U Splitu je 13. studenoga 2024. prostranstvima vječnosti zaplovio viceadmiral Fridrih Moretti, posljednji admiral JRM koji je živio u Hrvatskoj. Za prijatelje koji ga pamte po radosti, vedrini i životnom optimizmu, kao izuzetnog i odanog druga i prijatelja, samo Fric.
Fridrih Moretti rođen je 5. siječnja1932. u Sarajevu, BiH, u radničkoj obitelji kao prvo od četvero djece druge generacije austrijskih doseljenika iz Linza. Obitelj ubrzo seli, prvo u Mostar, a potom, pred vihorom II. svjetskog rata u Banja Luku. Od najmlađih dana Fridrih je po mnogo čemu davao utisak mladića koji je okupiran vodenim površinama – morima, jezerima i rijekama. Razmišljao je o plovidbi stalno pričajući o tim temama. Ponesen je bio velikim otkrićima, Kolumba i ostalih moreplovaca. Čitao je knjige i putopise autora koji su opisivali plovljenje i doživljaje na moru tako da je uskoro dobio i nadimak – Fric mornar – po kojem su ga svi znali i sa kojim su ga redovito oslovljavali u Nižoj gimnaziji, Učiteljskoj školi i na Omladinskim radnim akcijama.
Osnovnu školu započeo je u Mostaru, a završio kod časnih sestara u Banja Luci gdje završava i nižu gimnaziju sa malom maturom. Nakon velike mature Učiteljske škole u Banja Luci 1950. odlazi u Pomorsku akademiju Divulje kod Splita koju završava 1954. te dobiva prvi oficirski čin. Mladi poručnik stažira na eskortnom razaraču RE-51 Triglav, ploveći u pratnji Galeba prilikom posjeta zemljama Azije i Afrike. Tada napokon počinje ostvarivati svoje dječačke snove, upoznavati mora i oceane, njihove čudi i ljepotu, nagledati se zvjezdanog neba, vodeći astronomsku navigaciju tijekom vožnje… Pod utjecajem kapetana Alojza Škufca, bivšeg komandant jedne od podmornica Ratne mornarice Kraljevine Jugoslavije, javio se na prvi podmornički kurs u JRM i tako postao podmorničar, što će bitno utjecati na njegovu karijeru i napredovanje kroz podmorničarstvo gdje je proveo punih 18 godina, provodeći mnoge dane i noći pod vodom i na površini mora. Pomorsku karijeru nastavlja kao aktivni mornarički oficir uz dodatno doškolovanje (Komandno štabna akademija 1969./71., Škola narodne obrane 1974./75.). Tijekom narednih, nešto manje od 40 godina, obnašao je čitavi niz odgovornih dužnosti. Od pomoćnika zapovjednika i zapovjednika podmornice, preko načelnika štaba i zapovjednika divuzijuna podmornica, referenta za podmorničarstvo u Mornaričkoj upravi tadašnjeg SSNO i zapovjednika pomorskog centra, do načelnika štaba Flote, zapovjednika vojnopomorskog sektora, zapovjednika Flote i na kraju načelnika štaba komande VPO.
Raspad SFRJ zatiče ga na posljednjoj dužnosti – načelnika štaba komande VPO – drugog čovjeka JRM koji svim silama nastoji spriječiti ratno djelovanje JRM na Hrvatsku. O tome možda najbolje svjedoči izjava ratnog zločinca, Ratka Mladića, koji je, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, izjavio da ga je upravo „ustaški admiral Moretti“ (koji se od svojih prvih dana u JNA izjašnjavao kao Hrvat!) spriječio da sa vojnim jedinicama uđe u Šibenik jer ga je natjerao da se vrati u vojarnu!
U dogovoru sa admiralom Svetom Leticom Barbom, zapovjednikom novoosnovane HRM (12. rujna1991.), i Zvonimirom Puljićem, tadašnjim predsjednikom Izvršnog vijeća Skupštine općine Split dogovara model po kojem će Hrvati (redom od najnižeg prema najvišem činu) mirno napustiti službu u JRM. Kao zadnji od njih, umirovljenjem na osobni zahtjev (28. rujna 1991.), zbog neslaganja sa politikom vojnog vrha bivše SFRJ, o čemu piše i otvoreno pismo tadašnjem Saveznom sekretaru za narodnu obranu, generalu Veljku Kadijeviću, napušta JRM te se stavlja na raspolaganje tadašnjem načelniku Glavnog stožera OSRH generalu Antonu Tusu, svom kolegi iz JNA. Iako nikada nije aktiviran u OSRH, naredbom predsjednika Savezne Republike Jugoslavije Dobrice Ćosića oduzet mu je čin viceadmirala „zbog samovoljnog napuštanja dužnosti i stavljanja na raspolaganje hrvatskim oružanim snagama“.
Od umirovljenja, aktivni je član Udruge antifašista i antifašističkih boraca Grada Splita, Sindikata umirovljenika Hrvatske te Kluba vojnih umirovljenika pri SUH-u. U obje udruge obnašao je cijeli niz odgovornih dužnosti. Bio je i član Udruge VeDRa od njezina osnutka.
Fric mornar bio je i aktivni sportaš. Kao mladi mornarički oficir bio je član prvih banjalučkih vaterpolo ekipa (1956. i 1957.), a na prvoj vaterpolo utakmici u Banja Luci vratar im je bio Relja Bašić, kasnije poznati hrvatski glumac, koji je tada služio vojni rok u banjalučkom garnizonu.
Sportom se bavio tijekom cijele službe pa je bio aktivan i u sportskim društvima: jedriličarskom i odbojkaškom klubu u Puli te jedriličarskom i plivačkom klubu Mornar Split. Bio je predsjednik plivačkog kluba POŠK i predsjednik plivačkog saveza Splita te član Odbora svjetskog prvenstva u plivanju i vaterpolu 1973. u Beogradu i Mediteranskih igara 1979. u Splitu., a sudjelovao je i u organizaciji i realizaciji Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984.
Autor je djela „Taktika upotrebe podmornica“ (1977.) i „Upotreba pomorskih diverzanata“ (1983.), suradnik i autor priloga u Vojnopomorskoj enciklopediji (II. izdanje – 1972.) i Pomorskom leksikonu (1990.), urednik i recenzent mnogih knjiga i izdanja.
Nositelj je: Medalje Burma (1955.), Medalje za vojničke vrline (1956.), Ordena za vojne zasluge III. reda (1961.), dva Ordena narodne armije III. reda (1969. i 1972.), Ordena za vojne zasluge II. reda (1977.), Ordena narodne armije II. reda (1980.), Ordena bratstva i jedinstva II. reda (1984.) te cijelog niza priznanja, plaketa, nagrada… među kojima su i: dvije Nagrade 22. decembar te Priznanje Saveza za fizičku kulturu.
Za aktivno antifašističko djelovanje SABA RH mu je dodijelila Priznanje za zasluge u razvijanju i unapređenju antifašizma u RH (2008.) i Povelju za izvanredne zasluge u razvijanju i unapređenju antifašizma u RH (2016.).
Fridrih Moretti bio je ponosni otac dvoje djece, kćeri Olge i sina Aleksandra te troje unučadi. Na svoje posljednje putovanje ispraćen je tiho na splitskom Lovrincu 19. studenoga 2024., u krugu obitelji i najbližih prijatelja.
Od našeg Frica opraštamo se riječima pjesnika Antića:
Mornar ne umire, on mirno ode
na onu stranu neba i vode
u nešto slobodnije od slobode.
Mirno more admirale naš!
Pjero Baranović
