Ako ćemo pravo, neusporedivo je manje važno za dojam o tzv. uređenoj i demokratski vjerodostojnoj hrvatskoj državi to hoće li kriminal i korupciju glede&unatoč beskrupuloznog trpanja u privatne džepove javnog novca domaćih i europskih poreznih obveznika progoniti hrvatski USKOK ili pak Ured europskoga javnog tužitelja (The European Public Prosecutor’s Office – EPPO) od činjenice da već drugi otvoreni sukob CRO premijera Andreja Plenkovića sa šeficom Ureda EPPO-a u RH Laurom Kövesi zbog (ne)nadležnosti nad istragama dugoprstića u samim strukturama državne vlasti iksti put potvrđuje zabrinjavajuću trulež u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. Prvi put su se Plenković i Kövesi sukobili prije godinu dana zbog afere „Geodezija“ i navodne odgovornosti ministrice kulture i medija Nine Obuljen-Koržinek (HDZ), što je prošlo u stilu pojeo vuk magarca, a sada zbog kriminalne afere „Mikroskopi“ u zdravstvu te naprasnog uhićenja HDZ-ova resornog ministra Vilija Beroša i više vrlo vidljivih navodno članova tzv. zločinačkog udruženja.
U oba su slučaja posrijedi navodno višemilijunske malverzacije u javnim nabavama, koruptivno trgovanje utjecajem, protuzakonito pogodovanje, pa i sumnje u pranje novca. Pažljiviji motritelji zbivanja u CRO društvu, ogrezlom u gotovo dnevnom posrtanju zbog dugoročne štetne, toksične sprege kriminala i politike – čak i na najvišoj, državnoj razini, sic transit – znaju da nisu ni prvi niti će biti zadnji slučajevi Nine Obuljen-Koržinek (Plenkovićevim je „zalaganjem“ prošla lišo) i Vilija Beroša (u aferi kodnog imena „Mali“, sic transit), koji je pak smjesta smijenjen s dužnosti. Ovih je dana u medijima uskrsnulo privođenje kraju maratonskog suđenja HDZ-ovu bivšem kapitalcu Nadanu Vidoševiću, šefu Hrvatske gospodarske komore i čak kandidatu s predsjednika RH, kojemu je Visoki kazneni sud RH potvrdio kaznu od osam godina zatvora (u Remetincu je već tri godine, odveden 2021. ravno iz sudnice) i vratiti Komori opljačkanih u aferi „Remorker“ tadašnjih 35 milijuna kuna.
Sanader pije, Plenković plaća
Nevjerojatno sporo i birokratizirano hrvatsko pravosuđe – kodnog imena u javnosti i političkoj oporbi „krivosuđe“ – propustilo je ovih dana novinare zabilježiti i nastavak službenog vaganja krivnje također HDZ-ovim bivšim ministrima od Plenkovićeva osobita povjerenja Darku Horvatu, Tomislavu Tolušiću, Josipu Aladroviću, Gabrijeli Žalac… Da se ne spominje sudbina Ive Sanadera, najvećeg, uistinu pravog kapitalca ZNA SE opcije, bivšega ne samo dvomandatnog CRO premijera nego i miljenika europskoga tzv. političkog mainstreama. Njega je došla karijere, ugleda i novčanika afera „Fimi media“, a najveću političku stranku u državi, jedinu među cca 170 registriranih u RH, pravomoćna presuda za pljačkanje vlastitog naroda: kazna od 3,5 milijuna tadašnjih kuna te povrat 14,6 milijuna „nepripadne koristi“, što je HDZ-ov šef i premijer Plenković uredno platio.
„HDZ poštuje odluke hrvatskih sudova“, izjavio je listopada 2021. godine, „i postupit će po presudi vrhovnog suda RH. To znači da će uplatiti izrečenu kaznu, tj. novčani iznos u državni proračun. Kao legalisti, mi prihvaćamo donesenu presudu. Žao nam je da nisu uvaženi svi elementi, koje su naši pravni zastupnici i odvjetnici podnijeli u žalbenom postupku. Otklanjam bilo kakvu odgovornost aktualnog vodstva stranke. To je odgovornost šefa stranke i nekih ljudi koji su tu bili od 2004. do 2009. Mi nemamo s tim nikakve veze.“ A kakve veze ima „mi“, tj. Andrej Plenković, šef stranke i premijer od 2016. godine – osobno kadrovik za sve dužnosti u stranci, vladi i svim institucijama u državi, uključivo režimsku tzv. javnu kuću HRT i ine medije pod HDZ-ovom kontrolom – s činjenicom da je iz njegovih vlada najureno zbog zaraze sanaderizmom 30 ministara/ica!? Koje je, inateći se neovisnim medijima, grozničavo branio do posljednjeg daha! A ipak su završili pod istragama i iza rešetaka.
Afera „Mikroskopi“ odjeknula je sada kao bomba krmača najviše zato što ju je EPPO-ova istraga – izvidi već od srpnja 2024., ne USKOK-ova od prije dva-tri tjedna (!?) – istjerala na čistac udruženu kriminalnu skupinu za koruptivno izvlačenje javnog novca u kojoj su se našla četvorica HDZ-ovih pouzdanika na rukovodećim mjestima u zdravstvu (u Ministarstvu, dvjema zagrebačkim bolnicama i krapinskom HZZO-u) u interesnoj sprezi sa sumnjivim srbijanskim „poduzetnikom“ Sašom Pozderom te Pozderovim partnerom i navodno glavom udružene kriminalne skupine Hrvojem Petračem, sa sinovima Novicom i Nikolom. Pozder navodno već desetak godina „posluje“ s CRO zdravstvom.
Kontroverzni „poduzetnik“ Hrvoje Petrač nadimkom „Don Padrone“ je znân javnosti iz afere 1990-ih godina u kojoj je osuđen za otmicu maloljetnog sina svog tada prijatelja generala Vladimira Zagorca. U aferi „Dragulji“ je optužio Zagorca za krađu pet milijuna dolara vrijednih dragulja namijenjenih kupnji oružja Hrvatskoj u Domovinskom ratu, a zbog pomaganja u bijegu haaškom optuženiku Anti Gotovini godinama se krio od hrvatskog pravosuđa u Izraelu i Grčkoj s krivotvorenom putovnicom na ime Vlade Prelčeca, za koju se sumnjalo da je jedna od 200-tinjak ukradenih 1999. godine iz hrvatskog konzulata u Mostaru. Na ponovljenom je suđenju dobio šest godina zatvora, a pušten je na slobodu 2011. godine. U doba zamjene jugoslavenskih dinara za hrvatske, navodno je na mig samoga Franje Tuđmana – s čijim je unukom Dejanom Košutićem otvorio Kaptol banku – vozio šlepere napuštene valute u BiH zamijeniti za njemačke marke.
USKOK jedno, EPPO drugo
Gotovo nema toga čime se Petrač nije bavio – od CRO zastupništva za automobile Volvo i Ducati i kavu Lavazzu do ugostiteljstva (lanac kafića Downtown, restoran Cantinetta u srcu Zagreba), poslova s osiguranjem, leasingom, vinom (vinarija Petrač vino)… Sada ga je EPPO, za razliku od USKOK-a, uzeo na zub kao glavnoga među osmoricom sumnjivih za primanje i davanje mita, zloporabu položaja i ovlasti te pranje novca. U toj je istrazi bivši ministar Beroš navodno osumnjičen za primanje 75.000 eura mita od lipnja 2022. do studenoga 2024. godine za „pogodovanje u pribavljanju nepripadne koristi dvama trgovačkim društvima u kojima su osumnjičeni bili odgovorne osobe i stvarni voditelji poslovanja“. USKOK, međutim, ne spominje trojicu Petrača, a Viliju Berošu pripisuje samo trgovanje utjecajem, jer „mito je primila druga osoba“. E sad, kakav bi to bivši ministar bio trgovac, ako trguje bez da od toga ima ikakve koristi!? U svakom se trgovanju radi o ostvarivanju koristi, inače to nema smisla.
EPPO je izričit: Beroš je u zamjenu za primljeni mito (navodno 25.000 eura po komadu) odobravao kupnju operacijskih mikroskopa po znatno većim, neosnovano uvećanim cijenama te osigurao novac za financiranje javne nabave. Iz USKOK-ova se pak istražnog rakursa cijeli taj kriminal vidi nešto drukčije. Navodno su se Vili Beroš, Saša Pozder i Krešimir Rotim, predsjednik Stručnog vijeća KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu i predstojnik Zavoda za neurokirurgiju te vlasnik privatnih klinika – koji je nakon istražnog saslušanja pušten braniti se sa slobode, za razliku od Beroša i Pozdera – udružili radi prodaje medicinskih uređaja austrijske tvrtke državnim bolnicama. Pozderovoj je tvrtki time omogućeno gotovo pola milijuna eura nepripadne koristi. EPPO pak sumnja kako je državni proračun oštećen za 620.000 eura.
I što sada? Valja li se iza brda nešto puno krupnije i HDZ-Plenkoviću znatno bolnije, pa je premijer, zatekavši se opet u nebranom grožđu, pritisnuo DORH-ov tzv. denver plavi gumb „zovi upomoć“? Nepodnošljivo je aktualnoj vlasti – pa još, je li, usred jamačno gubitničke predsjedničke kampanje HDZ-ova aduta Dragana Primorca – da upravo EPPO svako malo otkriva javnosti najgore kriminale pojedinih državnih dužnosnika. Spregu politike i mafijaškog podzemlja, pljačkanje javnog novca CRO i europskih poreznih obveznika… A USKOK i DORH prethodno šute, ne znaju ili „ne znaju“ za korumpiranost među vladajućima, za tzv. grijeh struktura, kojom je usputnom opaskom svojedobno zagrebački nadbiskup Josip Bozanić primjetno naljutio tzv. prvoga hrvatskog predsjednika.
Da nije bilo EPPO-a i vrijedne ekipe Laure Kövesi, javnost vjerojatno nikad ne bi saznala za premijerovu „iznimno sposobnu“ (s javnim novcem, etc.) Gabrijelu Žalac i prijateljicu joj Josipu Rimac preudanu Pleslić, višemilijunsku aferu „Vjetroelektrane“, WhatsApp intimu HDZ-ova „našeg dečka“ („Di si lipa?“) i „kninske kraljice“ („Di si radosti?“), koja je tajna korespondencija uprla prstom u izvjesnoga autoritarnog u vlasti AP-a u kojemu su mediji i politička oporba dešifrirali kodno ime Andreja Plenkovića. Curenje tih informacija u medije/javnost toliko je razbjesnila CRO premijera da je ubrzo izglasan cenzorski/progoniteljski paragraf 307.a Kaznenog zakon, tzv. lex AP, sa zapriječenim strogim zatvorskim kaznama svakomu za koga se utvrdi da je odao povjerljive informacije iz tajnih pravosudnih istraga kriminala.
Kruna je potom bilo Plenkovićevo instaliranje kontroverznog HDZ-ova „našeg dečka“ Ivana Turudića za glavnoga državnog odvjetnika unatoč argumentiranom protivljenju dijela stručne javnosti, političke oporbe, pa i samog predsjednika RH. Premijerova je inatljiva volja – ako već ne neke skrivene namjere – pretpostavila Turudićev program za šefa DORH-a programima ostale trojice kandidata za to mjesto. Ćuku s koje se, je li, suvereno kontrolira sustav progona korupcije i inog kriminala u zemlji. I sada imamo što imamo: Turudić koristi DORH-ovu ovlast i odlučuje da je za istragu u aferi „Mikroskopi“ nadležan USKOK (tijelo pod DORH-ovom kapom), a ne EPPO koji mora sve istražne materijale predati USKOK-u.
Budući da se CRO premijer očitovao novinarima kako je „zgrožen“ time što je njegov ministar zdravstva uhvaćen s prstima u pekmezu, Turudić već sljedeći dan – prvi put od donošenja – aktivira sporni članak 307.a Kaznenog zakona i traži u EPPO-u tzv. duboko grlo. Tko je novinarima odao tajne podatke iz europske istrage, transkripte korespondencije u tajnoj kriminalnoj skupini iz kojih se saznaje Beroševo kodno ime „Mali“ i „Zrikavac“ šefa krapinske ispostave HZZO-a Tome Pavića!? Traže se, je li, „zviždači“, jer je očito nečiji politički interes preči od interesa javnosti? Ili je pak EPPO opet izazvao paniku na sljemenu CRO vlasti: vrag znâ dokle sežu kraci kriminalne afere „Mikroskopi“ i koga još mogu dohvatiti, ako se ta iznimno neugodna priča hitno ne stavi pod ZNA SE kontrolu!?
Europska je tužiteljica u RH Tamara Laptoš hitno zatražila zaštitu EPPO-a. Zasad se ne znâ zašto, ali se može pretpostaviti da je posrijedi nešto vrlo opasno, prijeteće. Vladajući su objavili „spremnost“ hrvatske policije da istraži razloge njezine prijave EPPO-u. Na tomu neće ostati unatoč Turudićevoj objavi da je USKOK dobio EPPO-ove istražne materijale te da će se obje istrage objediniti. Glavna se europska tužiteljica u RH pak Kövesi obratila Europskoj komisiji, istaknuvši „sustavne izazove RH u održavanju vladavine prava“. Naime, „određivanje glavnog državnog odvjetnika kao tijela za rješavanje sukoba nadležnosti u suprotnosti je s pravom EU-a. Glavni državni odvjetnik, zadužen za rješavanje sukoba nadležnosti, dodatno je pogoršao te okolnosti time što je svoju odluku temeljio isključivo na USKOK-ovu tumačenju, a da pritom EPPO-u nije dao priliku izraziti svoje stajalište i time ugrozio nepristranost rješavanja sukoba“. Također, piše u prijavi Bruxellesu, „USKOK nije prijavio EPPO-u istragu o projektu financiranom novcem EU-a i time prekršio obaveze iz Uredbe o EPPO-u. EPPO je neovisni ured javnog tužiteljstva EU-a, odgovoran za istragu, kazneni progon i donošenje presuda protiv financijskih interesa EU-a“.
Korupcija u HDZ-ovoj vladi
Prozvani pak Turudić/DORH tvrdi da novac EU-a nije bio ugrožen te da USKOK nije trebao obavijestiti EPPO o svojoj istrazi. EPPO je uzeo na zub osmoricu sumnjivaca i dvije pravne osobe u istrazi kriminala u javnoj nabavi skupih medicinskih uređaja, a USKOK upola manje. EPPO je bio nakanio provesti uhićenja 19. studenoga, a USKOK ga je – zašto!? – preduhitrio par dana ranije, osujetivši akciju neovisnog europskog tijela progona i oduzevši mu pravo daljnjeg postupanja. Sumnjivo do neba!?
„Svi vidimo da se korupcija u vladi Andreja Plenkovića otkriva jedino kad istragu pokrenu europski tužitelji“, komentirao je na FB-u predsjednik RH Zoran Milanović. „To je sramota za Hrvatsku jer pokazuje da hrvatska država nije sposobna sama obračunati se s kriminalom i korupcijom. RH mora biti država kojoj neće trebati EPPO da bi se istraživao i kažnjavao kriminal i korupcija, a to je moguće jedino uz samostalan i od politike posve neovisan DORH. Umjesto pravosudnih institucija koje štite javne i interese građana – u ovom slučaju interese i novac javnog zdravstva – zbog Andreja Plenkovića imamo pravosudne institucije koje su pod sumnjom da zapravo štite njegovu vlast. Ne prvi puta, i ovaj slučaj potvrđuje zašto je Plenković nasilno ugurao Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika – da bi preko njega kontrolirao istrage.“
Zapravo, manje je bitno to po čijem će nalogu, je li, policija u praskozorje izvlačiti iz kreveta ili s radnog mjesta korumpirane ministre ogrezle u kriminal te ih ulisičene voditi istražnom sucu, pa zatvorskom nadzorniku, odnosno koliko će se glasno CRO premijer i stranački im šef s političkim trbuhozborcima hvatati za slamku tzv. presumpcije nedužnosti. Ali jest vrišteće bitno imaju li domaće „institucije koje rade svoj posao“ (sic transit) elementarne neovisnosti od politike za učinkovito se nositi s korupcijom, klijentelizmom, nepotizmom, polit-ideološkom mržnjom (koja seže još u razdoblje Drugoga svjetskog rata), šovinizmom, ksenofobijom, socijalnim i međuetničkim/međuvjerskim podjelama, korozijom moralnih vrijednosti, itsl. što su kritično rasporili samu utrobu hrvatskog društva. Očito nemaju i zato bez neovisnoga europskog tijela tipa EPPO-a neće biti sreće.
U gotovo deset godina ne samo da nije željela/znala/mogla staviti ljutu travu na ljutu ranu kriminala – nerijetko u koruptivno-pljačkaškoj sprezi političke moći i utjecaja s kriminalnim podzemljem – HDZ-Plenkovićeve vlade svako malo sramotno padaju na istom ispitu odgovornosti. Nije nikakva tragedija što je ionako nesposoban tzv. covid ministar Vili Beroš preko noći postao bivši, ali itekako jest odgovor na neizbježno pitanje: tko je sljedeći/a!? Stvar je samo vremena kada će se to dogoditi. RH tresu afera za aferom, skandal za skandalom, svađa za svađom, a „bankomat“ s javnim novcem domaćega ili europskog proračuna nitko ne čuva…
Marijan Vogrinec
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr
