Te večeri 13.srpnja/jula 1968. godine, mlada devetnaestogodišnja beogradska studentica Magdalena Novaković će se popeti sa svojim mladićem Milanom uz Balkansku ulicu, usput razgledavajući izloge, sve do Kina 20. oktobar nasuprot Hotela Moskva u Beogradu. Odlučili su večer provesti zajedno te su kupili ulaznice za večernju kino predstavu s početkom u 20.00 sati,  kako bi pogledali kriminalistički film „Rififi u Panami“ sa Jean Gabinom u naslovnoj ulozi, a koji je prije dvije godine premijerno izveden u Parisu. Umjesto u šesti red za koji su kupili karte, sjeli su u sedmi, što će na tragičan način obilježiti njihove živote i promijeniti sudbinu ovo dvoje mladih ljudi prepunih radosti uobičajene za dvadesetogodišnjake.

Istovremeno će u kino dvoranu ući i Miljenko Hrkać, tesar iz okolice Širokoga, koji nije tu zbog filma i Jean Gabina. On je tu na specijalnom zadatku, te će nešto prije 21.00 h napustiti dvoranu kina postavivši prethodno u 6-om redu iza sjedala broj 16 tempiranu eksplozivnu napravu, bombu koja će neposredno po njegovu izlasku u 21.05 h eksplodirati. Meta Hrkaćeva napada bili su isključivo civili, ljubitelji filma, a u stravičnoj eksploziji u centru Beograda i masakru bespomoćnih ljudi biti će više od 80 ranjenih, poginuti će 25-to godišnji zaposlenik kina, dok će mlada Beograđanka Magdalena izgubiti obje noge ispod pasa. Svi životni snovi mlade studentice su prekinuti i njen će život krenuti sasvim drugim smjerom, potpuno suprotnim  jučerašnjim snovima.

Miljenko Hrkać će napustiti Jugoslaviju samo privremeno. Vratiti će se u Beograd ponovo u rujnu/septembru iste godine da postavi tempiranu napravu u garderobi Željezničke stanice koja će eksplodirati 25.9. i raniti 14 osoba. Srećom, žrtava neće biti. No, tom će prilikom Miljenko Hrkać biti uhićen da bi u sudskom postupku proglašen krivim i osuđen na smrt strijeljanjem.

Miljenko Hrkać je bio pripadnik tajne organizacije Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo koju su osnovali ustaški simpatizeri 1961. godine u Sydneyu Australija, a djelovala je i u Europi i SAD. Svaki član je imao tajno ime i polagao  zakletvu. Financirali su se prikupljanjem priloga, često i silom od uspješnih hrvatskih iseljenika, ponekad i ucjenama. U programu jasno navode „da će se poslužiti i oružjem u ostvarenju svoga cilja“. Kao što to rade i sve terorističke organizacije i HRB će izvršitelje kriminalnih napada poput onog u Kinu 20.oktobar novčano nagraditi. Nije tu bilo ideala kako se to danas prikazuje. Miljenko Hrkać je za ubojstva i ranjavanja izvršena terorističkim napadom u Bioskopu 20.oktobar plaćen sa 2.500 DEM.

Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo je bila jedna od aktivnijih terorističkih skupina u svjetskim razmjerima 60-tih i 70-tih godina kada su izveli čitav niz diverzija, od postavljanja mina na željezničkoj pruzi u okolici Delnica, prepad na Klub Jugoslavena u Parisu, diverzija na dalekovod i prugu Zagreb-Rijeka, pripreme atentata na Tita, diverzija na konzulat u Melbourneu, pripreme za postavljanje bombi duž Makarske rivijere sa ciljem urušavanja turističke sezone, ubojstvo domara konzulata u Sttutgartu i pokušaj ubojstva jugoslavenskog konzula u Njemačkoj, te ranjavanje vicekonzula SFRJ u Lyonu. Tih se godina HRB smatrao trećom najopasnijom terorističkom skupinom na svijetu, poslije Crnog rujna poznate terorističke organizacije koja je u Munchenu 1972. godine za vrijeme ljetnih Olimpijskih igara likvidirala 11 izraelskih sportaša, te Tupamarosa – ljevičarskog terorističkog pokreta u Urugvaju kojem je jedan od osnivača i vođa Raul Sendić hrvatskih korijena.

Najpoznatija akcija HRB je bez sumnje bilo ubacivanje 19-člane terorističke skupine u Jugoslaviju 20.6.1972. godine, kada su otevši kamion Radenske na jugoslavensko-austrijskoj granici stigli na planinu Radušu u BIH s namjerom dizanja ustanka i ponovne uspostave nezavisne Hrvatske države. Došavši sa potpuno krivim procjenama uvjereni da će ih narod podržati i priključiti im se, doživjeli su razočarenje jer im se suprostavila Teritorijalna obrana BIH, dakle njihovi susjedi, prijatelji i rođaci. Teško pronalaze bilo koje utočište jer su ih policiji prijavljivali svi redom, pastiri, seljaci a i mnogi svećenici. Nakon mjesec dana borbi 24.7. uhićena su 4 posljednja člana skupine, a među njima i najmlađi od njih 17-godišnji Ludvig Pavlović. Suđeno im je na Vojnom sudu u Sarajevu, te su trojica od njih osuđeni na smrtnu kaznu, a Ludvig Pavlović koji nije bio punoljetan na 20 godišnju kaznu zatvora. Ova teroristička grupa u kojoj je bio i Ludvig Pavlović, usmrtila je 13 pripadnika TO i snaga sigurnosti BIH.

Gotovo je nevjerojatno da danas poslije 49 godina od tih događanja, predsjednik RH odlikuje postrojbe koje nose imena pojedinih pripadnika pripadnika Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva. Današnja moderna i europska Hrvatska ima velikih problema sa prepoznavanjem istinskih narodnih vrijednosti kao i onih pojedinaca koji su te narodne interese kroz našu povijest štitili i pronosili. Dok se ruše spomenici partizanskih patriota, domoljubima se proglašava pripadnike Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva koje su sve zemlje svijeta gdje se ta organizacija pojavila, od Amerike i Europe do Australije, proglasili terorističkom organizacijom a njene pripadnike teroristima. No, oni su za  naše političare, što je jadno, revolucionari, heroji i vitezovi, a za TV Kalendar HRT-a gerilska skupina koja zastupa hrvatske interese.

Pretvarajući svjetske probisvijete u borce za slobodu, hrvatsko se društvo guši u vlastitom smradu i gadosti, dok mladi i obrazovani napuštaju zajednicu koja njeguje iskrivljene civilizacijske vrijednosti. Žalosna je činjenica da naši najviši državni dužnosnici vezuju i sam nastanak Republike Hrvatske uz pojedine ekstremističke skupine, a time posredno i uz NDH, čineći tako nepopravljivu štetu ugledu, ustavnim vrednotama i samom biću Hrvatske. Oni nas sve time sramote i rade protiv naše Hrvatske.

Pitanje za tebe poštovani čitatelju glasi – Kome je nedavno u Kninu predsjednik RH uručio priznanje obilježavajući Dan Pobjede?

1. Tupamarosima,
2. Hrvatskom Revolucionarnom Bratstvu,
3. Postrojbi za posebne namjene „Ludvig Pavlović“ ili
4. Brigatte Rosse.

VEDRAN SRŠEN

Ploče,6.8.2021.