U Ustavu RH jasno piše kako je temelj hrvatske suverenosti „izražen nasuprot proglašenju NDH u odlukama ZAVNOH-a“. Iz toga je jasno da je do hrvatske slobode dovela partizanska borba a ne ustaška NDH-ovska izdaja i zločin. No, suprotno Ustavu Zakon o blagdanima RH proglašava 15.5., a to je dan predaje vojske NDH na Bleiburškom polju „Spomendanom na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“. Opa, vidi ti ovo, sad suprotno Ustavu Zakon u vojsci NDH prepoznaje borce za hrvatsku slobodu i nezavisnost“.
Treba reći da svi oni koji su se našli na Bleiburškom polju, pa i nevine žrtve u počinjenom zločinu koji je uslijedio, a kojeg je nesumnjivo počinila pobjednička partizanska vojska što se ničim ne može niti treba pravdati – već osuditi, dakle svi koji su bijegom stigli tu na Bleiburško polje bili su odani i vjerni, jedino i zauvijek NDH, državi utemeljenoj na zločinu i rasnim zakonima. Nitko tu nije bio zbog „hrvatske slobode i nezavisnosti“ kako to sugerira i govori Zakon o blagdanima budući je NDH bila kvislinška tvorba u službi Hitlera i Mussolinija.
Zbog svega toga sam od Ustavnog suda zatražio „ocjenu suglasnosti“ tako imenovanog Spomendana sa Ustavom RH. Spomendana ustaškoj i domobranskoj vojsci NDH. To je primjer ustašizacije Hrvatske. Taj podnesak i prijedlog Ustavnom sudu možete pročitati u prilogu ovog teksta. Iz preslika primke povratnice je vidljivo da je pitanje upućeno poštom iz Ploča 8.4.2021. godine u 14.13.54 sati, te da je u Ustavnom sudu uredno zaprimljeno na Trgu Sv. Marka 4 u Zagrebu 12.4.2021. godine.
No, poput noja zabivši glavu u pijesak Ustavni sud uporno šuti, šuti i šuti. Suci se sada prave mutavi. Oni i ne misle odgovoriti na pitanje koje sam im postavio jer im se može, jer znaju da neće snositi nikakvih posljedica. Kao politički sud i političko sredstvo hrvatske Vlade i HDZ-ove saborske većine oni su politički zaštićeni. Mogu raditi pa i rade što hoće. Oslobađaju ubojice i kriminalce, a na očigledna kršenja Ustava šute. Šute o ozakonjenoj ustašizaciji Hrvatske. To je sramotno. Očito je da nisu slučajne kumske veze visokih dužnosnika HDZ-a i predsjednika Ustavnog suda. Poznata je činjenica da je kumstvo u Hrvatskoj jače od institucija i javnog interesa.
Taj skup bivših političara koji se samo naziva sudom šutke prelazi i ignorira gotovo godinu i po odgovoriti na pitanje koje sam im postavio – da li je vojska NDH, da li su ustaše i domobrani borci za slobodu i nezavisnost hrvatskog naroda kako tvrdi Zakon o blagdanima imenujući 15.5. „Spomendanom na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“. Dakle, ustaše i domobrane taj Zakon proglašava borcima za slobodu i nezavisnost. Koje li sramote, Maks Luburić i Mile Budak su nam donijeli slobodu. Oni su borci za nezavisnost. Fučkaš Ustav gdje se kaže „ZAVNOH nasuprot NDH“. A Ustavni sud šuti, iako je upravo taj Zakon sa tako tituliranim Spomendanom izvorište nadahnuća NDH nostalgičara.
Taj Spomendan služi da se njime napajaju i hrane različiti bezveznjaci, Prkačini i Bujanci, i tako osvježeni, ohrabreni i nahranjeni zlom NDH promiči i rade na ustašizaciji Hrvatske. Kako to ne vidi predsjednik Vlade Andrej Plenković? Tko to ne vidi taj ne želi dobro Republici Hrvatskoj. Za razliku od nas slijepih i gluhih Austrija je to zakonima efikasno kazneno i prekršajno riješila lupivši ih po džepu i protjeravši zlo sa Bleiburga. Pa za nacionaliste se bar zna da će uvijek, ma baš uvijek kada biraju između Hrvatske i novca izabrati zlato i još ga iznijeti iz zemlje. Tako je bilo i 15.5.1945. godine kada su oni koje danas slavimo kao borce za slobodu i nezavisnost pobjegli preko Bleiburga sa zlatnim polugama Hrvatske narodne banke. Njih mi danas slavimo. Fučkaš Hrvatsku kada su u pitanju zlatne poluge. Nacionalistima domoljublje i služi samo kao plašt ispod kojeg mogu nesmetano krasti. I tako 30 godina. Zato nas i ima milijun manje od kada je „demokracije“. Odavde se odlazi. Sramotno je za hrvatsku političku scenu da se taj zakon donijet još 1996. godine. U više od 25 godina, u četvrt stoljeća dakle, nije se našlo zastupnika, stranke ili pojedinca kojeg tako imenovani zakon smeta. A Ustavni sud, predsjednik Sabora Jandroković i predsjednik Vlade Plenković šute.
Mnogi mi kažu, dok je Šeksa i Šeparovića to se riješiti neće. Naime, Miroslav Šeparović predsjednik Ustavnog suda je kum Vladimira Šeksa koji je visoki dužnosnik Počasnog bleiburškog voda. Ta isprepletenost funkcija i povezanost osoba, to preklapanje privatnog i javnog upućuje na sukob interesa i blokadu institucije suda. Stoga bi prilikom odlučivanja o ovom predmetu trebalo iz odlučivanja izuzeti predsjednika Ustavnog suda Šeparovića.
Ustavni sud bi naravno, trebao što prije i autonomno riješiti eventualne neusklađenosti Zakona o blagdanima sa Ustavom RH i tako osnažiti povjerenje građana u institucije i tijela vlasti pa i u sami Ustavni sud. Sramotno je da se pokrećemo tek poslije intervencija stranih ambasada kao nedavno prilikom mijenjanja naziva ulica imenovanih po ustaškim dužnosnicima u Mostaru.
VEDRAN SRŠEN
Ploče, 17.7.2022.
