Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Hrvatsku su opljačkale priglupe seljačine

(Foto: Wikipedia) Ilustracija

HDZ KRADE od svog postanka. Osnivačka skupština stranke 1989. godine trebala se održati u Lisinskom, ali je onda putem do tamo Franjo Tuđman produljio iz Trnja do Jaruna kako bi umjesto u velebnoj dvorani, stranku osnovao u kućici uz teren tamošnjeg nogometnog najniželigaša.

Legenda kaže da je Tuđman to napravio zbog svoje poslovične mudrosti, dalekovidnosti i razboritosti. Budući vrhovnik je, naime, prema ljubiteljima bajki i legendi, procijenio da se svečanost osnutka stranke s izrazitim hrvatskim predznakom usred jednostranačke komunističke Jugoslavije ne može organizirati u Lisinskom jer se glas o tome proširio gradom, pa samim tim u navedenoj dvorani sve vrvi od agenata i prislušnih uređaja Udbe, zloglasne komunističke tajne službe.

HDZ je nastao krađom

Oni će, vidio je Tuđman, zato tamo locirati, a milicija zatim uhititi i u Đorđićevu transferirati najbolje i najhrabrije hrvatske domoljube i tako uništiti mladu hrvatsku demokraciju prije njenog bezgrešnog začeća.

Zato je umjesto u najprestižnijoj koncertnoj i kongresnoj dvorani u Hrvatskoj, u kojoj su nastupali umjetnici svjetskog glasa, iznenada i bez obavijesti stotinama delegata prebacio osnivanje stranke u opskurnu baraku nogometnog zonaša na kraju grada, gdje se suce podmićuje litrom, vodom i kotlovinom.

Tamo su, znao je Tuđman, HDZ-ovci svoji na svom. Sigurni od Udbinih buba i žohara. Problem je, međutim, što ćemo uskoro saznati svi, a Tuđman je znao i tada, to što je HDZ i samostalnu Hrvatsku stvorio uz svesrdnu pomoć najgoreg hrvatskog taloga – Udbe i udbaša. Tako da bajka i legenda o tome da je na igralište na Jarunu otišao kako bi spasio hrvatsku demokraciju od Udbe pada u vodu.

Tamo je, naime, bio okružen samo najužim lojalnim suradnicima, bez rivala za mjesto predsjednika stranke, pa je bio siguran da mu se nitko neće suprotstaviti u borbi za vođenje HDZ-a.

HDZ je s krađe svojih prešao na pljačku cijele Hrvatske

Ne toliko za HDZ, ali svakako za Hrvatsku je problem i to što je HDZ ubrzo s krađe svojih simpatizera prešao na pljačku svih građana Hrvatske. I to radi već 25 godina. Toliko, naime, od 33 i pol godine postojanja Hrvatske ovom državom vlada HDZ.

Onih osam godina kada navodno nije bio na vlasti i dalje je besprijekorno radio njegov sjajno uhodan i podmazan mehanizam krađe, grabeži, otimanja i pljačke. Bilo da se radi o dilanju koncesija za ležaljke na plaži, poticajima za poljoprivrednu djelatnosti ili sisanju iz europskih fondova.

No nikad HDZ i HDZ-ovci nisu bili sofisticirani lupeži sa stilom ili šarmom. Oduvijek su krali osorno, bahato, posvuda i na veliko.

Krvavi raspad Jugoslavije i rat za obranu Hrvatske HDZ-ovci koriste za prvu doista značajnu, a samim tim i ključnu akumulaciju kapitala. Dok je Hrvatska tijekom srpske agresije izvana i pobune iznutra grozno krvarila ubijana, sakaćena, bombardirana i na rubu pada, HDZ i HDZ-ovci izveli su do tada najveću pljačku u povijesti Hrvatske.

Pretvorbu i privatizaciju dotadašnjeg društvenog vlasništva i imovine u privatno počinili su posebno cinično i neoprostivo – pod krinkom rata, dok je sva pažnja “domovinske i iseljene Hrvatske” bila okrenuta bojištu i strašnim žrtvama.

Odvratnost HDZ-ovske pljačke tisućljeća je tim veća jer su se za vrijeme pošasti koju su provodili u jeku ratnih užasa držali lekcije o vjeri, ljubavi i domovini. I jedno i drugo su nastavili činiti do danas – pljačkati Hrvatsku i držati monopol na veliko hrvatstvo, cijelo to vrijeme slizani s Crkvom.

Nedovoljno se govori o prvoj HDZ-ovoj pljački stoljeća

Premda su najistaknutiji predstavnici pretvorbe i privatizacije bili u najboljima godinama da, što bi HDZ-ova ratna propaganda rekla, “ponude život na oltar domovine”, oni su radije nezakonito otkupljivali dionice s popustom od radnika do tada većinom uspješnih tvrtki premda na to nisu imali pravo. Takva aktivnost iz vremena zloglasne privatizacije i pretvorbe ostala je poznata pod nazivom “torbarenje”.

Dužnosnici tvrtki koje su se privatizirale tu aktivnost provodili su tako što su po firmama nosili novac u kešu, odnosno u torbama. Tako su od radnika otkupljivali dionice po bitno nižim cijenama od realnih, a zahvaljujući HDZ-ovoj vladi, koja je privatizaciju provela na brzinu i pogodujući novim HDZ-ovim bogatašima i ratnim profiterima, za to nisu bili educirani.

Do tada uspješne tvrtke najvećim su dijelom propadale, a nakon što su radnici ispod cijene ostali bez dionica, ostajali su i bez posla. To nisu radile nikakve tuzemne verzije Vukova s Wall Streeta, nego Vukova s Vučjaka. Svi šampioni hrvatske privatizacije i pretvorbe bili su ili istaknuti članovi HDZ-a ili slizani s tom strankom.

Kapital akumuliran kolosalnom pljačkom oplodili su prodajom ili prenamjenom zemljišta na atraktivnim lokacijama, na kojima su bile tvornice, pogoni, odmarališta, hoteli. Dobili su ih za šaku njemačkih maraka, a od njih i na njima dignuli su carstva, do danas vrijedna desetke milijune eura. Njihovi potomci dobili su dvorce i terence, a njihovi podanici upropaštene živote.

Četiri desetljeća nas pljačkaju HDZ-ovi glupani i glupače

Čitajući ovo primjećujete, a ako ste malo stariji i sjećate se, da Hrvatsku ovako nisu opljačkali nikakvi kriminalni genijalni umovi. HDZ-ovskim pljačkama zajednički nazivnici bili su i ostali grabežljivost, bešćutnost i prije svega glupost.

Bile te pljačke ratno-profiterske, pretvorbene, privatizacijske, žderačke ili one kojima svjedočimo u zadnje vrijeme i koje nam se u svoj svojoj raskoši umne praznine i pljačkaške punine otkrivaju u porukama koje europski tužitelji procesuiraju i po njima postupaju dok onim hrvatskima trunu u ladicama, sve su ih počinili glupani i glupače.

HDZ služi tome da se bešćutne i grabežljive glupače i glupani udruže u veliku stranku kako bi zavladali Hrvatskom – od općina, preko gradova, do ministarskih funkcija.

HDZ-ov šerif žderao par stotina naših eura dnevno, teško prijetio novinaru i šutio u saboru

Uzmimo za primjer Vinka Zulima, bivšeg načelnika Općine Seget Donji i bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a. Zulim je dugo bio lokalni šerif, a široj je javnosti postao poznat nakon što je Indexov novinar Vladimir Matijanić 2019. godine objavio priču o njegovim ogromnim troškovima reprezentacije. Upravo je zbog toga Zulim i uhićen, ali tek tri godine nakon objave onoga što je radio.

Zulim je uspio nešto nevjerojatno: na reprezentaciju, odnosno na hranu i piće na trošak proračuna, 2018. godine potrošio je 171.142,19 kuna. Dnevno je katkad trošio više tisuća kuna, a najveći iznos zabilježen je 13. ožujka 2018. kada je Zulim, prema službenim podacima Općine Seget, na reprezentaciju u restoranima spiskao 6952 kune. Novinaru Slobodne Dalmacije Vinku Vukoviću prijetio je, govorio da zna da ima dvije curice i nazivao ga “đubrom četničkim”. Zbog toga je zaradio optužnicu.

Naravno, postojanje značajnih indicija da je kršio zakon nije spriječilo HDZ da moćnog lokalnog šerifa Zulima pošalje u sabor. Početkom ove godine napustio je sabor a da se nikad nije javio za riječ.

Ministar obrane Banožić bio je najgori učenik u razredu

Mario Banožić bio je daleko više od šerifa u provinciji. On je u eri ratova sve donedavno bio ministar obrane Republike Hrvatske. To bi i ostao da nije izazvao prometnu nesreću u kojoj je poginula jedna osoba. Banožić je u vladi RH dobio tako važan resor iako je u srednjoj školi išao na popravne ispite.

Banožić je sasvim sigurno išao na popravni u prvom i drugom razredu srednje, a navodno je s istim neuspjehom pohađao i ostala dva razreda. Naš izvor je, uz to, svjedočio da je Banožić “bio najlošiji učenik u razredu”. “Da je otišao na popravni jednom, hajde, dogodilo se, ali on je svake godine išao na popravni”, kaže osoba koja tvrdi da dobro poznaje aktualnog ministra iz tog vremena.

Kao što smo pisali, loš uspjeh u školi ne mora govoriti baš ništa o nečijoj inteligenciji i o ostalim kvalitetama i sposobnostima. No kada se čovjek nakon toga odluči za političku karijeru, pa se učlani u vladajuću stranku i preko nje dogura do ministarskog mjesta u vladi koja rado ističe značaj školovanja, e onda je to vijest. Banožić je objasnio zašto je tako briljirao u srednjoj: “Obrazovanje mi nije bilo prioritet.”

Dodajmo kako se ispostavilo i da je Banožić sam sebi dodijelio stan od 92 kvadrata u samom centru Zagreba, ali i da prima naknadu za odvojeni život te da su mu zaposlenice državne firme kupovale jastučiće za stan.

Onaj Filipović je za nisku bisera nagrađen mjestom u NO-u Ine i pozicijom ministra

Onaj Filipović – pod tim je nadimkom postao poznat HDZ-ovac koji je toliko bezličan da mu nitko ni u stranci nije znao ime. Ali je zato pojam za to kako funkcionira HDZ. Najveća i vladajuća stranka ovakvog je tipa postavila kao kandidata za gradonačelnika Zagreba na zadnjim lokalnim izborima.

Plenković ga je tada ovako reklamirao: “Filipović je profesor, sportaš, pristojan te ima i sportsku drskost.” Plenković je nabrojao puno Filipovićevih karakteristika, ali ne onu ključnu: riječ je o liku koji se proslavio tek provalama gluposti – primjerice idejom da predizborni događaj održi u dvorištu škole, što je protuzakonito, pa je bila pozvana policija.

Filipović je, naravno, krahirao na izborima za zagrebačkog gradonačelnika, ali umjesto da to bude njegov kraj, vođa HDZ-a i premijer Hrvatske nagradio ga je mjestom u Nadzornom odboru Ine i funkcijom ministra gospodarstva i održivog razvoja.

Gabrijela Žalac, ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije. I žderanja.

Gabrijela Žalac bila je ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Da pokriva samo jedno od ovih područja puno je i ključno za Hrvatsku, a kamoli dva. I što onda radi ta Gabrijela Žalac dok drži navedene resore, ključne za ovu zemlju? Ždere i loče na njen račun. Konkretno, protiv bivše HDZ-ove ministrice prije dva mjeseca otvorena je istraga Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO). 

EPPO navodi da je Žalac privatne troškove u ugostiteljskim objektima plaćala javnim sredstvima i tako stekla nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 9732.35 eura – na štetu financijskih interesa EU i Hrvatske. EPPO sumnja da je Žalac u najmanje devet navrata privatno jela u restoranima plaćajući europskim novcem. Osim toga, bivša ministrica je osumnjičena da je i proslavu svog rođendana platila europskim sredstvima.

Žalac je uhićena u aferi Softver zbog izrade programa teškog oko 16.24 milijuna kuna, koji je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije debelo preplatio dok mu je ona bila na čelu, i to tvrtki Ampelos. Ta afera se ne povezuje s Plenkovićem, kao što se ne povezuje nijedna druga, ali ovdje je Plenković Gabrijelu Žalac branio iznimno iritantno. “Mislim da je bila sjajna”, rekao je o njoj kao ministrici kad je buknula afera.

Rimac sređivala državni ispit bratu Gabrijele Žalac

Dok je bila ministrica, Žalac se očito sprijateljila i s Josipom Rimac, još jednom mladom nadom HDZ-a. Rezultat tog bliskog odnosa su i aktualne istrage USKOK-a. Kako su mediji objavili, Rimac je čak sređivala da brat Gabrijele Žalac položi državni stručni ispit.

U tu se svrhu Rimac obraćala službenoj osobi u Ministarstvu uprave koja kao ispitivač sudjeluje u radu državnih ispitnih komisija, a neposredno je ili putem trećih osoba pojedinim kandidatima osigurala prolazak na ispitu neovisno o njihovom stvarnom znanju, dok je pojedinim kandidatima osigurala i pribavljanje ispitnih pitanja prije polaganja ispita, naveo je USKOK u priopćenju prošlog ljeta. Objavljene su i poruke u kojima Rimac piše: “Brat od Gabi polaže… Pripazi malo.”

Kao što smo pisali, skoro je nevjerojatno i za standarde HDZ-a u koliko se skandala i muljaža Žalac upetljala u svojem ministarskom mandatu, koji nije ni uspjela odraditi do kraja. To joj nije smetalo da nakon smjene uzme 6+6 te da godinu dana živi na račun hrvatskih građana ne radeći ništa.

Žalac i Rimac: Neka misle da smo glupe, radit ćemo kurvanjski posao

Konačno, Josipa Rimac. Fascinantno je da osoba čija privatna korespondencija otkriva nepismenost i nepoznavanje korištenja Googlea (znate da je od suca Turudića tražila da joj izgugla pravilnik) obnaša niz visokih funkcija u HDZ-u i Hrvatskoj. O njoj se zadnjih dana sve saznalo pa nema smisla da sve to ponavljamo, ali zato ćemo ponoviti njeno dopisivanje sa Žalac. Ono otkriva sve o HDZ-u i Hrvatskoj od barake s Jaruna do briselskih milijuna:

“…Ali gle.. Ovo će biti po mom…Što prije”, ističu tužitelji poruku Gabrijele Žalac poslanu Josipi Rimac.

Ona joj je prethodno napisala: “Srećiceeee.. Samo hrabro. Vidim da su i ovi u javnoj nabavi išli kontra…ako ti tamo nešto treba samo me zovi. Za tebe sve…pusaaa..”

“Hvala ti Josipa!” odgovara joj Žalac.

Žalac: Koji su to smradexi! Treba im pokazat sa smiješkom na licu. A pravit se glupave.

Rimac: Da, da.. sve to Josipa prošla a i još prolazim.dhelom.

Žalac: Zabavljam se..Glupi su..Jer misle da smo mi..

Rimac: Pojma oni nemaju

Žalac: Ne. A misle da su Bogovi!

Josipa Rimac potom pojašnjava što je prolazila u Ministarstvu uprave kod tadašnjeg ministra Lovre Kuščevića: “Tako ti je Lovro mene dočekao… bacio me u zadnji ured na dnu hodnika izvan kabineta.. ali nakon misec dana kad je shvatio da mu mogu odradit više nego svi savjetnici i kabinet.. sad kao on bi da biram ured.. ja kažem meni tamo super.. Ej.. znanje mi ne može uzet niti jedan a ni mrežu poznanstava.”

Žalac: Svi su gadovi..E upravo to.

Rimac: Pitao me AP kako me je Lovre dočeka ja kažem sve ok to nije tvoja briga.

Žalac potom komentira kolege: “Dok omi smisle mi gotove..dođi kod mene! Jebale bi im sve od reda…Ajooooj..Ju..I ju ju.. A fine.”

Rimac: Ne bi AP pustio sad rošade.

Žalac: Pustio bi on pustio.

Rimac: Ali i ovako smo ubojite. Kad se vrneš idemo na večeru da posložimo sve pa će oni vidjet.

Žalac: Jesmo da..Svakako…Znaš šta

Rimac: Šta?

Žalac: Volim što izgledam glupa njima. Naprosto obožavam.. Obavezno se vidimo.

Rimac: Ahaaa… A kad bi oni mogli kombinirat procese kao mi u državi bi bilo blagostanje.. Oni ne mogu radit više od jedne radnje. Ni nju ne rade kvalitetno.

Žalac: Baš…Hahahahahahahah… Pa ni tu jednu (smajlovi)

Rimac: Sve liši jebači.

Žalac: Ufff.. U zdrav mozak…

I tada slijedi poruka u kojoj piše da će ono biti po njezinom.

Rimac: Nek oni samo misle da su moćni. Nema predaje!!!

Žalac: Treba njima niz dlaku Gladiti… I radit kurvanjski posao.

Rimac: Kad misle da si nemoćan tad si najjači.

Žalac: Neka misle da su moćni.

Potom joj Rimac sugerira: Sutra dogovori sa AP i složimo mi kontru.

Žalac: Već je on odmah rekao… Ali sam ljuta što je dozvolio ovo.. Jebote Josipa… Bezveze.

Rimac: Ne možeš sama nekad trebaš nekog za razgovor za složit kockica.

Žalac: Pa naravno. Ali jbg.

Rimac: Ja i Mirjana se godinama nadopunjujemo mnogima samo trn u oku.

Žalac: Govorim danima.. I džabe.

Rimac: Ali imamo mrežu za pokrit sva područja.

Žalac: Apsolutno… I lagano se svetit svima.. Za sva sranja.. Dugogodišnja.

U porukama su se osvrnule i na predsjednika DKOM-a Gorana Matešića, pa tako Rimac piše: “Da sam znala za ovo nebi prošla žalba ja bi Matešića rješila… I uvik sam svima rješavala.”

Žalac: E jbg sad.

Rimac na koncu zaključuje: “A imamo posla.. Ispravit ćemo i ovo…bit će to još slađa pobjeda.”

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

(index.hr/Zvonko Alač)

Poveznica na članak: https://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatsku-su-opljackale-priglupe-seljacine/2537620.aspx

Facebook
E-mail