Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Mladi protiv revizionizma

Udruženja antifašista iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine organizirali su okrugli stol o revizionizmu na kojem je istaknut niz negativnih primjera pokušaja rehabilitacije kolaboracionističkih snaga u državama bivše Jugoslavije

Dino Dupanović, Oto Luthar i Hrvoje Klasić (foto Nenad Jovanović)

U okviru EACEA projekta “Evropsko antifašističko nasljeđe”, Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA) u partnerstvu sa Savezom antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH (SABNOR), kao i sa Zvezom združenj borcev za vrednote narodnoosvobodilnega boja Slovenije (Zveza), 22. oktobra organizirao je okrugli stol “Povijesni revizionizam na postjugoslavenskom prostoru” u prostorijama SABA RH u Zagrebu. Skupu su prisustvovali i polaznici edukativnog programa “Škola demokracije” kojim se pokušava educirati mlade aktiviste, učitelje, historičare i novinare o historijskim temama.

Profesor Oto Luthar govorio je o revizionizmu u Sloveniji, simbolici devastacije nadgrobnih ploča i spomenika, zamjeni uloga zločinaca i žrtava i odnosu javnosti koji se kreće od defetizma do otpora.

– Od početka 90-ih i sticanja nezavisnosti vrši se zamjena sjećanja od antifašističkih do kolaboracionističkih te onih žrtava komunizma. Podižu se spomenici i označavaju grobovi pripadnika seoskih straža, antikomunističke milicije koje je djelovala u talijanskoj zoni (MVAC) i domobranstva čiji su pripadnici bili i Nijemci rođeni u Sloveniji koji su se na taj način oslobađali istočnog fronta. Najviše takvih spomenika podignuto u centralnim dijelovima Slovenije – Dolenjskoj i nešto manje po Gorenjskoj. Slovenska nadbiskupija nije dozvoljavala da se nadgrobne oznake i spomenici dižu samo domobranima, nego i komunistima, ilegalcima ili civilima, ali to kler na terenu nije poštovao – rekao je Luthar.

– Revizionizam je počeo 1991. crtanjem svastika na židovskom dijelu groblja Žale u Ljubljani što je objašnjeno huliganizmom, te rehabilitacijom biskupa Grigorija Rožmana i Leona Rupnika koji je zapovijedao slovenskim kolaboracionistima. Uklanjana su imena ulica i trgova s imenom Tita. Titov trg ostao je u Kopru i Postojni, a ulice/ceste u Mariboru i još 20 mjesta. Iako je u zadnjih pet godina uništeno više spomenika NOB-a nego u prethodnom periodu, broj je još uvijek mali i kreće se oko desetak. Ostaje zabilježeno da je na spomeniku Borisa Kidriča netko postavio svinjsku glavu, koja je dosta puta postavljana pred džamijom. Ipak postoje i brojni primjeri otpora revizionizmu – zaključio je Luthar.

Profesor Dino Dupanović govorio je o procesu revizionizma u BiH kroz primjer spomen područja Garavica kod Bihaća.

– Na mjestu likvidacije velikog broja Srba, Jevreja i komunista 1949. godine postavljen je mali spomenik s natpisom da je tu pobijeno 12.000 nedužnih Srba. Na velikom spomeničkom kompleksu, koji je osmislio Bogdan Bogdanović, pisalo je da je život jači od smrti, pravda jača od zla i ljudi od mržnje, ali se krajem 80-ih barata brojkom od 18.000 ubijenih Srba, iako na toj lokaciji nitko nije provodio istraživanja i iskopavanja – rekao je Dupanović. Početkom 90-ih sve strane koristile rječnik s početka 40-ih, a ulice i škole dobivale su ime po muslimanskim kvislinzima i zločincima, kao što su Husein Đozo ili Mustafa Busuladžić, rekao je.

I Hrvoje Klasić govorio je o historijskim narativima u javnosti i školstvu u Hrvatskoj koji su početkom 90-ih samo promijenili predznak, ali su karakteristike ostale iste.

– Obračunavalo se s Jugoslavijom, Srbima i komunistima, a rehabilitiralo ustaštvo. Trideset godina pokušava se normalizirati nenormalno, a od oko 6.000 spomenika i spomen obilježja NOB-a 90-ih je srušeno oko 3.500 od kojih je oko 400 obnovljeno, dok je spaljeno ili bačeno u smeće oko 2,8 milijuna knjiga koje su govorile o NOB-u i socijalizmu, koje su pisali srpski pisci ili koje su pisane ćirilicom – rekao je Klasić.

U raspravi s polaznicima isplivali su zaključci o nužnosti povezivanja regionalnih organizacija mladih antifašista i to na konkretnim zadacima, uključujući tu i komemoracije događaja.

Za utiske smo pitali i neke od diplomanata.

Milorad Kondić iz Zagreba ocijenio je da su predavanja su bila vrlo zanimljiva.

– Bavili smo se raznim temama koje nisu bile striktno povijesno fokusirane, nego smo se poduhvatili pitanja raznih manjina. Razmatrali smo i pitanja ugroženih skupina u društvu i svakome je bez obzira na njegove afinitete i struku iz koje dolazi “Škola demokracije” bila korisno iskustvo, jer smo mogli čuti neke nove stvari. Održana su tri modula s po tri predavanja na koje je dolazilo preko 15 polaznika – kazao je Kondić.

Lara Sutorić iz Sarajeva ističe sa da su na tamošnjim predavanjima, koja je ocijenila korisnima, teme bile govor mržnje, prava žena i slične koje pomažu smanjenju predrasuda prema manjinama.

– Kroz cijelo svoje školovanje prisustvujem velikom broju seminara, neke čak i organizujem. Izabrani su kvalitetni predavači za ovakvu škakljivu temu. Sličnih predavanja trebalo bi biti više. Naše društvo je s glavom u zemlji, pa ga zato, pogotovo mlade, treba izvesti na pravi put – rekla je Sutorić.

I Žiga Novak, predsjednik omladinske organizacije Zveze ističe dobre utiske.

– Naši profesori su bili odlični, predavanja su izvanredno organizirana, čak i kad smo ih zbog korone održavali na internetu, a kvalitetne su bile i rasprave učesnika. Zato bi predavanja trebala biti brojnija i masovnije. Mladi u Sloveniji su u prosjeku lijevo liberalno opredijeljeni, ali bi se trebao izgraditi odnos prema vrijednostima NOB-a, da ih mladi prepoznaju. Mi u omladinskoj organizaciji radimo na tome, ali je mlade teško pridobiti – rekao je Novak.

(Novosti / Nenad Jovanović)

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave