Serija Al Jazeere drži pažnju od komunističkih početaka do velike pobjede i zločina na kraju rata

Desničari će omalovažavati snimljeno, tvrditi da je riječ o propagandi, ali neće moći argumentirano osporiti niti jednu tezu izrečenu u serijalu. Klasić nije ništa prešutio ni krivotvorio, a ispričao je, zajedno s brojnim sugovornicima, kompletnu priču o partizanima.

Hrvoje Klasić vjerojatno se neće složiti, ali Hrvatska radiotelevizija napravila mu je ogromnu uslugu time što nije prihvatila njegovu ideju za dokumentarni serijal Partizani, a i time što mu je u produkciji prethodnog serijala o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj stvarala brojne poteškoće. To će se pokazati kao velika škola, i praktično i u smislu otpuštanja kočnica.

U praktičnom smislu – i to je bila jedina stvarna mana serijala o NDH – autor je shvatio da je dvanaest epizoda previše. S druge strane, šest epizoda za partizane u svim mogućim jugoslavenskim kontekstima, puno kompleksniju temu od NDH, bilo bi premalo, pa ih je prikazao kroz sedam epizoda u kojima nema praznog hoda. Upravo zato, serijal o partizanima najbolje je bindžati, odnosno pogledati odjednom. To je uostalom i nemoguće izbjeći nakon što pogledate jednu epizodu na YouTube kanalu Al Jazeere.

Druga praktična posljedica bila je to da je Klasić ovaj serijal radio kao jedini autor. I konačno, upravo zato što ga nije radio za HRT, otpustio je sve kočnice koje je možda i podsvjesno imao znajući kako politički dišu na HRT-u i, uostalom, u hrvatskoj javnosti. Napravio je serijal za cijelo postjugoslavensko tržište i sva ta društva, onako iskreno i opušteno. To je mogao napraviti jer je Al Jazeera potpuno stala iza projekta, produkcijski i sadržajno, bez fige u džepu. Ishod je spektakularan.

Partizani nisu za HRT

Istina, Al Jazeerin kanal s jedinstvenim programom za kompletni Balkan, tj. za jugoslavensko tržište, nije uspio jer je jako malo gledan izvan Bosne i Hercegovine. No, to ih nije omelo u forsiranju izvorne ideje u dokumentarnom i kulturnom programu, gdje su već ostavili dubok trag.

Pojednostavljeno govoreći: N1 je uspio jer s tri različite programske koncepcije i sjedišta (Zagreb, Sarajevo, Beograd) uvažava očite specifičnosti i razlike, odnosno stvarnost. Ali Klasićevi Partizani mogli su nastati samo u kontekstu koji tu realnost naprosto ignorira.

I zato je bitno da je serijal nastao u produkciji Al Jazeere i da partizanski pokret promatra kao jugoslavenski. Ovakav serijal niti bi mogao biti snimljen za HRT, niti on treba biti na HRT-u; za razliku od serijala o NDH, koji je pak morao primarno biti na HRT-u.

Plejada povjesničara

Što je to dakle Hrvoje Klasić napravio? Prvo, ispričao je konačno u suvremenom mediju i u suvremenom dobu, posve slobodan od političkih pritisaka i ideoloških očekivanja, sveobuhvatnu priču o partizanima kakvu dosad nismo imali. Mi kojima je tema otprije poznata možemo eventualno reći da u sedam epizoda nismo čuli ništa bitno novo, iako to nije sasvim točno.

Novo je već to što je ispričano sistematski i u novom gledanom mediju. Serijal je vizualno i produkcijski dopadljiv. Muzika, špica, grafika, autentične lokacije snimanja, nevjerojatni arhivski snimci, poput slavljeničkog ulaza Nijemaca u razrušeni Beograd ili fotografija sa savjetovanja u Stolicama, fantastični su i drže pažnju.

Novo je i to što je Klasić pokazao da u regiji i u Europi postoji plejada povjesničarki i povjesničara svih generacija koji znaju sve o ovoj temi i njom se još uvijek bave. Za mnoge od njih šira javnost nije čula. Za neke su čuli samo u njihovim zemljama.

Jugoslavija umjesto nacije

Novo je i to što serijal smješta partizane u jugoslavenski kontekst, a ne samo u nacionalni kakav dobivaju u svakoj postjugoslavenskoj državi. Na koncu, sve je ovo novo gotovo svima mlađima od trideset godina, osim ako nisu bili posebno zainteresirani za temu. Činjenica da su to sve dobili na jednom mjestu je sjajna.

Priču o partizanima Klasić je ispričao kroz sedam logičnih tematskih cjelina koje se kronološki nadovezuju, iako nije riječ o čisto kronološkom pregledu. Poredane su ovim redom: komunisti, antifašisti, heroji, partizani, revolucionari, ilegalci i pobjednici. Priča vodi od početaka komunističkog pokreta do velike pobjede i zločina na kraju rata, prateći transformaciju gerilskog pokreta u nevjerovatnu snažnu vojsku s preko 800 tisuća boraca.

Autor je konceptualno razradio ideju, pa tek onda pristupio detaljnoj realizaciji, što se vidi iz toga da doista nijedan aspekt partizanske borbe nije ostao neobrađen. Od geneze pokreta, Titova naprasnog odlaska u Beograd, odnosa s četnicima i kolapsa Užičke republike, preko svih presudnih ofenziva, uređenja buduće države, odnosa sa Staljinom i Churchillom, uzroka nastanka proleterskih brigada i reorganizacije vojske, lijevih skretanja, važnosti probijanja Srijemskog fronta, moralne težine Igmanskog marša, žurbe prema Trstu, proširenja granica i Tršćanske krize.

Pokrio svaku regiju

Serijal objašnjava zašto je represija u oslobođenoj Srbiji bila mnogo žešća nego u Hrvatskoj, zašto je Bosna i Hercegovina postala država, ali ne nacionalna, zašto su tamošnji muslimani masovno pristupili partizanima, a problematiira i bataljun Garibaldi i četu Ernst Thälmann, kao i progon Nijemaca, zločin u Teznom i ulogu Crvene armije u oslobađanju Beograda.

Bavi se i kulturnim kongresima u Topuskom i Splitu, važnošću Visa, emancipacijom i aktivnošću žena u partizanima, sve do pregovora s Ivanom Šubašićem. Veliki plus serijala je to što govori o svakoj – ne republici, nego regiji! – Jugoslavije i specifičnostima partizanskog pokreta u njoj.

Zanimljivi su i detalji kontekstualizacije bitaka na Neretvi i Sutjesci, koje se događaju nakon njemačkog poraza u Africi i katastrofe u Staljingradu, kad postoji strah od iskrcavanja saveznika na Balkanu.

Napustili komunističku doktrinu

Naravno, puno ljudi s desnice omalovažavat će snimljeno, tvrditi da je riječ o propagandi, ali neće moći argumentirano osporiti niti jednu tezu izrečenu u serijalu. Klasić nije ništa prešutio ni krivotvorio, a ispričao je, zajedno s brojnim sugovornicima, kompletnu priču o partizanima. Bilo bi sjajno da oni koji pogledaju serijal pročitaju i knjige i radove Klasićevih sugovornika.

Osobno, najbolja mi je šesta epizoda o ilegalcima u gradovima i tome kako je komunistička doktrina o najvećoj važnosti borbe u gradovima napuštena u doticaju sa stvarnošću, pa je naglasak stavljen na općenarodni ustanak i gerilsku borbu. Definitivno najzanimljiviji detalj serijala je objašnjenje, uz pomoć kamere na dronu, kako je izgledao bijeg Tita i Vrhovnog štaba iz famozne pećine u Drvaru.

Ako vam za ove ljetne dane mogu preporučiti išta uz Olimpijske igre, Klasićev serijal Partizani svakako je na prvom mjestu. Posve sam siguran da će za duže vrijeme ostati nenadmašen.

(telegram.hr/Dragan Markovina)

Poveznica na članak: https://www.telegram.hr/kultura/nakon-razlaza-s-hrt-om-hrvoje-klasic-otpustio-je-sve-kocnice-kao-rezultat-toga-dobili-smo-spektakularan-serijal-o-partizanima/