Listajući, iz dosade 7 Dnevno upao mi je u oči tekst pod nazivom „Smjerno korača djedovim stazama“…
„Uvaženi“ novinar komentirao je intervju Saše Broz s glorijinom novinarkom, a na temu klečavaca koji svoj otrov šire javnim prostorom po trgovima naših gradova…
Osobno nikako nisam odvjetnica ili glasnogovornica Saše Broz, no ne samo ja, već mnogi od nas će se složiti sa Sašinom izjavom da živimo u vremenu kada bi mnoge mozgove ljudi trebalo resetirati, ljudi koji nas sa svojim shvaćanjima bacaju daleko povijesno unazad, a što će im biti nemoguća misija.
Složili bi se mnogi i da ta okupljanja, koja zdušno kreira i financira Crkva, treba maknuti iz javnog prostora.
„U svojim kućama i stanovima sloboda im je da kleče i rade što i koliko hoće.“, kazala je Saša.
Novinar sarkastično govori o Titu kao o „poborniku prava žena“, a što me i potaklo da reagiram na taj tekst pomiješanih krušaka i jabuka.
S toga bih ga podsjetila na 29. studeni 1943. godine kada su žene ostvarile pravo glasa, a koja prava su kasnijim razvojem širile.
U Ustav 1945. godine ulazi:
– ravnopravnost spolova
– pravo glasa
– za jednaki rad jednaka plaća muškarcu i ženi
– posebna zaštita majke i djeteta što znači kraći radni staž, duži godišnji odmor
– pravo na porodiljni dopust
– pravo na slobodu rađanja
Sva ta prava žena u novostvorenoj državi ne smiju se s omalovažavanjem kvalificirati…
Više bi me radovalo da se majstor od pera osvrnuo na ostvarena, a potom i izgubljena prava žena i na ona ista prava žena koja se svakim danom, odlukama interesnih moćnika, gube.
Tako žene u današnjem tzv. demokratskom društvu teže dobivaju posao, a češće su na meti otkaza s posla, a jedan od razloga je upravo začeće ili porođaj novog člana zajednice za koje se, bdw. klečavci upravo zalažu…
Dobro je spomenuti i potplaćenost žena ako rade isti posao i imaju jednako radno mjesto…
Moramo govoriti i o zlostavljanju, mobingu, vršnjačkom nasilju što je upravo slika društva i svega onoga što moderno društvo treba eliminirati, a zbog čega eto zagovornici „muškosti i muškog ega“ kleče.
Polazim od ekonomske neovisnosti kao preduvjeta slobode svakog čovjeka i posebno nas žena i ako tako gledamo mi i nismo slobodan narod.
S toga mi je bilo mučno gledati bivše radnice propale tvornice Kamensko, a i sada Orljava kako se zahvaljuju Vladi i Ministarstvu za isplatu svojih više mjesečno zarađenih, a neisplaćenih plaća.
To trebamo osvijestiti kod nas žena i o tome bi majstori pera i riječi trebali pisati i govoriti.
Spominje gospodin novinar i Štafetu mladosti kao neki događaj koji se u čast Titovog rođendana prisilno organizirao i za koju organizaciju je potrošeno „desetke milijuna dolara potrebnih državi“ kako on to navodi.
No, njega lako mogu demantirati svi oni učesnici događanja, najbolji učenici i studenti koji su tu čast da nose Titovu štafetu osigurali svojim radom i uspjehom, a ne kupljenim diplomama.
Pri tome mogla bih nabrojiti sve što je Republika Hrvatska sukcesijom osigurala od te, kako novinar kaže, propale države, novac, devize, zlato, kliring obračuni iz trgovinskog poslovanja sanekim zemljama… Tu mislim prvenstveno na tvornicu Borovo, koja samo zbog toga nije trebala propasti…
A što se tiče okupljanja u Kumrovcu, svake godine nas je sve više i sve što iskroje katastrofalne politike ove nenarodne vlasti, to će i Kumrovec na Titov dan biti puniji.
Pročitala sam nedavno mišljenje jednog tzv. običnog građanina koji je napisao „SRUŠILI SMO KUĆU/ SFRJ/ I SAGRADILI ŠEST DRVENIH TROŠNIH BARAKA U KOJIMA ŽIVIMO KAO PODSTANARI…“
Za razliku od danas, tada se živjelo puninom života.
I slažem se da je bilo opravdanog i neopravdanog Golog otoka i Sv. Grgura i žao mi je tih pojedinačnih slučajeva nepravde, no to zamagljuju činjenice da je od jedne zapuštene, nepismene poljoprivredne zemlji kao Feniks iz popela stasala suvremena, moderna u svijetu priznata domovina…
Maja Jelinčić, Predsjednica AFŽ pri SABA RH
Zagreb, 15.3.2023
