Zaboravlja da bez tog “izdajnika” Dubrovnik danas ne bi bio u Hrvatskoj. Možda bi ignoranti to i voljeli. Upravo zahvaljujući partizanima i odluci AVNOJ-a Dubrovnik je vraćen matici zemlji. ZDS ratnici koje je ignorant “domoljubno” glorificirao u Cistoj Velikoj lijepo bi ga inaugurirali za prefekta Provincie di Cattaro. Prefetto Matteo Francovich. Možda bi Matteo volio biti podređen premijerki Meloni. Možda mu je Giorgija draža od Andreja… Možda bi volio otvarat “Giochi estivi di Dubrovnik” u društvu esula i iredente…
Povijest nije floskula za plakat, nego činjenica koja Dubrovnik čini hrvatskim. No, kad gradonačelnik koji je bez zadrške izgovarao “Za dom spremni” ovako uvodi red, jasno je da iza njegovih fraza stoji revizionistička nepismenost i politička nedoraslost koja nagriza povijesnu istinu. I hrvatski identitet Grada. U nekoj drugoj državi rekli bi Kvisling. U nas to su “državotvorni” trgovci. Nekad su Dubrovnikom upravljali gospari koji su razumjeli težinu povijesti i odgovornost vlasti, a danas ga vode politički kokošari kojima je lakše vikati parole nego čitati činjenice.
Konačno, jednom treba reći da su se neki borili za Domovinu, bili su rodoljubi. Ginuli su. Socijalna Hrvatska im je bio cilj.
Drugi su Hrvatsku tržili. Tada. I sada!
Viktor Gotovac
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
