Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

NA SELSKOJ CESTI: Hrvatska Kuća ljudskih prava bivša je sigurna kuća Josipa Broza Tita: ‘To je podudarnost‘

Tu je bio jak radnički pokret, govorilo se o ‘crvenoj Trešnjevci‘, rekla je Vesna Teršelič iz Documente

Vesna Teršelič (FOTO: Ranko Suvar/CROPIX)

Kuća ljudskih prava na zagrebačkoj Selskoj cesti 112c bila je sigurna kuća Josipa Broza Tita u kojoj se od policije skrivao 1928., otkriva to ‘‘zaboravljena‘‘ spomen-ploča za čije postojanje do ovoga tjedna nisu znali ni čelnici vodećih hrvatskih antifašističkih udruga.

Konkretno, Kuća ljudskih prava na zagrebačkoj ‘‘crvenoj Trešnjevci‘‘ od 2008. objedinjuje i udomljuje vodeće hrvatske organizacije civilnog društva među kojima su i B.a.B.e, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava, Udrugu za promicanje istih mogućnosti, Udrugu Svitanje i Documentu – centar za suočavanje s prošlošću.

Upravo je Documenta početkom ovoga tjedna predstavila svoj izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine u posljednjem ratu i to, kako se ispostavilo, 4. srpnja – na samu obljetnicu postavljanja spomen-ploče kojom su za bivši Dan borca 1983. ‘‘društveno-političke organizacije‘‘ i Skupština općine Trešnjevka odale počast jugoslavenskom maršalu Titu.

Zgrada od povijesnog značaja

I to, kako se sad na toj ploči može iščitati, ‘‘u znak trajnog sjećanja i poštovanja na revolucionarni rad druga Tita‘‘, tadašnjeg sekretara Mjesnog komiteta KP (Komunističke partije) – Zagreb koji je tad, boraveći u ilegalnom stanu, ‘‘našao sigurno sklonište pred policijom‘‘.

– Tu je bio jak radnički pokret, govorilo se o ‘crvenoj Trešnjevci‘ – rekla je za Hinu Vesna Teršelič iz Documente, koja u proklamiranom ‘‘suočavanju s prošlošću‘‘ iznimno dobro poznaje i povijest navedene spomen-ploče, ali i okolnog revolucionarnog, radničkog i ‘‘crvenog‘‘ zagrebačkog kvarta.

– Mi znamo da radimo u zgradi koja ima povijesni značaj, gdje su se sklanjale izbjeglice kad je Italija preuzela kontrolu nad Istrom nakon Prvog svjetskog rata. To je bilo pribježište za izbjeglice pa u ovom dijelu grada veliki broj ulica ima nazive istarskih gradova ili poznatih Istrijana – kaže Teršelič.

S druge strane, u tom je zagrebačkom kvartu bio i iznimno jak radnički, a kasnije i revolucionarni pokret što dokazuje i sama povijest zgrade u Selskoj ulici.

– Istovremeno, bila je sigurna kuća za izbjeglice, a bila je i sigurna kuća za Josipa Broza Tita. Razumljivo je da su se u dijelu grada s jakim radničkim pokretom skrivali i oni koji su vodili Komunističku partiju i Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) – kaže Teršelič. Dodaje i kako, na svu sreću, od njihova useljenja nitko nije imao potrebu obračunavati se s prošlošću i Titom preko spomen-ploče na pročelju njihove zgrade.

‘‘Vandali su šarali ploču Documente, ali ploču Josipa Broza Tita nisu. Nadamo se da će tako i ostati‘‘.

Respekt prema ostavštini bivših revolucionara, u neočekivanim okolnostima, pokazivali su i rijetki koji su uopće obratili pozornost na tu spomen-ploču, ističe Tina Đaković iz Kuće ljudskih prava. Pritom navodi i kako je jedan od radnika tijekom obnove zgrade ‘‘uletio‘‘ u njihov ured pitajući, s izvjesnim strahopoštovanjem: ‘‘Kaj je stvarno istina da se Tito tu skrival?‘‘.

‘Drugarska samokritika‘

No zanimljivo, s druge strane, vodeći hrvatski antifašisti i čuvari lika i djela maršala Tita do upita novinara Hine nisu znali za tu, njima zaboravljenu spomen-ploču. Pritom su i, kako je nekad bio dobar običaj, odradili ‘‘drugarsku samokritiku‘‘.

– Nažalost, nisam upoznat da je tamo spomen-ploča iako sam bio u Kući ljudskih prava. Kriv sam što za to dosad nisam znao i nisam pitao. Tu svoju pogrešku ću ispraviti i korigirati, posvetiti odgovarajuću pažnju tome jer to zaista zaslužuje naše postupanje za buduća pokoljenja – rekao je Jovan Vejnović, predsjednik hrvatskog Saveza društava Josip Broz Tito. Upitan, pak, kako komentira svojevrsni povijesni obrat da je ‘‘sigurna kuća‘‘ i sklonište revolucionara od prije devedeset godina sad kuća ljudskih prava, poručuje da ga to nimalo ne čudi.

– Rekao bih da je, imajući u vidu životni put Josipa Broza Tita, logičan završetak da ta zgrada sad bude kuća ljudskih prava – izjavio je Vejnović.

I predsjednik glavne hrvatske antifašističke udruge – Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA RH) Franjo Habulin izvršio je ‘‘drugarsku samokritiku‘‘ upitan za značaj zgrade i spomen-ploče u Selskoj ulici.

– Da je to jedna od sigurnih kuća Josipa Broza Tita znamo, ali i da je tamo spomen-ploča nisam znao. Da je Titova sigurna kuća sad kuća ljudskih prava, to je podudarnost. Mislim da nije problem da tome posvetimo neko prigodno obilježavanje – rekao je Habulin upitan sprema li se za specijalno obilježavanje zaboravljene, ali ipak preživjele ‘‘spomen‘‘ ploče. I to, recimo, 4. srpnja iduće godine za 40. obljetnicu njezina postavljanja.

S druge strane, ako vodeći hrvatski seniori antifašisti i ‘‘čuvari revolucije‘‘ ne znaju za tu spomen-ploču, bivši voditelj Dokumentacijskog centra antifašizma Mario Šimunković i sadašnji voditelj Arhiva SABA-e Marin Korman iz mlađe generacije zagrebačkih antifašista dobro su upoznati s ‘‘reliktima‘‘ revolucionarne i antifašističke ‘‘crvene‘‘ Trešnjevke, a šire i Zagreba.

– Crvena Trešnjevka najbolji je dio zagrebačkog ‘Nepokorenog grada‘. Ova ‘zaboravljena‘ ploča je preživjela olovne‘ 90-e, ali mnoge, nažalost nisu – zaključuje Mario Šimunković, koautor knjige ‘‘Sjećanje je borba‘‘, zbornika svih spomen obilježja narodnooslobodilačke borbe i revolucionarnog pokreta na području Grada Zagreba.

(Hina / Jutarnji list)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave