Govor ZORANA RESTOVIĆA, predsjednika Udruge antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kninske županije, na obilježavanju 77. godišnjice oslobođenja Dalmacije

Građanke i građani, drugarice i drugovi,

prije 77. godina, na današnji dan, legendarne jedinice 8. korpusa Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije završile su operaciju za oslobođenje Dalmacije od nacifašista u II. svjetskom ratu. Najveća operacija, u kojoj se sukobilo preko 100.000 vojnika na obje strane, počela je tri mjeseca ranije desantom 26. divizije sa otoka Visa na Brač i Korčulu. Preko 30.000 Titovih partizana krenulo je na silu od 60.000 njemačkih vojnika, 12.000 ustaša i 6.500 četnika s jednom jedinom naredbom: Dalmaciju treba osloboditi!

Nakon oslobođenja svih otoka i primorskih gradova, zadnji je bio Šibenik 3. studenoga, mjesec dana trajala je krvava bitka za Knin za potpuno oslobođenje Dalmacije.

Komandant 8. korpusa 4. prosinca u 13,25 šalje izvještaj Vrhovnom štabu NOV i PO: »Dalmacija je slobodna i više nikada svoju slobodu neće izgubiti ili predati drugome«.

To je bila prva regija u Evropi koja se oslobodila, i što je još značajnije, vlastitim snagama, bez pomoći saveznika. A kada se zna i podatak da su 94 % sastava 8. Korpusa činili dalmatinski partizani, onda je valjda i jasno zašto se to nikad ne smije zaboraviti na ovim područjima.

Dalmacija 4. prosinca 1944. godine prvi put u povijesti postaje sastavni dio Hrvatske, i prvi put u povijesti i o njenoj povijesti odlučuju njeni građani, kako je i tada izvjestila »Slobodna Dalmacija«.

U toj veličanstvenoj borbi dalmatinskog naroda u II. svjetskom ratu sudjelovalo je preko 200.000 građana kao učesnika NOP-a , od čega više od 120.000 u vojnim jedinicama.

Ali i cijena koju je platila Dalmacija, za svoju slobodu, nije bila zanemariva. Preko 30.000 stanovnika Dalmacije stradalo je od 1941. do 1944, godine. Više od 18.000 poginulo ih je kao borci partizanskih jedinica. Kao žrtve rata stradalo je oko 12.000 žitelja Dalmacije, od čega 8.000 bez mogućnosti bilo kakve obrane. Strijeljali, vješali, klali su i talijanski fašisti, i njemački nacisti ali još i više njihove revnosne sluge, ustaše i četnici.

Mnogi stradali i u ovoj operaciji bili su osvećeni. U toku operacije za oslobođenje Dalmacije, što poginulo što zarobljeno, iz stroja je izbačeno 19.000 njemačkih vojnika, 3.200 četnika i oko 2.800 ustaša, ostali su zajedno bježali. Partizana je poginulo 2.847 od čega na završnoj operaciji ovdje u Kninu 1.206. U operaciji je ranjeno u ukupno 3.456, a ostali trajni invalidi 882.

I njima su podignuli ovaj spomenik, i njima su postavili ove kripte sa njihovim imenima. Za sjećanje i ponos.

A onda, kao da se toga treba stidjeti, sve se to sruši i proba ostaviti zaboravu. Koja se poruka htjela poslati narodu Dalmacije rušenjem ovog spomenika? Koja se poruka hoće poslati narodu Dalmacije njegovom neobnovom, njegovom zapuštenošću?

Ali i što su to učinili oslobodioci Dalmacije, čega bi se sve generacije iza njih trebali stidjeti?

Njihov obraz je čist. Oni su donijeli slobodu budućim generacijama, da više nikad nijedan tuđin našu Dalmaciju ne svojata niti komada.

I zato ih se danas sjećamo, s njima ponosimo, i ta njihova pobjeda ostati će vječna inspiracija za slobodarsku i antifašističku Dalmaciju.

I neće nam to oduzeti ni novoproglašeni povijesničari, ni povijesničari po zadatku, ni klerofašistički falsifikatori, ni utemeljitelji novog morala po školama, ni vjeroučiteljske laži, ni ravnateljska podilaženja, ni političari bez morala.

Oni bi htjeli da od nacističkih slugu, koji su prodali Dalmaciju, naprave najprije »hrvatsku vojsku«, pa zatim rezultat želje naroda Hrvatske, a onda i heroje kojima se uređuje velebno groblje. Ustaški zločinci dobijaju ulice, trgove.

Ali, zar je to čudno? Nije. To je stvarnost, koju živimo. A onda nama, antifašistima, ostaje da se sjećamo, da njihova djela otrgnemo zaboravu, da istinu iznosimo, da se borimo istinom.

Za najveći dan u povijesti Dalmacije neće danas biti satova povijesti, svećanih sjednica, političarskih obraćanja, neće biti procesija niti zvučnika po gradovima.

Ali biti će ponosa, prkosa i bijesa antifašista Dalmacije.

Građanke i građani, drugarice i drugovi, neka Vam je sretan Dan oslobođenja Dalmacije od nacifašista, četnika i ustaša u II. svjetskom ratu.

(VeDRA)