Iz proračuna trebaju biti izdvojeni milijuni za gradnju memorijalnog centra pripadnicima ‘Hrvatske domovinske vojske’. Iza tog eufemizma skrivaju se ustaše.

Ako je suditi po najavama iz HDZ-a i DP-a, uskoro će iz državnog proračuna biti izdvojeni milijuni eura za gradnju memorijalnog centra i spomen područja posvećenog “trajnom očuvanju sjećanja i poštovanja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja”. Naravno, ne baš svih žrtava iz Drugog svjetskog rata. Jer u toj novoj ustanovi neće se baviti masovnim zločinima ustaškog režima nad srpskim civilima koji su ubijani po logorima poput Jasenovca i Jadovna te u još većem broju po neobilježenim stratištima širom Banije, Korduna, Like, Dalmacije, Bosne i Hercegovine. Neće se ta ustanova baviti niti židovskim i romskim civilima koje su ustaše ubijali u vlastitim logorima ili su ih slali u nacističke logore smrti po Europi.

Spomenuta ustanova bavit će se, da citiram Zakon o blagdanima i spomendanima, “hrvatskim žrtvama u borbi za slobodu i državnu nezavisnost”, ili da citiram Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, pripadnicima “Hrvatske domovinske vojske”. A iza svih ovih eufemizama skriva se pravi naziv – ustaše. Ili da malo opišem taj termin, vojska koja je sudjelovala u istrebljenju srpskog, židovskog i romskog stanovništva s teritorija NDH, koja je bila u savezničkom odnosu s Hitlerovim Trećim Reichom i Mussolinijevom Italijom, a u neprijateljstvu s Velikom Britanijom, SAD-om, Francuskom i SSSR-om, vojska koja je bez ispaljenog metka prepustila Dalmaciju, Istru i Međimurje Talijanima i Mađarima.

Nema sumnje da će hrvatske osnovne i srednje škole pohrliti odvesti svoje učenike u taj novi memorijalni centar. Sve “prepreke” koje su se spominjale kad je u pitanju bio odlazak u Spomen područje Jasenovac odjednom će nestati. Naći će se i novca, i vremena, i dobre volje. Evo kako bi mogao izgledati posjet toj novoj memorijalno-edukativno-znanstvenoj instituciji.

Na ulazu kustos pozdravlja posjetitelje i pokazuje polje bijelih križeva. Objašnjava kako se nalaze na mjestu na kojem su pokopani pripadnici Poglavnikovog tjelesnog sdruga (elitne ustaške postrojbe zadužene za zaštitu Poglavnikove osobe), Ustaškog obrambenog zdruga (vojno-policijske formacije zadužene za “održavanje reda” u logoru Jasenovac), pripadnici “Crne legije” i mnogih drugih ustaških postrojbi. Kustos nadalje objašnjava posjetiteljima da nitko od njih nije htio položiti oružje i pristati na predaju u svibnju 1945. nego su odlučili napustiti Zagreb i NDH. Pri tom povlačenju vodili su borbe s nadirućim partizanskim jedinicama, nastavljajući tako rat koji je u ostalim dijelovima Europe već bio završio.

Posebno su se u tom otporu isticale postrojbe Maksa Luburića i Rafaela Bobana. Kustos pritom citira Luburića, koji je priznao da je na putu prema Celju izveo “nekoliko ‘izleta’ uzduž obje strane glavne ceste, e da poubijam i raspršim partizanske skupine koje su pokušavale napadati naše kolone na povlačenju”.

Ustaške postrojbe, nastavlja kustos, ulaze u sukobe s partizanskom vojskom i na drugim mjestima na putu prema austrijskoj granici pri čemu ginu partizani, ali u mnogo većoj mjeri ustaše. Onako, ispod glasa, kustos objašnjava prisutnima da su mnoge grobnice po Sloveniji ispunjene tijelima upravo tih ustaša, a ne onih koji su kasnije strijeljani, ali da su ih ipak odlučili sve zajedno pokopati. Jer, s primjetnim ponosom u glasu, kustos objašnjava da su ipak sve to “hrvatske žrtve u borbi za slobodu i državnu nezavisnost”. “OK”, zaustio je jedan od posjetitelja, “ako ste već pod nevine žrtve sveli i tisuće onih koji nisu strijeljani nego su poginuli u borbama, kako ste uspjeli razlikovati ostatke tijela ustaša od tijela ubijenih srpskih i crnogorskih četnika koji su se s ustašama povlačili, a koji su također bili žrtve partizanske osvete?”.

Kustos ga poprijeko pogleda i blago povišenim glasom pojasni da nikakvih četnika tamo nije bilo, niti su četnici i ustaše ikad surađivali. Već poprilično mrzovoljan kustos je nastavio da su sve priče o suradnji ustaša i četnika, npr. u bici na Neretvi ili Kozari, komunistička izmišljotina, a da su potpisani ustaško-četnički dokumenti o suradnji kao i fotografije zagrljenih ustaša i četnika podvala učinjena umjetnom inteligencijom.

Pri kraju obilaska memorijalnog centra posjetitelji prolaze pokraj, ni manje ni više nego, pozlaćenih temelja za grobnicu. Primijetivši interes, kustos im ozarena lica pojašnjava: “Znate za onu pjesmu kojom se proslavio g. Dabro, naš aktualni ministar ispravnog sjećanja i ideološke obnove? E pa da ga parafraziram, neće više grobnica od zlata u kojoj leži vođa svih Hrvata biti u Madridu. Vrijeme je da naš Poglavnik, kao žrtva pala za slobodu i državnu nezavisnost, legne uz svoje suborce!” Obilazak se približava kraju i kustos pozdravlja posjetitelje: “Hvala vam što ste se došli u ovo hrvatsko svetište pokloniti se domoljubima koji su pali kao žrtve za slobodu i nezavisnost. Siguran sam da smo sada svi za doma spremni.” 

Hrvoje Klasić/24sata.hr

Poveznica na članak: https://www.24sata.hr/news/hrvoje-klasic-nevine-zrtve-ili-tko-su-pripadnici-hrvatske-domovinske-vojske-1165100