Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Komemoracije, obljetnice, antifašistički skupovi…

PORUKE

MARIJA VAROVIĆ, predsjednica UABA Ivanec:
U kaznionici u Lepoglavi zatvoreni nisu lišavani samo  slobode već i života. O tome što se događalo unutar zidina, svjedoči 961  ime žrtava na ovom spomen groblju. Od 11. travnja 1945. godine, kada je počela likvidacija logora, tri su vagonska transporta sa zatvorenicima upućena u Jasenovac. Iz jednog vagona uspjelo je pobjeći njih stotinjak. Preživjelo ih je 57 koji su  svjedočili o strahotama u Lepoglavi. Preostali zatvorenici likvidirani su s 29. na 30. travanj.(Komemoracija za žrtve ustaškog logora u Lepoglavi)

GORANKA MANDIĆ, predsjednica  VSNM-a grada Slunja:
Okupili smo se da zajedno odamo počast žrtvama ustaškog genocida. Šestog svibnja, prije 80 godina, nadvio se crni oblak iznad kordunaških sela Šljivnjak, Veljun, Poloj, Veljunska Glina, Crno vrelo, Stojmerić, Bandino selo, Cvijanović brdo i Točak. Tri dana prije Đurđevdana su počela hapšenja radno sposobnih muškaraca u dobi od 16 do 75 godina.  Cijeli kotar je bio zavijen u crno, plač i jauk, agonija je završila u jami u Blagaju, pogubljenjem 525 nevinih muškaraca, dobrodušnih seljaka koji su vjerovali da nikome nisu ništa loše učinili i da će se vratiti svojim kućama. Jedini preživjeli je bio Dušan Nikšić iz Donjeg Poloja. Želim poslati poruku s ovog mjesta da za zločin nema opravdanja i nije dovoljna kazna za zločince jer ta kazna ne može vratiti naše najmilije. I, kako reče čika Jova Zmaj „Ti grobovi nisu rake već kolevke ovih snaga“. Hvala svima što ste došli da se zajedno poklonimo žrtvama nezapamćenog zločina.
(Osamdeseta obljetnica veljunskog masakra)

MILIVOJ DRETAR, predsjednik ZUABA Varaždinske županije:
Sedmi svibanj je datum zlatnim slovima ispisan u povijesti grada Varaždina. Uvečer tog dana, 1945. na istočnim prilazima se pojavila Titova 3. Armija pod vodstvom generala Koste Nađa. U jednoj od najvećih bitaka izginuo je velik broj boraca i neprijateljskih vojnika. Borbe su trajale dok je već posvuda u Europi nastupio mir. Prisjećamo se i počast odajemo svim borcima Narodnooslobodilačke vojske. Ova Spomen-kosturnica ishodišna je i završna točka Drugog svjetskog rata i Narodnooslobodilačke borbe u varaždinskom kraju. Ishodišna jer se još prije rata u Varaždinu nalazilo nekoliko ćelija komunista koji će u srpnju 1941. prvi krenuti u ustanak protiv fašista. Završna  –  jer su tu poslije rata sahranjeni posmrtni ostaci narodnih heroja, partizana, žrtava fašističkog terora. Mnogi su svoje kosti ostavili u Lici, Jasenovcu, Baniji i njihova su imena ovdje. Slava im!
(Skup kod Spomen-kosturnice na varaždinskom Gradskom groblju)

ZDENKA BRČIĆ, najstarija zagrebačka partizanka:
Svakog osmog svibnja, na dan kad je oslobođen moj Zagreb, kao da sam ponovo rođena. Znam kako su nas ljudi svečano dočekali i teško mi je kad danas čujem da smo mi bili zločinci, iako smo se borili protiv ustaških zločinaca i njihovog terora. Oni su zbog mog i bratovog odlaska u partizane ubili moje roditelje; oca odmah, a majku odveli u Jasenovac gdje je umrla. Zato se uvijek  zgrozim kad netko pokušava povijest prikazati drugačijom nego što je bila, pa mi je drago da postoje oni koji se bore protiv toga  –  Savez antifašističkih boraca i antifašita Republike Hrvatske, mnoge druge organizacije i pojedinci.
(U razgovoru s novinarima nakon svečane akademije povodom Dana pobjede)

FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH:
Zašto su bitni 8. i 9. svibnja 1945.? Osmog svibnja oslobođen je Zagreb i potpisana je bezuvjetna kapitulacija poražene njemačke vojske, a devetog je položeno oružje, čime je službeno završio rat na prostoru Europe. To je bio svjetski rat s 55 milijuna ljudskih života te rat u kojem su vojno poraženi nacifašistička ideologija i totalitarizam. Nije slučajno što je 9. svibanj Dan Europe. Antifašistička koalicija, čiji je dio bio i NOVJ, odnosno Jugoslavenska armija, taj  je rat privela kraju zajedničkim snagama. Na prostorima Jugoslavije stvorena je i treća fronta koja je koordinirala svoje aktivnosti s ostalim članicama antifašističke koalicije. Kraj rata je bio početak stvaranja nečeg novog što danas imamo, a to je zajednica europskih država.
(Spomen park Dotrščina, mjesto koje je za vrijeme NDH bilo jedno od najvećih stratišta)

DAVID BILIĆ, potpredsjednik ZUABA GZ i ZŽ:
Sve je prisutniji povijesni revizionizam koji nastoji reinterpretirati povijest umanjivanjem genocidnog, sluganskog i zločinačkog karaktera ustaškog režima te relativiziranjem uspjeha NOB-a. Bitno je obilježavati obljetnice ne samo zato da bismo nekome odavali neku nejasnu počast  –  nego da vrlo jasno kažemo da su glavne žrtve ustaškog režima bili Srbi, Židovi, Romi i komunisti te ostali antifašisti. Onaj tko je to spriječio i donio slobodu Jugoslaviji bio je NOV koji je vodio KP na čelu s drugom Titom.
(Spomen park Dotrščina gdje počiva oko 7000 žrtava ustaškog režima)

KARLO DRŽAIĆ, Mreža antifašistkinja Zagreba:
Paljenje kresova nije jedina aktivnost MAZ-a, koji trenutno ima 70-ak mladih članova/članica. Periodično organiziramo marševe solidarnosti na kojima ukazujemo na važne društvene probleme, kao i razne druge akcije i proteste čiji je cilj poticanje sjećanja na antifašističku borbu koja je u ovom društvu zaboravljena ili se napada. Vlada podržava antifašizam pokušavajući da održi sliku moderne europske države prema Europskoj uniji. U praksi je to bitno manje zastupljeno, iako i koalicijski partneri, prije svega manjine, donekle drže taj balans. Nastavit ćemo tražiti da se uklone preostali nazivi ulica po ustašikim dužnosnicima u gradu. Ipak, većina naših programa je usmjerena na  bitne probleme građana, socijalna pitanja i pitanja radništva, što smatramo dominantnim. Grad Zagreb bi se morao jasno odrediti u vezi razdoblja ustaške vladavine i okupacije te fronte stranaka i nevladinih udruga, jer se velik dio građana zalaže za politike i ideje kojima mi stremimo.
(Manifestacija paljenje kresova na Trnju)

RADA BORIĆ, Nova ljevica i koalicija Možemo:
Osmi maj je zaživio zahvaljujući organizatorima Trnjanskih kresova jer znamo da više nemamo službenih obilježavanja političkog državnog vrha. Istina, protokolarno su polagali vijence, dok su antifašisti godišnjice obilježili na Dotrščini i Mirogoju, ali i na ovom mjestu. Iznenadilo me koliko je ljudi ovdje, što pokazuje koliko je važan Zagreb kao nepokoreni grad. Došlo je vrijeme da antifašizam, koji je u temeljima našeg Ustava, ne bude samo u dokumentima, već da doista živi i da se prestane s govorom mržnje i nasiljem. Hrvatska mora prepoznati da antifašizam treba svakodnevno i živjeti i razumjeti da je čast biti na strani pobjednika, a ne gubitnika u Drugom svjetskom ratu.
(Manifestacija Trnjanski  kresovi)

MIROSLAV  DELIĆ, predsjednik Udruge antifašista Karlovca:
Karlovačka operacija bio je naziv vojne akcije sa ciljem da se oslobode Karlovac i šira okolica koji su do tada bili veliko uporište ustaških i njemačkih snaga. Cijela operacija je trajala od 30. travnja do 7. svibnja 1945. godine. Karlovačku grupu divizija sačinjavale su 3., 4., 10. i 34. divizija 4. korpusa Jugoslavenske armije. Opći napad Karlovačke grupe divizija za oslobođenje Karlovca otpočeo je 1. svibnja. Zadatak je bio uništiti neprijateljsku grupaciju na ovom prostoru i spriječiti neprijatelju odstupanje od Karlovca preko Netretića, Ozlja i Metlike ka Novom Mestu i Sloveniji.  I Duga Resa također je oslobođena 6. svibnja. Tamošnje su vlasti prije nekoliko godina detaljno obnovile Spomenik palim borcima i žrtvama rata. Nadam se da će nešto slično učiniti i karlovačke gradske vlasti. Odnos vlasti nije u skladu sa temeljnim načelima Ustava RH, međunarodnim standardima i sadržajem Saborske deklaracije o antifašizmu.
(Skup u povodu Dana oslobođenja Karlovca kod devastiranog spomenika palim borcima)

MILE KNEŽEVIĆ, partizanski veteran, sudionik proboja na Petrovoj gori:
Kako su im partizanske snage bile trn u oku, u ranu zoru 9. svibnja 1942. godine, jake ustaško-domobranske grupacije u svojoj ofenzivi iznenada upadaju na Petrovu goru. Stežu vojni obruč u cilju uništenja partizanskih snaga i izbjeglog naroda. Za organizaciju i provođenje ofenzive određen je već dokazani ustaški zločinac Ante Moškov. On u svojoj direktivi za provođenje ofenzive zahtijeva: “sve osobe koje se zateknu u Petrovoj gori poubijati, njihove nastambe, kuće, skloništa i zemunice popaliti, a stoku rastjerati“. Tako se u okruženju zateklo 760 boraca kao i partizanske ustanove, uključujući bolnicu te oko 10.000 izbjeglih s prostora kotara Vojnić i Verginmost. U cilju zaštite od mogućeg uništenja, Štab odreda donosi odluku o proboju ustaškog obruča, te izvlačenju partizanskih snaga i izbjeglog naroda na oslobođeni teritorij. Kako prvi pokušaj proboja obruča u noći s 11. na 12.svibanj nije uspio, mi smo se morali povući. Istog dana Štab odreda donosi novu odluku da se naredni proboj izvede po svaku cijenu na manje očekivanim pravcima  –  prema sjeveru i istoku Petrove gore i to u ranu zoru 14. svibnja. U svanuće, u streljačkom stroju jurišem i iz pokreta iznenadili smo ustaško-domobranske snage i na dva smjera uspješno ovladali linijama njihove obrane. Iako su iz obruča na oslobođeni teritorij kotara Vojnić i Vrginmost stigle na tisuće civila, neki se nisu uspjeli probiti ili su ostali na Petrovoj gori. Njih su ustaše u pročešljavanju terena ubijali ili hapsili te ih potom odvodili u logore. Tom prilikom ustaše su otkrili partizansku bolnicu u rajonu Vrletne stijene i zapalili je. No, kako su ranjenici ranije blagovremeno smješteni u zemunice, ostali su živi. Vrlo brzo vratili su se partizani i narod na Petrovu goru. Od tada pa nadalje, ustaše više nisu pokretali velike ofenzive.
(Sjećanje na uspješan partizanski proboj iz ustaškog obruča na Petrovoj gori)

(Priredio Bojan Mirosavljev)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave