U povodu uklanjanja spomenika palim borcima NOR-a i taocima koji je odlukom Grada Sv. Ivan Zelina uklonjen zbog neznatnog oštećenja, prije pola godine, Udruga antifašističkih boraca i antifašista Sv. Ivan Zelina uputila je dopis gradonačelniku Hrvoju Koščecu s upitom 17. prosinca 2021. kada će se uklonjeni i obnovljeni spomenik vratiti na svoje dotadašnje mjesto, ispred Poglavarstva Grada Sveti Ivan Zelina. Gradonačelnik Hrvoje Koščec odgovorio je dopisom 23. prosinca 2021. Udruzi Sv. Ivan Zelina ”da su u tijeku konzultacije s konzervatorima oko detalja restauracije i rekonstrukcije.” U odgovoru gradonačelnika Sv. Ivan Zelina ne spominje se hoće li se i kada spomenik vratiti ispred poglavarstva Grada. Stoga članovi Udruge antifašističkih boraca i antifašista Sv. Ivan Zelina traže od Grada potpuno očitovanje gradonačelnika u pogledu statusa spomenika i roka vraćanja na dotadašnje mjesto u centru Grada Sv. Ivan Zelina.

U nastavku donosimo članak objavljen 22. listopada 2021. godine na web stranici Antifašističkog vjesnika koji se odnosi na povijesne okolnosti i značaj spomenika palim borcima NOR-a i obješenim taocima, kao i pitanjem trenutnog statusa spomenika.

GDJE JE NESTAO SPOMENIK NOB-A U SVETOM IVANU ZELINI?

Spomen-kosturnica palim borcima NOR-a i taocima koje su ustaše povješale 4.10.1944. je uklonjena iz centra Zeline

Sveti Ivan Zelina, 22.10.2021.

Ponukani zabrinutim upitima naših čitatelja odlučili smo saznati gdje je nestala Spomen-kosturnica palim borcima NOR-a i žrtvama fašizma koja se nalazila na centralnom trgu u Svetom Ivanu Zelini. Nakon objave o sudbini miniranog i deponiranog spomenika NOB-a u Dubrovniku, rada kipara Frana Kršinića javili su se naši pratitelji iz Zeline s komentarima da je sličnu sudbinu doživio i njihov spomenik NOB-a prilikom obnove centralnog trga. Kao što znamo iz mnoštva primjera iz raznih djelova Hrvatske redizajniranje parkova i dječjih igrališta, postavljanje križeva i kapelica, EU fondovi, prostorni planovi i druga birokratska rješenja zamijenili su dinamit, bager i čekić.

Informacije koje smo dobili od zabrinutih komentatora zvučale su dosta loše: 


Spomenik kojem je na podnožju trebalo samo presložiti kamenje više ne postoji. Prvo je dano pojašnjenje da se to nije moglo jer treba posebne dozvole, a nakon mjesec dana spomenik je potpuno srušen. Skulptura je nestala, a podnožje srušeno. Danas je tamo samo trava. Kome je on smetao? Zar to nije spomenik jednoj mladosti koja je ginula za svoje ideale u borbi protiv u cijelom svijetu osuđenog fašizma i nacionalsocijalizma! Sramota!

Dan poslije Dana antifašističke borbe 23. lipnja 2021. Muzej Sveti Ivan Zelina je objavio da je skulptura Borca odnesena na restauraciju:

Radnici su danas skinuli kip Borca s oštećenog postolja te je prebačen u restauratorsku radionicu, a nakon kozmetičkih tretmana, osvježen, će se vratiti na svoje mjesto.

Poslali smo upit Muzeju o statusu restauracije koja se očito nastavila i na postolje i reljef ispod skulpture. Dobili smo odgovor da restauraciju spomenika vodi Upravni odjel za gospodarstvo u Gradskom poglavarstvu tako da oni znaju u kojoj je fazi i što je sa spomenikom.

Nakon našeg upita Sunčici Mateljan Kranjčević iz Upravog odjela za gospodarstvo grada Zeline dobili smo ovaj odgovor gradonačelnika Zeline Hrvoja Košćeca (FOKUS):

Kao posljedica olujnog nevremena, palo je stablo na spomenik i oštetilo ga. Oštećenje se prije svega odnosi na postolje, gdje je narušena kompletna statika, spomenik se kompletno nagnuo za nekoliko stupnjeva te je prijetila realna opasnost od pada cijelog spomenika. Obzirom da se spomenik nalazi u samom centru gdje cirkulira veliki broj ljudi, bili smo prisiljeni ukloniti spomenik. Statua je pohranjena na sigurno, a svi detalji postolja sačuvani i popisani prema pravilima struke. U tijeku su konzultacije sa konzervatorima oko detalja restauracije i rekonstrukcije.

Nadamo se da će spomenik biti stvarno rekonstruiran i vraćen na mjesto s obzirom da je bio posvećen i masovnom fašističkom zločinu koji se baš dogodio na centralnom trgu u Zelini kad su ustaše 4. listopada 1944. godine povješale 29 taoca od koji su 3 bile žene.

Svjedok Mirko Gluhak ovako se prisjeća tog zločina:
Bilo je jutro, srijeda 4. listopada, oko pola osam sati a evo na trg u Sv. Ivan Zelinu stigne automobil natovaren sa ljudima i nekim ustašama. Svi građani koji su se momentalno nalazili u centru mjesta morali su stati i gledati odvratan čin vješanja. Jedan po jedan čovjek odnosno žena izlazili su iz automobila i pristupili na stolicu, uže je bilo odmah svezano za kestenje i omotano dotičnom oko vrata te izvršen sam čin vješanja.

Divne li ironije, u parku kojeg je banda uredila i natpisom nazvala »Poglavnikov perivoj« vise ljudi. Da, to je poglavnikov perivoj, onakav kakvoga je on uredio po cijeloj državi. Mještani Sv. Ivan Zeline, ponavljamo, većina, zgražala se nad tim činom a domaći ustaše, primjerice Antolek, sav je od veselja cvao.

Ti su ljudi visjeli cijeli dan, navečer su skinuti i otpremljeni prema groblju, gdje još uvijek sada leže u jednom kutu jer ih nitko nije zakopao. Strašno zaudaraju, a ustaše ne mare ništa

Spomenik i spomen-kosturnica palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Zelini je radi kipara Julija Papića i arhitekta Stanka Richtera te je svečano otvoren 4.srpnja 1957. 
Natpis na spomeniku je glasio:
PALIM BORCIMA NARODNO-OSLOBODILAČKOG RATA

NA DAN BORCA 4. SRPNJA 1957. GODINE PODIGNUTA JE OVA SPOMEN-GROBNICA U ČAST POGINULIH BORACA NARODNO-OSLOBODILAČKOG RATA I RODOLJUBA, KOJE SU USTAŠKI KRVNICI VJEŠALI KAO TAOCE NA TRGU U ZELINI 4. LISTOPADA 1944.

NEKA JE VJEČNA SLAVA I HVALA PALIM BORCIMA ZA SLOBODU NAŠIH NARODA I ČAST SVOJE DOMOVINE.

SAVEZ BORACA ZELINA
Vješanje 29 suradnika narodnooslobodičakog pokreta 4. listopada 1944.

Dokument iz knjige “Zagrebački partizanski odred – zbornik dokumenata i sjećanja”

9. listopada 1944. obavještajac Miso (Mirko Gluhak) iz uporišta Sv. Ivan Zelina dostavlja štabu Zagrebačkog odreda izvještaj o situaciji u mjestu koji u cijelosti glasi:
U subotu 30. prošlog mjeseca išao je novi logornik Antolek u Zagreb na konferenciju ustaških logornika i stožernika koja se održavala 1. i 2. od mjeseca. Na tom sastanku ustaških bandita dao je detaljan opis o napadu
na Sv. Ivan Zelinu i o ubijanju logornika Simunca, Belušića i krvnika Veljka.
Antolek se povratio u ponedeljak u večer u Sv. Ivan Zelinu i već u srijedu u jutro detektivi iz Zagreba doveli su navodnih 29 redarstveno ustanovljenih komunista i objesili ih na kestenje u centru mjesta.

Evo imena obješenih ljudi:
1. MARGETIĆ STJEPAN, rođen 1902. u Budinšćini, sin Vinka i Jalže rođ. Mareković, što je dragovoljno stupio u partizane i istima ustupio prostorije za održavanje političkih sastanaka, prisilno odvodio seljake u partizanske redove, prikupljao podatke o kretanju hrvatskih oružanih snaga, te prilikom napada na željezničku postaju u Budinšćini ubio 3 željeznička službenika.
2. LJUBIĆ ŽELJKO, rođen 1918. u Maloj Gori, sin Mirka i Marije rođ. Bosnar, što je kao tajnik Kotarskog NOO-a održavao promičbene sastanke po raznim mjestima te djelatno sudjelovao u umorstvima izvršenim nad seljacima i radnicima.
3. MATIĆ IVANOM, rođenim 1921. u Liskovači, sin Jakova i Slavke rođ. Krol, što je dragovoljno stupio u partizane i dulje vrijeme sudjelovao u partizanskim pljačkaškim podhvatima, te prisilno odvodio seljake u partizane.
4. TANDAR KRIŽAN, rođen 1916. u Zavelinu, sin Ivana i Ruže rođ. Srdarušić, što je dragovoljno stupio u partizanske redove, te zajedno sa Matić Ivanom obukavši se u odoru ustaškog vojničara s oružjem u ruci obilazio seljačke kuće pa seljake prisiljavao na davanje hrane i odjeće i novca koje je predavao partizanima.
5. PUCKO IVAN, rođ. 1910. u Jakovlju, sin Blaža i France rođ. Kokot što je preko godinu dana u partizanima sudjelovao kod ubijanja hrvatskog življa po Zagorju, te prisilno odvodio seljake u partizanske redove.
6. GRAČAN IVAN, rođ. 1919. u Dugoj Resi, sin Jurja i Katarine rođ. Kostelić što je dragovoljno stupio u odmetničke redove, obnašao dužnost partizanskog teklića i istima nabavljao Ijekarničko tvorivo.
7. CVETKOVIĆ JANKO, rođ. 1913  u Gornjem Vrapču, sin Pavla i Jane, rođ. Gorenec, što je dragovoljno stupio u partizanske redove, odpremao oružje i streljivo partizanima, te prisiljavao seljake u partizane.
8. HAFNER VIKTOR, rođ. 1898. u Zagrebu, sin Vatroslava i Hermine rođ. Henrich, što je kao član odbora fonda sakupljao za CP te prisiljavao seljake i radnike da stupe u partizanske redove.
9. ILIJANIĆ ANA, rođ. 1918. u Krašiću, kćerka pokojnog Alfonza i Bare rođ. Ćuk, što je kao član AFŽ-a prikupljala novac, hranu i odjeću u partizane te organizirala 3. rajonski komitet.
10. MOĆNIK IVAN, rođ. 1923. u Mariboru, sin Petra i Olge rođ. Ferluga, što je preko dvije godine sudjelovao u partizanskim nasilničkim podhvatima, prikupljao priloge za CP i prisilno odvodio seljake u partizane.
11. NOVAK BLAŽ, rođ. 1914. u Bedencu, sin Grge i Eve rođ. Vresk, što je dok je bio u službi kao redarstveni izvidnik nabavljao oružje i streljivo za odmetnike, te u svom stanu održavao komunističke sastanke.
12. RAČIĆ ĐURO, rođ. 1899. u Borčecu sin Mije i Ane, rođ. Balog, što je bio član NOO-a u kojemu je vršio dužnost blagajnika, primio i raspačavao komunističke letke i brošure te održavao partizanske sastanke.
13. PLATENIK AUGUST, rođen 1912. u Biškupcima, sin Karla i Viktorije rođene Bauer, što je kao pročelnik II rajona NOO-a održavao partizanske sastanke, prisiljavao građane radnika i seljake da davaju novac, hranu i odjeću za odmetnike te prisilno odvodio seljake i radnike u partizane.
14. VEČERIN STJEPAN rođ. 1909. u Veleševcu, sin Mate i Bare rođ. Katulić, što je sudjelovao kod rušenja pruge između postaje Lekenik i Turopolja, opskrbljivao partizane sa eksplozivom, te kao djelatni partizan preko godinu dana sudjelovao u nasilničkim činovima partizana.
15. DOMITROVIĆ DRAGUTIN, rođ. 1918. u Stenjevcu sin Josipa i Bare rođ. Posek, što je bio predsjednik NOO, raspačavao komunističko tvorivo, sudjelovao u napadajima na željezničku postaju te prisilno odvodio željezničko osoblje u partizane.
16. KEFEČEK ĐURO, rođen 1924. u Sobočanima, sin Mirka i Ljubice rođ. Štefanek, što je kao pripadnik Moslavačke brigade sudjelovao u partizanskim nasiljima po Moslavini i prisiljavao narod na davanje hrane i odjeće za NOO.
17. BOŽIĆ STJEPAN, rođen 1918. u Mikolancu, sin Franje i Julijane rođ. Peček, što je pobjegao iz domobranstva u partizane kod kojih je bio teklić, sudjelovao pri rušenju pruge i umorstvima izvršenim nad zarobljenim pripadnicima naših oružanih snaga.
18. VINKLER SOFIJA, rođena 1906. u Pregradi, kći Andrije i Ane rođene Đimun, što je u svom stanu održavala komunističke sastanke, prikupljala priloge za CP prisilno odvela Kurašić Đuru i Milih Ivana u partizane koji su naknadno ubijeni,
19. BEŠEC STJEPAN, rođen 1904. u Marinkovcu, sin Josipa i Marije rođ. Sinković, što je za vrijeme partizanske strahovlade u Koprivnici sudjelovao kod umorstva tamošnjih Hrvata koje na zvijerski način mučio.
20. JUS ADALBERT, rođen 1925. u Strmcu, sin Adalberta i Karoline rođ. Tepeš, što je dobivši poziv da nastupi u djelatni rok u domobranstvu otišao u partizanske redove, sudjelovao u partizanskim nasiljima, te prisiljavao seljake na davanje hrane, odjeće i novca za NOV.
21. HOHNJEC ANTUN, rođ. 1920. u Miljanima sin Mirka i Marije rođ. Hohnjec, što je kao predsjednik NOO-a organizirao Mjesne odbore i Općinske komitete SKOJ-a te održavao tajne komunističke sastanke.
22. POLAŠEK JOŽA, rođ. 1912. u Novom Čiču, sin Ivana i Bare rođene Lasica, što je sakupljao priloge za CP, bio član KPJ te prisilno odvodio seljake u odmetničke redove.
23. ČANKOVIĆ STJEPAN, rođen 1909. u Mlinskoj sin Dimitra i Eve rođ. Mračić, što je kao pročelnik odbora fonda davao i sakupljao priloge za CP, te prisiljavao seljake da pristupe u partizanske redove i NOO-e.
24. ŠOIĆ MIRA, rođena 1922. u Samoboru, kćerka Stjepana i Josipe, rođ. Caselman, koja je zbog komunističke djelatnosti bila osuđena na zatočenje u sabirnom logoru u trajanju od dvije godine, koju je kaznu izdržala, ali je opet po povratku iz logora stupila u vezu sa partizanima te nabavljala oružje i opremu za NOV.

25. CESAREC ALOJZ, rođen 1913. u Pustodolu, sin Ane, što je obavještavao odmetnike o kretanju oružanih snaga, sakupljao priloge za CP, u svome stanu održavao komunističke sastanke, te ubio oružnika Palamet Božu.
26. GREGUREK FRANJO, rođen 1898. u Jarku, sin Josipa i Kate rođ. Hujs, što je kao predsjednik NOO-a održavao u svojem stanu komunističke sastanke, raspačavao komunističke letke i brošure, te prisiljavao seljake da pristupe u NOV.
27. SLOKAR FRANJO, rođen 1897. u Ajdovšćini, sin Izidora i Marije rođ. Batić, što je bio odbornik NOO-a, održavao sastanke i raspačavao partizansko tvorivo, što je opskrbljivao djelatne partizane sa hranom i odjećom.
28. HORVATJANKO rođen 1902. u Središtu, sin Vjekoslava i Josipe rođene Podrinjak, što je bio član NOO-a, primao partizanske tekliće sa terena, putem njih opskrbljivao priloge za CP te kao vojni izvjestitelj radnika u Zajezdi, prisiljavao rudare da pristupe u odmetničke NOO-e.
29. BLAŽINOVIĆ ALOJZ, rođen 1909. u Kučilovini, sin Pavla i Eve rođene Blažinović, što je dragovoljno stupio u odmetničke redove, održavao komunističke sastanke, naplaćivao trošarinu za vino i živežne namirnice, te sakupljeni novac predavao odmetničkim NOO-ima.