Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Kvadratura ustaškog kruga (drugi dio)

(Foto: Dino Stanin/PIXSELL)

Maja mjeseca 2021. godine pisao sam u osvrtu pod naslovom Kvadratura ustaškog kruga, da će se ustaški dernek koji se desetljećima održavao na Bleiburškom polju, pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora, vratiti na Jelačić plac, mjesto odakle su ustaše i domobrani krenuli u bijeg put Bleiburga nakon poraza 1945. godine izbjegavajući predaju partizanima, boreći se i ubijajući još cijeli tjedan nakon kapitulacije Njemačke, da bi se na Bleiburškom polju predali britanskim snagama, zatvorivši tako krug, kad austrijskim vlastima bude dozlogrdilo. I austrijskim vlastima je dozlogrdilo da se jedna njihova pokrajina percipira kao posljednje masovno javno okupljanje fašista u Evropi, u njihovoj ustaškoj inačici.        

Za takvo predviđanje koje slijedi princip, da se zločinac vraća na mjesto na kojemu je zločin počinjen u ovom slučaju njegovi sljedbenici, nije trebalo biti vidovit, ili posjedovati kakve nad naravne osobine, već je bilo dovoljni prosto praćenje događanja na hrvatskoj javnoj sceni u protekla više od tri desetljeća od kontrarevolucije i secesije 90-ih do danas.

Događaji koji su pokrenuti govore, da sam nažalost pravilno procijenio događanja. U novembru prošle godine Sabor je obznanio, da se komemoracija žrtava, čitaj žal za porazom NDH prebacuje u Hrvatsku. Sinhronizirano su se vršile pripreme. Donesena je odluku o uređenju memorijalnog centra „hrvatskoj vojsci“ 1941.-1945 na Mirogoju. Pod tim terminom aktualna retrogradna desna politika u Hrvatskoj podrazumijeva isključivo pripadnike ustaša i domobrana tj. okupatorovih kolaboracionista. Iz čega derivira da Hrvati koji su se borili u redovima NOB-a i koji su bili pobjednici u ratu, prema kriteriju i nomenklaturi aktualne hrvatske politike nisu bili hrvatska vojska.

Za mjesto održavanja centralnog derneka odabrana je Udbina. To je u subotu 14. maja i odrađeno, doduše uz ne tako masovan odaziv kao što je to bilu na Blajburškom polju, ali uz neizostavnu ustašku kostimografiju i prateću ikonografiju. Sve to je odrađeno uz pokroviteljstvo Sabora i učešća predstavnika vlasti.

Samo tjedan dana ranije  službena Hrvatska ignorirala je 9. maj prihvaćen kao Dan pobjede ustanovljen povodom kapitulacije nacističke Njemačke na taj dan 1945. godine.

Takva praksa koja nije iznimka nego trend jasno i nedvosmisleno govori da je Hrvatska revidirala svoju povijest, da se stidi i ignorira svoju pobjedu, a glorificira svoj poraz, da se defakto odriče antifašizma, kojeg prema potrebi koristi za vanjsku upotrebu u strogo ograničenim količinama, čime se svrstava na najniži moralni i civilizacijski nivo.

(Tacno.net/Vladimir Kapuralin)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave