Kada je Ruska Federacija objavila napad na Ukrajinu, opravdala ga je potrebom za “denacifikaciju” politike zemlje. Odnosilo se na fašističke organizacije poput bataljuna Azov, koji je do tada bio uključen u regularnu vojsku, te javno veličanje Bandere spomenicima, praznicima i marševima za SS dobrovoljce. Kao posebnu dramu navodi se vojni napad ukrajinske vojske na Narodnu republiku u Donbasu 2014.-2021. u kojem je ubijeno više od 14.000 ljudi. Rusija je to nazvala “genocidom” nad stanovništvom koje govori ruski. Iako su sve to bile neosporne činjenice, ipak su se, s pravom, Međunarodna logorska zajednica i FIR (Međunarodni savez antifašističkih boraca) usprotivili uzimanju toga kao legitimacije za rat i odbacili neprikladnu upotrebu pojma “genocid”.
Istim jasnim riječima, danas moramo odbaciti medijske oblike relativizacije holokausta, kako to posljednjih dana čini ukrajinska vlada. Ne samo ukrajinski veleposlanik u FRG, Andrij Melnyk, koji je branitelj bataljuna Azov, koji je govorio analogno o fašističkoj invaziji na Sovjetski Savez 1941.; o “ratu istrebljenja”, koji je ovoga puta bio usmjeren ne samo protiv Ukrajine, nego i protiv cijelog slobodnog svijeta. Ukrajinska vlada je u prvim danima rata iznijela tvrdnju da je ruska vojska oskvrnula sjećanje na žrtve fašističkog masovnog ubojstva napadom na spomen-obilježje Baba Jar. Najprije je novinar “Jerusalem Timesa” slikama s mjesta dokazao da je daleko od spomen-obilježja napadnut i uništen prijenosni toranj – tvrdnja o napadu na spomen-obilježje bila je dakle čista propaganda.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ukazao je na činjenicu da ukrajinska vlada namjerno koristi usporedbu s fašizmom kako bi dobila podršku za vlastitu ratnu politiku tijekom svojih video-govora u njemačkom Bundestagu i izraelskom Knesetu.
U Jeruzalemu je Zelenski doveo ovaj oblik povijesne revizije do krajnosti povezujući dan ruskog napada s datumom osnivanja Nacističke stranke NSDAP, kao da je to bilo od ikakvog značaja za rusku vladu. Zelenski je tada tvrdio da se, baš kao što su nacisti tada govorili o “konačnom rješenju židovskog pitanja”, sada u Moskvi pričalo o “konačnom rješenju ukrajinskog pitanja”. Prijetnja je ista: i za nas i za vas, nastavio je ukrajinski predsjednik, totalno uništenje ljudi, države, kulture.
Suprotno očekivanjima Zelenskog, ova relativizacija holokausta nije naišla na odobravanje u Izraelu i njihovoj vladi. Niti su zaboravili u kojoj su mjeri neofašistički i antisemitski napadi bili svakodnevna pojava u današnjoj Ukrajini posljednjih godina, niti su bili spremni prihvatiti takvu tvrdnju. ”Rat u Ukrajini je uistinu užasan”, odgovorio je izraelski ministar komunikacija Yoaz Hendel; ”međutim, usporedba s užasima holokausta i konačnim rješenjem bila je nečuvena”. Poslanik i bivši ministar financija i obavještajnih službi Yuval Steinitz istaknuo je da ”svaka usporedba između običnog rata i istrebljenja milijuna Židova u plinskim komorama graniči s poricanjem holokausta”.
FIR u ovom kontekstu također ponovno podsjeća na činjenicu da je prije 23 godine za propagandnu legitimizaciju NATO rata protiv Jugoslavije korištena i relativizacija holokausta. Njemački ministar vanjskih poslova Josef Fischer optužio je 1999. jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića da se ponaša poput Hitlera. Fischer je čak tvrdio da je zločin protiv čovječnosti koji se dogodio u Auschwitzu ”u opasnosti da se ponovi na Kosovu”.
Takva instrumentalizacija usporedbi fašizama za vojnu akciju, po našem mišljenju, nije prihvatljiv državni povijesni revizionizam.
FIR/SABA RH
