UABA Grada Opatije je prije 19 godina započela obilježavanje ovog datuma u suradnji s Gimnazijom Eugen Kumičić iz Opatije. UN donijeli su odluku 2005 godine da se 27.siječnja dan oslobođenja Auschwitz upravo proglasi Međunarodnim danom sjećanja na holokaust i sprečavanje zločina protiv čovječnosti, tako da možemo istaknuti da smo od samog početka u organiziranju ovog važnog obilježavanja.
UABA Grada Opatije ovom obilježavanju je u samom početku dala ime MEMENTO – upravo da se sjetimo, ne zaboravimo, da cijeli svijet stane na trenutak i prisjeti se kakva zla su bila i mogu se uvijek dogoditi, da mladi razviju osjećaj empatije i da se takvo zlo više nikada ne ponovi.
Program održavanja je uvijek s ciljem očuvanja povijesne istine i razvijanja svijesti mladih o strahotama fašizma i nacizma te važnosti borbe protiv svih oblika diskriminacije i mržnje.
Bruno Starčić, predsjednik UABA Grada Opatije otvorio je 19. Memento, ukazao na značaj datuma kao i zahvalio ravnateljima, profesorima i učenicima što se svake godine u velikom broju odazivaju na ove programe. Najavio je da je s nama prisutan i Oleg Mandić i da ćemo pogledati film „Kobne godine obitelji Mandić“ a kroz program će nas voditi profesorica povijesti Liljana Host iz osnovne škole „Rikard Katalinić Jertov“.
Učenike je pozdravio i zajedno s njima bio i „posljednji dječak koji je napustio Auschwitz“ Oleg Mandić, vrlo vitalan u svojoj 93 godini života, jedan od još malo preživjelih ljudi iz Auschwitza na svijetu . „Već preko 20 godina neumorno prenosim svoje svjedočanstvo kako bih mladim ljudima prezentirao zbog čega je važno zalagati se protiv fašizma, nacizma i svih oblika diskriminacije“ – rekao je Oleg Mandić učenicima.
Profesorica povijesti Liljana Host, uvodno je učenicima objasnila značaj datuma i naglasila da teške teme kojima se uvijek vraćamo su upravo one o kojima ne smijemo šutjeti, kako se velike nepravde više nikada nikome ne bi dogodile. Svaki život je jednako vrijedan i o svakoj nepravdi koju oko sebe uočimo trebali bismo moći i imati snage progovoriti. Jer upravo je šutnja i dovela do velike tragedije i smaknuća milijuna ljudi u II svjetskom ratu.
Uslijedilo je prikazivanje filma „ Kobne godine obitelji Mandić“. Potresan film o obitelji koja je proživjela strahote Auschwitza.
Nakon prikazanog filma u dvorani je bila tišina, svi su bili duboko dirnuti prikazanim filmom. Film je snimljen 2005 godine a danas s obzirom na situaciju u svijetu, činio se aktualnijim nego ikada.
Susret s izravnim svjedokom holokausta imao je snažnu edukativnu i emotivnu vrijednost za učenike naglašavajući važnost sjećanja, učenja iz povijesti i odgovornosti mladih generacija u očuvanju temeljnih ljudskih vrijednosti, slobode, dostojanstva i mira.
Profesorica Liljana Host je uključila učenike i ohrabrila da postavljaju pitanja Olegu Mandiću koji je u to vrijeme bio desetogodišnji dječak.
Učenici su pitali da li još uvijek ima logoraški broj na ruci? Oleg je odgovorio da ima jer njegovim brisanjem ne bi se mogle izbrisati i strahote proživljene u danima tako blizu smrti.
Na kraju programa Oleg Mandić zaključio je svojom poznatom misli – „Ti dani provedeni u Auschwitz su zaslužni da nakon svega proživljenog postanem svjestan da mi se više ništa ružno ne može dogoditi , pa mi je ostatak života bio lijep i mogu za sebe reći da sam sretan čovjek.“
Suzana Cvjetković, UABA Opatija
Tajništvo SABA RH
