Kao prvo, to na što smo u Hrvatskoj sveli petokraku je najbolji pokazatelj povijesnog revizionizma i nacionalističkog etnocentrizma. Jer Zagrepčani bi na petokraku iz puno razloga trebali biti ponosni
Stvarno više ne znam kako tumačiti rezultate izbora za vodstvo zagrebačkog HDZ-a. Ili stranka Možemo! ima tamo ubačene svoje ljude koji utječu na izborni proces, a sve u svrhu sprečavanja HDZ-a da ikad postane relevantan politički faktor u gradu Zagrebu, ili Andrej Plenković tamo ima ubačene svoje ljude koji sprečavaju da se u glavnom gradu etablira netko tko bi potencijalno mogao ugroziti njegov autoritet i njegovu poziciju u stranci. Ili je riječ o smišljenoj akciji vodstva stranke da, potaknuti porastom desnog ekstremizma u Europi i svijetu, i HDZ (s)krene tim putem. Kako inače prokomentirati sve ono što smo od novoga predsjednika te stranke u Zagrebu mogli čuti prilikom njegova prvog obraćanja javnosti, prije svega njegovu zabrinutost što “ekstremno lijeva sekta” Možemo! “želi vratiti petokraku”. Izgovorio je on u svom inauguracijskom obraćanju još štošta, ali bih se ovom prilikom osvrnuo na strah od petokrake.
Kao prvo, to na što smo u Hrvatskoj sveli petokraku je najbolji pokazatelj povijesnog revizionizma i nacionalističkog etnocentrizma. Jer Zagrepčani bi na petokraku iz puno razloga trebali biti ponosni. Između ostalog, zato što su djevojke i mladići pod petokrakom oslobodili Zagreb od jednog zločinačkog, fašističkog i genocidnog režima. Mladići poput Franje Tuđmana, Janka Bobetka i Jože Manolića, kao i djevojaka poput Ankice Žumbar, kasnije Tuđman. Zagreb će pod petokrakom procvjetati kao nikad u svojoj povijesti. Petokraka je Zagrebu donijela status najjačeg industrijskog središta u zemlji od dvadesetak milijuna stanovnika. U tom periodu nastaje Novi Zagreb s tisućama stanova koje radnici dobivaju besplatno na korištenje od svojih radnih organizacija. Zagrebački velesajam, po broju posjetitelja i izlagača (sa svih kontinenata), postaje jedan od najvećih svjetskih sajmova. Samo u desetogodišnjemu mandatu gradonačelnika Holjevca, koji je kao hrvatski domoljub od 1941. do 1945. ponosno nosio petokraku na čelu, u Zagrebu se grade postrojenja Organsko-kemijske industrije (OKI) i Termoelektrane – Toplane Zagreb, novi pogoni Plive, Chromosa, Kemike, Zvijezde, Sljemena, Katrana, Prvomajske, “Marijana Badela” i mnogih drugih poduzeća, gradi se Tvornica gramofonskih ploča Jugoton i proizvodni pogon Jadran filma, otvoreni su Zrakoplovna luka Zagreb, umjetno klizalište na Šalati, zimski bazen i gimnastičke dvorane na Mladosti, Radničko sveučilište “Moša Pijade”, zgrada Filozofskog fakulteta, brojne osnovne i srednje škole, započinje gradnja Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski”, na vrhu Medvednice podignut je televizijski toranj, otvaraju se Zagrebačko dramsko kazalište i Biennale suvremene muzike, Stanica za hitnu pomoć u Draškovićevoj, Imunološki zavod u Rockefellerovoj, nekoliko domova zdravlja itd. Da, pod petokrakom su osnovani brojni istraživački instituti poput “Ruđera Boškovića”, ali i sportski klubovi poput Dinama i Cibone. Uostalom, petokraka je omogućila ugodan život i besplatno školovanje milijunima ljudi, čak i onima koji nisu bili komunisti. Pa čak i velikim antikomunistima i hrvatskim domoljubima poput Andreja Plenkovića i Gordana Jandrokovića.
Je li sve u vrijeme petokrake bilo dobro? Naravno da nije. Ali svesti petokraku (i komunizam) isključivo na zločine, posebno one tijekom Domovinskog rata, selektivan je, zlonamjeran i nerazuman pristup. Jer zamislite kad bismo križ i kršćanstvo, posebno katoličanstvo, sveli isključivo na nevine žrtve križarskih ratova i inkvizicije, spaljivanja slobodnomislećih ljudi i nekih od najvećih umova u ljudskoj povijesti, poput Giordana Bruna, na lomačama, prisilna pokrštavanja domorodačkog stanovništva, na tisuće i tisuće primjera pedofilije i seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenika, ali i zataškavanja tih zlodjela od strane Crkve. Naravno da je unatoč svemu navedenom strah od kršćanstva, a onda i katoličanstva, neopravdan te da bi traženje zabrane javne upotrebe križeva bio selektivan, zlonamjeran i nerazuman zahtjev.
Ali da se vratim na trenutačno najomraženiji simbol u Hrvata. Zahvaljujući petokraci stanovnici Istre, Dalmacije i Međimurja danas žive u Hrvatskoj, a ne u Italiji i Mađarskoj. Zahvaljujući petokraci Hrvati su završetak Drugog svjetskog rata dočekali kao pobjednici. Zahvaljujući petokraci hrvatski radnici su dobili pravo na osmosatno radno vrijeme, plaćeni godišnji odmor i bolovanje, a žene pravo glasa. S petokrakom na prsima hrvatski su sportaši bili europski i svjetski prvaci u brojnim sportovima. Petokraka je omogućila snimanje najboljih hrvatskih filmova i najvećih glazbenih hitova.
Isto tako, upravo zahvaljujući petokraci 1990-ih se u Zagrebu i Hrvatskoj imalo što pokrasti i na pokradenom se obogatiti. Tad u Zagrebu i Hrvatskoj nije bila na vlasti “ekstremno lijeva sekta”, ali je istina da su se tad vladajući prema resursima, kao i ljudima, često ponašali sektaški. A tko je tad bio na vlasti siguran sam da novoizabranog predsjednika zagrebačkog HDZ-a ne treba podsjećati.
(Hrvoje Klasić/24sata.hr)
