Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Kad građani dignu glas

Četvrt stoljeća Gong traži više transparentnosti, više participacije građana, više institucionalne odgovornosti i veći prostor demokratskog odlučivanja, uz čvrstu zaštitu ljudskih i građanskih prava i sloboda

(Foto: Nenad Jovanović ) Dragan Zelić, Oriana Ivković Novokmet, Suzana Jašić, Sandra Pernar i Nives Miošić

Utridesetak godina hrvatsko društvo zabilježilo je određene pomake u demokratizaciji, za što dio zasluga otpada i na nevladinu organizaciju Gong, čije je ime nastalo kao akronim od “Građani organizirano nadgledaju glasanje”, a koja je nedavno proslavila četvrt vijeka uspješnog rada i djelovanja. Nestranačko promatranje izbora, otvaranje Sabora za građane, pravo na pristup informacijama i brojni zakonski propisi neki su od rezultata rada Gonga, koji nije odstupio od promoviranja liberalne demokracije u Hrvatskoj. Četvrt vijeka, kako naglašavaju, traže više transparentnosti, više participacije građana, više institucionalne odgovornosti i veći prostor demokratskog odlučivanja, uz čvrstu zaštitu ljudskih i građanskih prava i sloboda.

– Za rođendan Gonga uzimamo 1997. godinu, kad je nastala inicijativa za praćenje predsjedničkih izbora, iako je tada bilo zabranjeno nestranačko promatranje. Inicijativa je nakon izbora zamrla, ali se potreba za nevladinom organizacijom koja bi nadgledala izbore nije smanjila – kaže nam dugogodišnja aktivistkinja Suzana Jašić.

– Godina 1999. bila je ključna u razvoju Gonga. Tada su svi bili podijeljeni, od stranaka do građana, uz diskurs kako su nevladine organizacije Šoroševi plaćenici i vragovi, tako da nismo bili rado viđeni izvan centra Zagreba – dodaje Jašić.

Velik broj nevladinih organizacija okupio se u koaliciju Glas 99, ali je Gong smatrao da uz kampanju treba postojati nestranačko promatranje izbora.

– Uspjeli smo okupiti građane, a u mjesec i pol bile su tri kampanje, izbori za Sabor i dva kruga predsjedničkih izbora – govori Jašić.

Gong je potom krenuo u otvaranje Sabora građanima, koji je tada bio zatvorena institucija, osim što su jednom u semestru dovođeni studenti. Bavili su se i izbornim pravilima, pričali o popisima birača i krenuli s radionicama “prvi put biram” tokom kojih su prošli gotovo sve srednje škole u Hrvatskoj i upoznali tisuće i tisuće maturanata s izbornim procesom, otvarali teme o korupciji u politici i kulturi. Jašić kaže da joj iskustvo u Gongu danas pomaže u obavljanju funkcije gradonačelnice Pazina.

– Kad krene neka priča, uvijek razmišljam koga bih sve trebala uključiti i ono što sam primjenjivala u Gongu primjenjujem i sada – ističe.

Izvršna direktorica Gonga Oriana Ivković Novokmet rekla nam je da je u proteklih 25 godina rada mnogo toga postignuto.

– Ipak, pred nama je još puno posla u “popravljanju demokracije”, pri čemu su izborne jedinice vrlo važna tema s obzirom na izbore koji nas čekaju u naredne dvije godine. Reaktivirali smo to pitanje: ne poprave li se, što je zatražio i Ustavni sud, dočekat ćemo i nove parlamentarne izbore i njihove rezultate kao neustavne – kaže ona i ukazuje na huškačku kampanju protiv civilnog društva u cjelini.

– Borba protiv korupcije ostaje naša misija: ne samo da je prisutna i da se događa vlastima, nego je, kako su istraživanja pokazala, i alat za održavanje vlasti. A važan je i rad na građanskoj participaciji u politici jer samo aktivni građani mogu mijenjati društvo nabolje. Mobilizacija i participacija građana povezuju sve teme, ako toga nema, rješenja ostaju u uskom krugu ljudi – zaključuje Ivković Novokmet.

– Gong sam uvijek doživljavao kao čuvara liberalne demokracije. To je pomalo dosadan poredak, ali je najbolje što imamo od političkih režima – smatra Berto Šalaj, ističući da je Gong pokušavao da utiče na dvije stvari u društvu.

– Jedna je razvoj demokratske političke kulture, odnosno što građani misle o politici i kako se ponašaju, a drugo su, čime smo se više bavili u prvim godinama, demokratske institucije. Gong je utemeljen s ciljem promatranja izbora, a kasnije smo se bavili izbornim zakonodavstvom, referendumom i drugim institucijama važnim za suvremenu demokraciju. Kad pogledamo brojne akcije tokom 25 godina – uvođenje nestranačkog promatranja izbora, otvaranje Sabora ili primjena prava na pristup informacijama 2010., možemo biti zadovoljni. Naravno, nismo ostvarili sve svoje ciljeve, ali Gong se dugi niz godina zalaže za novo izborno zakonodavstvo koje dijelom uključuje i referendumsko zakonodavstvo. Neki pomaci su vidljivi: trenutno je novi Zakon o referendumu u raspravi u parlamentu, razmišlja se o promjeni zbornih jedinica, utječemo na čitav niz područja političkog život, tako da mislim da je Gong doprinio razvoju liberalne demokracije – ocjenjuje Šalaj.

– Nove generacije se sve više fokusiraju na antikorupcijsko djelovanje. Znamo da je politička korupcija jedna od rak-rana političkog sustava, tako da imamo čitav niz antikorupcijskih projekata. Nastavljamo djelovati na uvođenju građanskog odgoja i obrazovanja u škole, kao i na razvoju demokratskih institucija – dodaje Šalaj.

– Gong se uvijek bavio i manjinskim pitanjima, pogotovo kad su u javni prostor ulazile rasprave treba li ukinuti manjinske predstavnike u Saboru ili trebaju li oni glasati o povjerenju Vladi ili o proračunu. Gong je uvijek bio na stajalištu da manjinski predstavnici trebaju imati sva prava kao i svi drugi zastupnici. Borili smo se i protiv problema javnog izjašnjavanja na biračkim mjestima. Dakle, manjinska pitanja su uvijek bila dio Gongove agende i nikad nisu ostala zapostavljena – ističe Nives Miošić.

Sara Lalić iz Centra za mirovne studije naglašava da je suradnja nevladinih organizacija apsolutna nužnost.

– Praktički nijedna nevladina organizacija nije dovoljno velika da bi imala svu potrebnu ekspertizu ili zahvatila različite skupine ljudi koje ih prate. Sinergija različitih organizacija, pogotovo za velike društvene kampanje ili one kojima se traži promjena, možda je najvažniji recept za uspjeh. Osim toga, kako se CMS bavi diskriminacijom određenih manjinskih skupina, među manjinskim organizacijama imamo ne samo prirodne nego i nužne partnere. Radimo s ljudima koji pripadaju određenoj manjini i u tom smislu su organizirani. Dakle, manjinske organizacije su svakako dobrodošle u društvenoj kampanji jer mogu doprinijeti nekim širim ciljevima, iako se može javiti problem njihovih resursa – kaže Sara Lalić.

U zraku se osjećala promjena

Radila sam na kampanji “Mi građani promatramo”, prvoj nacionalnoj kampanji Gonga i po meni najvažnijoj stvari koju je Gong radio. Započeli smo je kao hrpa mladih ljudi od svojih 24-25 godina, nismo znali u što točno ulazimo i koliko će sve to narasti. Postojala je ogromna potreba za građanskim promatranjem izbora zbog nereda u biračkim popisima – tada su i mrtvi intenzivno glasali. A kako su samo stranački promatrači mogli promatrati izbore, postojala je velika mogućnost malverzacija – priča nam Jelena Svilar koja je od 1999. do 2001. bila koordinatorica ureda u Gongu.

– Kampanja je započela u proljeće 1999. i trajala do kraja godine, u tom smo periodu morali postati vidljivi i razgraničiti što radimo mi, a što druge nevladine organizacije koje su se povezale u Glas 99. Bili smo financijski nezavisni, a iako je bilo raznih pokušaja, nismo pristajali ni na čije lobiranje. Najprije smo morali utjecati na promjenu izbornog zakona, pa smo nekoliko mjeseci ozbiljno lobirali preko raznih aktera, od ministara do saborskih zastupnika, a u međuvremenu smo skupljali potpise građana i ogromnu količinu potpisa slavodobitno odnijeli predsjedniku Sabora Vlatku Pavletiću. Nakon toga mogli smo se početi baviti pripremama za promatranje i informirati ljude čemu to služi. To smo radili doslovno od nule, od regrutiranja u obitelji i među prijateljima. Tada nije bilo društvenih mreža, a internet je bio u počecima. Narasli smo na 13 regionalnih ureda i Grad Zagreb; u nekim gradovima smo morali unajmiti prostor, u nekim smo ga dobivali od gradonačelnika, čak nam je Božidar Kalmeta u Zadru dao prostor, a u Zagrebu kasnije Josip Kregar. Na 6.500 biračkih mjesta imali smo 7.500 educiranih volontera u narančastim majicama. U zraku se osjećala promjena. Kužile su je i vlasti, koje su bile nervozne i organizirale masovne policijske akcije u kojima su hapsili mlade. Tako sam i ja, ničim izazvana, završila u zatvoru. To je trajalo do Tuđmanove smrti 10. prosinca 1999. Te smo večeri u Tvornici organizirali veliki party humanitarnog karaktera, ali je došla policija i prekinula koncert. Ipak, bilo je to nevino doba, kad su ljudi nakon tmastih 1990-ih entuzijastički vjerovali u mogućnost promjena i sposobnost opozicije, koja je danas, kao i povjerenje u nju, na niskim granama – kaže Jelena Svilar.

(Novosti/Nenad Jovanović)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave