NIKOLA KRAJNOVIĆ

(1924. – 2023.)

Tiho, kako i odlaze velikani, zauvijek nas je napustio Nikola Krajnović, kapetan bojnog broda u miru. Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941., posljednji koji je živio u Splitu, a za zasluge u ratu i poraću odlikovan je nizom domaćih i stranih odlikovanja.

Nidžo, kako su ga prijatelji zvali, bio je čovjek malog rasta i velikog srca koji se nije bojao, na pragu svoje punoljetnosti, uzeti pušku u ruke i krenuti u borbu za slobodu svog naroda. Bio je pripadnik slavne Šeste proleterske divizije „Nikola Tesla“ u narodu poznatije kao „Šesta lička“. Divizije, s opjevanom odanošću Maršalu Titu, formirane od tri brigade, sve do kraja rata proleterske i sve poslije rata odlikovane ordenom Narodnog heroja.

Poslije rata, sve do umirovljenja, radio je kao mornarički časnik na mnogim važnim i odgovornim dužnostima u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Odlaskom u mirovinu nastavio je mirno i skromno živjeti s obitelji u Splitu.

Stoički podnoseći promjene početkom 90-ih, uvijek ponosan na svoju sudjelovanje i borbu u Narodnooslobodilačkom ratu, realno je gledao i na prošlost i na sadašnjost, a promišljao je i budućnost. Nikada nije prihvaćao teorije o kolektivnoj krivnji. Ni za partizane, a ni za okupatore i domaće izdajnike. I često je govorio: Svako zlo ima svoje izvođače, a to nisu svi ljudi! Nepokolebljiv i kad je sila zakon mijenjala, do zadnjega je pratio društvene tokove s realnim kritičkim osvrtom na njih.

U poznim godinama, sve do COVID krize, aktivno se družio sa svojim prijateljima i bivšim kolegama. Svjestan činjenice da protekom vremena njegova generacija polako odlazi zauvijek, u društvo je rado prihvaćao i puno mlađe ljude, uvijek pažljivo slušajući njihova promišljanja i poštujući njihove stavove. I onda kad je COVID sve zatvorio u kuće, Nidžo je našao način da ostane aktivan i da komunicira sa vanjskim svijetom. Prihvaćao je nove tehnologije i rado je koristio mobitel. Često puta posramio bi nas mlađe svojom pažnjom jer je uvijek redovito svim svojim prijateljima i poznanicima prvi čestitao sve blagdane. Prije, nego mi mlađi njemu…

Kada je COVID kriza polako prošla, godine i bolest našeg su Nidžu zatvorile u kuću, ali nisu zarobile njegov duh. Stalno je „na vezi“, koja mu je i život značila, održavao komunikaciju sa prijateljima i poznanicima, kao i sa malobrojnim, još živućim, članovima udruge „Šesta lička“.

Kada su telefoni naglo utihnuli svi smo znali da nešto nije u redu. Putem bez povratka, „na raport Vrhovnom komandantu“, otišao je još jedan veliki i častan čovjek, hrabar borac, izuzetan kolega i iskreni prijatelj. Čovjek kojeg smo cijenili i voljeli i kojeg ćemo sa sjetom zauvijek čuvati u svojim sjećanjima i svom srcu.

Sahranjen je tiho, u krugu obitelji, na splitskom gradskom groblju Lovrinac 6.6.2023.

Od našeg Nidže opraštamo se riječima njegovog mornara, umirovljenog admirala Boška Antića.

Mornar ne umire, on mirno ode

na onu stranu neba i vode

u nešto slobodnije od slobode.

Pjero Baranović