskih jedinica u okruženju i zatiranje antifašističkog pokreta ovoga područja. Nakon iscrpljujuće borbe, partizanske jedinice pred večer uspjele su probiti neprijateljski obruč i izvući se u Moslavinu.

Molim vas da minutom šutnje odamo počast svima poginulima i stradalima, ali i svim ostalim borcima koji su sudjelovali u Oborovskoj bitci.
Neka im je vječna čast i slava! Slava im!

Danas, osamdeset i jednu godinu poslije Oborovske bitke u Evropi imamo rat koji traje već tri godine. U ovih osamdesetijednu godinu čovječanstvo je razvilo nezamislivu tehnologiju a stanovništvo se utrostručilo. Čelnici velikih sila prijete trećim svjetskim ratom ili druge okrivljuju da ga upravo započinju. Mnogi svjetski politički analitičari tvrde da treći svjetski rat zapravo već traje.
Veličanje vlastite nacije, etniciteta, identiteta na uštrb drugih, opasna je politička demagogija. To je svjesna, neodgovorna, huškačka zloupotreba političkog govora. Vodi do otimanja tuđih teritorija pod raznim izgovorima.
Srbi i hrvati borili su se i ginuli zajedno u Narodnooslobodilačkoj borbi. Zajedno! Jedni uz druge i jedni za druge. Zajedno s muslimanima ili bošnjacima, slovencima, židovima, crnogorcima, albancima, makedoncima, brojnim drugim narodnostima. Borili su se protiv izdajnika u vlastitim narodima. Protiv ustaša, četnika, belogardejaca i ostalih. Velika pobjeda u Narodnooslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu daje nam nadu i nadahnuće u teškom povijesnom trenutku kada se kliješta oko Evrope stežu s namjerom da zauvijek unište svaku pomisao na demokraciju. Na borbu za pravedno društvo jednakih i slobodnih radnica i radnika, građanki i građana. Mi antifašistkinje i antifašisti nikada to nećemo dopustiti!
Smrt fašizmu! Sloboda narodu!” – kazao je Vilim Matula.

Slava preminulim žrtvama!

ZUABA Zagrebačke županije i Grada Zagreba