1. Opišite ukratko sadržaj vaše knjige

U knjizi Priča o ratu i miru se nalaze vremenski i tematski dva podijeljena dijela: o ratovanju Seljine brigade od 1944. do 1945., a zatim poslijeratni period izgradnje socijalizma sve do demokratskih promjena 1990. Oba ova dijela velikogoričke povijesti povezuju isti likovi i zato knjiga nosi naziv Priča a ne Priče…To su borci Seljine brigade koji su u poslijeratnom razdoblju ostvarivali bar neke od svojih snova i ideja vodilja zbog kojih je ta brigada pretrpjela ogromne gubitke u ljudskim životima. Tako je naglasak stavljen na osobe i njihova imena kako bi se sačuvali od zaborava, bar onog prijevremenog, jer mnogi su od nas živjeli i kroz ta vremena nakon rata, pa i ja te nosimo sjećanja na dane entuzijazma i zanosa u kojima naravno nije sve bilo idealno, a posebice je bilo puno bola od preživjelih trauma boraca i članova njihovih obitelji. U knjizi je je, na temelju vlastitih sjećanja, sjećanja sugovornika s područja općine tj. kotara Velike Gorice, a najviše na temelju nekoliko povijesnih knjiga koje su prošle test vremena i pouzdanosti, rekonstruirana ta novija prošlost ovoga kraja u nekoliko članaka te nevelike knjige povijesno-dokumentarne proze . Posebna je vrijednost knjige potpuni spisak poginulih i ranjenih pripadnika Seljine brigade u kojem će mnogi stanovnici Turopolja, Posavine i Vrhovlja naći svoja prezimena, odnosno svoje pretke, premda je i dio tih imena sadržan na spomenicima iz NOB-a posutim po općini. Većina od preko 400 poginulih ostala je bezimena i tako je pokopana u dvije skupne grobnice (kosturnice) u Pokupskom i Ruči.  

2. Zašto ste pristupili pisanju upravo te teme, što vas je motiviralo?

Motivacija za pisanje te teme je višestruka:

Ove je godine upravo 80 godina prošlo od osnivanja Seljine brigade na Jurjević brdu kod Pokupskog. Udruga antifašista Velike Gorice i Općine Orle u kojoj sam član je u programu svog rada za ovu godinu stavila obilježavanje te okrugle godišnjice, pa je to bila prilika upoznati se s njenim borbenim putem, vojnim i ljudskim karakteristikama, osobito idejama i etičkim načelima koji su vodile ovu brigadu u oružani otpor s puno nadmoćnijim neprijateljem

Drugo što me motivira jest činjenica da se u vrijeme ove demokracije, koja očito ima svojih i pozitivnih i negativnih strana, o povijesti Drugog svjetskog rata u kojima su se Hrvati našli na suprotnim stranama, piše svašta, blago rečeno. Osobito se piše „svašta“ sa stajališta desničarskih skupina i politike koja agresivno koristi suvremene medije i širi antipropagandu protiv partizana, NOB-a i jasno protiv vrhovnog komandanta Tita, opravdavajući na taj način NDH i njen doprinos za danak u krvi koji je nastao zbog podjele hrvatskog puka u najvećoj klaonici u Evropi, Drugom svjetskom ratu. Što se točno događalo u Hrvatskoj pred rat, kakvi su utjecaji stranačkih politika: HSS i KPJ, zatim kakvi su utjecaji stizali s obzirom na djelovanje fašizma i nacizma te s obzirom na okupaciju ove zemlje, o tome se danas ne piše ni točno, ni mudro, ni s dobrim namjerama. Sve dok je tako i dok se dižu magle revanšizma nad ovim narodom, nažalost neće biti sigurnih putokaza za budućnost, mira i sigurnosti za sve građane. Budemo li stalno brisali granicu između fašizma i antifašizma postat ćemo kao mali narod slabi, nejedinstveni, podložni manipulacijama i pljačkanju svake vrste, osim materijalne i pljačkanju kulturnih dobara i osiromašivanju duha.

3. Koje ste nove činjenice saznali o Seljinoj brigadi na temelju dostupne dokumentacije i knjiga?

Moram iskreno priznati da mi je skoro sve što sam proučila bilo novo. Najviše se podataka nalazi u monografiji Vlade Valjana, izdanoj još 1968., a koju sam knjigu dobila na poklon od Vida Vlahovića, posljednjeg partizana u Velikoj Gorici iz te brigade koji je umro ove godine. Ipak sam prije jedan intervju s njim objavila u lokalnim medijima. Sama Seljina brigada je bila potpuno izostavljena u vrijeme Jugoslavije u onome dijelu što je činilo osnovno obrazovanje, ali je tadašnja politika vodila računa o tome da se sačuva povijesno sjećanje na brigadu kroz razne manifestacije ( Putovima Seljine brigade jedna od njih) te izgradnjom više spomenika. Na tim su spomenicima simbolički prikazani teški dani rata kroz reljefe u kamenu ili bronci ( npr. u Veleševcu i Lukavcu). Samo jedan od slavnih komandanata Seljine brigade ima svoju bistu u selu Ruči :Ivan Mladen. Sve je to međutim bilo nedovoljno da shvatim ranije u čemu je veličina te brigade i zašto treba sačuvati i spomenike i knjige i fotografije u obiteljskim albumima, jer se nije ni ranije ni kasnije u novoj državi RH, sačuvalo u memoriji većine mojih sumještana niti minimalno povijesno sjećanje na brigadu.

Osim što se tiče faktičke, povijesne istine o samoj brigadi i njenom ratnom putu (punom poraza i pobjeda), ono novo što mi je omogućilo bavljenje povijesnim temama i knjigama je i dublji uvid u temeljne procese i silnice u društvima i državama, a koje djeluju u nastanku rata i kasnije u interpretaciji istog kada dolazi u pozornost javnosti ideološka pozadina vidljiva kroz revanšizme i falsificiranje povijesti. Ukratko o tome: napadajući NOB i njene tekovine, revanšisti navode argument da su vojnici NDH branili svoju Hrvatsku, a partizani nisu, nego se borili za Jugoslaviju. Kako je NDH bila saveznica Hitlerove vojske pod čijom je komandom i bila, naravno da tzv. hrvatski vojnici nisu branili domovinu od okupatora. Pa od koga su je onda branili? Ustaše, koji se vole nazivati hrvatskom vojskom hvatali su, progonili, utamničili, zarobili, mučili u logorima, ubijali u ratu i u njihovim domovima: hrvatsku sirotinju, proletere, seljake, radnike, nešto intelektualaca… Od njih su branili tu svoju državu za koju je upitno je li hrvatska, je li nezavisna i je li država. Možemo i dalje razgrtati tu maglu nad činjenicama: pa nisu u NDH vojsci bili neki drugi Hrvati, nego isto sirotinja. Pa što je to onda što ih podijelilo? Ništa drugo nego ono što je rekao Churchill o Titovom komunizmu s kojim je bio u savezništvu nakon 1943., da je koristan dok pobjeđuje na strani saveznika. Tako nekako… i da ga se ostalo ne tiče. Sada kada je socijalizam kao ideja kompromitiran, kada se svijet nalazi u distopiji i raspadu moralno-etičkih načela, a kao praksa u socijalističkim državama je uništen nakon desetaka godina uzleta, revanšisti imaju razloga slaviti nad mrtvim lavom, koji je, onome tko pozna povijest detaljnije, poznat kao stari obrazac kojim su iskorjenjivane komunističke ideje i proganjani komunisti. U pozadini te podjele Hrvata je upravo taj ideološki zec: partizane su vodili komunisti, a na strani onih koji su branili NDH bila je desnica, ista današnja i nekadašnja, i ona iz četrdesetih i ona iz devedesetih.

I na kraju, pitali ste koje su mi nove činjenice vezane uz ovu brigadu sad poznate. Pa eto, kada se iz tople sobe u kojoj pišem sjetim da je vani hladno, osobito u šumi, da su partizani bili slabo vojno obrazovani, slabo obučeni, bez redovite hrane, bez lijekova, da su bili bez zaklona i stalno u pokretu, da su do oružja dolazili u početku otimanjem, a tek kasnije, tijekom 1944. su dobivali teže naoružanje i sve ostalo što je potrebno za ratovanje, onda mi preostaje samo divljenje za taj moral, za tu hrabrost i ponekada upravo ludu neustrašivost, divljenje za snagu motivacije i žrtvovanja koja su bila u brojnim prilikama cijena života. Broj poginulih prema broju boraca na početku njenog stvaranja je izuzetno veliki, skoro 50% i zato ta brigada zaslužuje nezaborav.

4. Što ste naučili o povijesti odnosno Historiji kao znanosti  nakon proučavanja borbenog puta Seljine brigade?

Naravno da sam kao i svi upućena na korištenje Interneta i učenje tim putem. Tamo sam saznala da se na račun svih onih koji su oslobodili zemlju od fašizma i osnovali državu na federativnim principima s velikim ciljevima kao što su vlast radnika i seljaka, tvornice radnicima, samoupravljanje, bratstvo i jedinstvo itd., može pisati sada nakon raspada te države notorne laži i iskrivljavanja kojima je cilj unijeti te laži u javni diskurs, što se sad zove mainstream, a pri čemu je učinak takav da je sada više mraka nego ikada što je bilo u tome što bi trebalo činiti znanost zvanu Historija. Na kraju moje knjige se nalaze dva polemička članka koji ukazuju na metode i principe kojima se vode falsifikatori povijesti u kojoj su partizani zločinci i ubojice hrvatskog naroda. Umjesto da se na premjerima bivših partizana generala Bobetka i generala Tuđmana te nekoliko pripadnika Seljine brigade koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, za što postoje naravno svjedoci, te za ovu dvojicu generala opće poznata činjenica. Dakle, umjesto da se traži poveznica između Seljine brigade i brigada Domovinskog rata, naši kvazipovjesničari unose razdor u hrvatski narod. Ta poveznica/razdor je antifašizam te se slijedom tog manipuliranja povijesnim događajima da naslutiti da će za revizioniste antifašizam biti glavni neprijatelj, veći od bilo kojega drugog, od neofašizma, od izdajica i kriminalaca u vlasti, od prodanih plaćenika kojima je domovina tek sredstvo za političke manipulacije i pljačku. 

Ne smijemo se s tim pomiriti, nitko neće doći do cilja lažima, prošlost treba ostaviti prošlosti, no tek kada se demokracija ne zlorabi tako da se znanost stavi u službu ideologija, nego se iskoristi za podizanje svijesti o vrijednostima, morala i kulture ovog naroda.

Đurđa Kovačić