Ustanak na Kordunu razvijao se postupno. Počelo je prije 80 godina sa spontanim stvaranjem seoskih straža koje su bile prvi oblici otpora, negacija i nepriznavanje organa okupatorske i ustaške vlasti. Ubrzo se uspostavljaju obrambene linije, tzv. Frontovi a nešto kasnije formiraju se i partizanski odredi. Kao i lani, zbog pandemije skromnije je obilježen početak organiziranih partizanskih akcija i održane su komemoracije za žrtve ustaških zločina – na više lokaliteta
Polaganjem vijenaca i evociranjem sjećanja podno devastiranog spomenika i nekadašnjeg Spomen doma na Debeloj kosi u KRNJAKU, obilježena je 80. obljetnica osnutka Prvog kordunaškog odreda. Čelnici Općine i antifašisti su položili vijence i zapalili svijeće (načelnik Perica Matijević, bivši načelnik i sadašnji srpski dožupan Dejan Mihajlović, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Rade Grijaković, koji je okupljene pozdravio kao „unuk jednog od partizana čiji je ratni put išao preko Debele kose“…). Prvi komandant Odreda bio je Stanko Opačić Ćanica, a prvi politički komesar Većeslav Veco Holjevac. Odred je djelovao na velikom prostoru bivših općina Tušilovići, Vukmanić, Krnjak i Vojnić, a prvu veću akciju izveo je koncem kolovoza 1941. godine, kada je oslobođena Perjasica. U isto vrijeme su u desetak kilometara udaljenom Šljivnjaku, formirana četiri manja partizanska odreda pod vodstvom Roberta Domanija, koji su se kasnije spojili s odredom na Debeloj kosi. Seljaci Šljivnjaka i sela oko VELJUNA su se na ustanak digli 2. kolovoza 1941. predvođeni ranije organiziranom borbenom grupom. Kod spomenika palim borcima i tamošnjim žrtvama fašističkog terora, koji je podignut 1953. godine, delegacije antifašista iz Karlovačke županije, općinskih organizacija i potomci stradalih položili su vijence i zapalili svijeće. Spomenik je bio devastiran nakon Oluje, a prije par godina je obnovljen na inicijativu Tatjane Vujičić Vlačić, predsjednice udruženja Kordunašica, zahvaljujući kojoj je obnovljen i spomenik u Veljunu. Prisutnima su se obratili potpredsjednik karlovačkih antifašista Mirko Miladinović, Tatjana Vuijičić Vlačić i predsjednik Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva za Karlovačku županiju iz Vojnića Dušan Crnković.
Održana je komemoracija i u IVANOVIĆ JARKU. Sudionici skupa odali su počast za 380 nevinih civilnih žrtava koje su ustaše masakrirale u tom mjestu 30. srpnja 1941. godine. Zločin u Ivanović Jarku organizirao je tadašnji ustaški povjerenik za Krnjak Dragutin Muić. On je pozvao ljude na uređenje lokalnih puteva. Mještani Krnjaka su se masovno odazvali i donijeli alat za rad. No, rano ujutro ustaše su krenule kamionima iz Gline preko Topuskog, Vrginmosta i Vojnića gdje je bilo puno ljudi jer je bio sajmeni dan i pokupuli ih u vozila i dovezli ih na stratište. Na skupu je pročitano svjedočenje jedinog preživjelog, kovača Nikole Božića koji je uspio pobjeći. Pozdravljajući sudionike komemoracije, Saša Milošević, generalni tajnik Srpskog narodnog vijeća, među inim je istaknuo: „Ustaški pozdrav Za dom spremni nije zabranjen, uzvikuje ga se glasnije i koristi ga se češće nego ranije. Sve dok je tako sa pravednim ogorčnjem možemo reći da se žrtve Ivanović Jarka, ali i žrtve desetina i desetina sličnih zločina iz četrdesetih kojih su puni Kordun, Banija, Lika, Dalmacija, zanemaruju, ne poštuju, pa i relativiziraju. To je duboko nepravedno i nemoralno, šteti ovoj zemlji i ovom društvu. Zbog poštovanja naših predaka koji su završili na mjestima poput ovoga, kao i zbog sigurnosti onih koji dolaze iza nas, moramo ustrajati na ovakvim prisjećanjima i učiniti sve da i država i njena politika prepoznaju veličinu tih tragedija i da ih prestanu negirati, ublažavati ili opravdavati“.
Krnjačani i antifašisti su vijence položili i svijeće upalili i na spomen obilježjima u Budačkoj rijeci, u Božićima te na Čukuru, kao i na Šarčevom križu, na spomen bunaru. Na jugoistoku Karlovačke županije, u mjestu SADILOVCU, uz obalu Korane, upriličena je komemoracija u znak sjećanja na 463 nevinih civilnih srpskih žrtava koje su ustaše u tamošnjoj crkvi Presvete Bogorodice ubili i spalili. Među stradalnicima je bilo 149 djece. Stradli su bili iz Sadilovca, Bugara, Čerkezovaca, Rujnice, Nove Kršlje, Lipovače, Bogovolje, kordunskog Ljeskovca, Smoljanca i Vaganca. U Sadilovcu nema više spomenika za 46 palih boraca. Nema više ni sela! Napušteno je i prazno. I u GORNJEM SKRADU i TRUPINJAKU primjereno je obilježeno formiranje dvaju partizanskih odreda. Prije par godina je u Trupinjaku obnovljena spomen ploča palim borcima i žrtvama toga dijela općine Krnjak. Ustaše su ubili 23 nevina stanovnika, čija se imena nalaze na spomen ploči. Spomen ploča se nalazi na ruševnim ostacima nekadašnjeg društvenog doma.
Koncem srpnja i početkom kolovoza 1941. godine na Kordunu borbeno djeluje više rajonskih partizanskih odreda koji sve više postaju vojna i politička jezgra za okupljanje boraca, daljnji razvoj oružane borbe. Odredi napadaju manje neprijateljske posade, kolone i izvode diverzantske akcije, organiziraju odbore Narodnooslobodilačke fronte, održavaju zborove po selima i vrše vojno-političku obuku omladine. Te su aktivnosti dobile svojevrstan zamah nakon što je CK KPH Karlovac, 16. kolovoza formirao jedinstveno vojno političko rukovodstvo za Karlovac, a cijelo područje je podijelio u četiri rajona (Vojnić, Vrginmost, Slunj i Veljun) sa zajedničkom komandom svih partizanskih jedinica. Kasnije, Okružni komitet je (30. rujna) reorganizirao partizanske jedinice. Rajoni su reformirani u bataljune, mali partizanski odredi u čete. Za cijelo područje Korduna formiran je Kordunski narodnooslobodilački odred od četiri bataljuna.
Bojan Mirosavljev
