Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Hrvatski rasizam prelazi s riječi na djela

Kretene s pola mozga koji na nogometnim stadionima zborno urlaju „Ubij, ubij Srbina“, „Za dom spremni“, sprejaju po fasadama „Šukeru, cigane, vješalo ti ne gine“, „Mamiću, Srbine“ i na društvenim mrežama ksenofonično do maloumne groteske vrijeđaju „Nepalce i Indijce što se masovno vesele pred pozornicom na novogodišnjoj veselici s prijelaza iz 2023. u 2024. godinu na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića – a autorsku je malenkost ovog teksta sramota što takvi pripadaju istoj joj nacionalnoj zajednici – vrijedilo bi pitati zašto to čine.

(Foto: tacno.net)

Po čemu je jedan Hrvat vredniji, bolji, ljepši, pametniji, civiliziraniji itd. od jednog Srbina, Roma, Nepalca, Indijca ili, pak, kojega inog drugoga/drukčijeg od cca 150.000 mahom Azijaca, Arapa i Afrikanaca s hrvatskom radnom dozvolom. Po čemu je gregorijanski nadnevak „hrvatskih“ Božića i Nove godine, recimo, vredniji od julijanskog, odnosno nadnevaka vjerskih blagdana i Nove godine azijskih i inih naroda po Kugli? Ama baš ni po čemu. Dapače, ismijavanje tuđeg i drugih/drukčijih ismijavanje je sebe i svojega. Rugala se sova sjenici da ima veliku glavu?

Ni hrvatski ljudi na zagrebačkom dočeku Nove godine na Trgu bana Josipa Jelačića niti azijski radnici na privremenom (?) radu u RH nisu zaslužili kretenizam bolesnih šovinista i ksenofoba, što je poput dijareje zagadio društvene mreže: „nepalska nova godina u centru Zagreba“, „woltovska/boltovska proslava“ i tome slično.

Ti ljudi – koje vrijeđaju i ismijavaju neusporedivo pokvareniji/nemoralniji „domoljubi“ KKK-ovski kvarnih gena – došli su izdaleka odrađivati i najdeficitarnije poslove u bijednoj našoj od kojih domaći žitelji zaziru i bježe u svijet. I, još tragičnije, zbog desetljetna bojkota roda, rodilišta su sve besposlenija i nastavi li se taj trend, možda uistinu doskora više neće imati tko Hrvatima zarađivati kruh i braniti RH od nekih novih Tatara, Osmanlija…

Ti azijski i ini stranci na privremenom (?) radu u RH došli su mukotrpno, za smiješno male plaće, daleko od svojih obitelji, nerijetko u robovlasničkim radnim i životnim uvjetima držati hrvatskom gospodarstvu glavu iznad vode, a time i zaštititi kakav-takav životni standard CRO građana. Samo uistinu bolestan segregacijski um u stanju je ismijavati i vrijeđati te i takve druge i drukčije, čije civilizacije u pravilu sežu u duboku prošlost kada su Europljani još šalabajzali Starim kontinentom kao lovci i skupljači divljih plodova.

Usfrfljali „domoljubi“ i „katilici“

Ruku u vatru da bi se rođeni šovinist/ksenofob, makar s dna hrvatske tzv. sedmostoljetne kace, pa još i „domoljub“ i „katolik“ od glave do pete – da pukneš od smijeha! – glatko usfrfljao, uzmucao i napokon utopio u dijareji svoje moralne nakaznosti i neukosti kad bi morao odgovoriti zašto čini to što čini i ne libi se nakaznost, nečovječnost toga što čini pokazati cijelom svijetu. I nitko ga, naravno, tako ruzinavo nasađenoga ne bi uvjerio da je iks Srba i Roma, ali i Nepalaca, Bangladešana, Indijaca, Filipinaca i njima sličnih. Ne samo inteligentnijih od tih što im se izruguju nego i puno obrazovanijih. Pače, puno radišnijih, poštenijih i čovječnijih.

Komu su i zašto u moru Hrvata što su na Trgu bana Jelačića u Zagrebu – uz DJ Demiana, legendarni Let 3 i Zagrebačku filharmoniju – ispraćali jednu i čekali dolazak druge godine, mogli smetati azijski ljudi što su se iskreno radovali kao i Zagrepčani i njihovi gosti? Među njima se našlo i o-ho-ho turista iz azijskih zemalja, koji su ostavili lijep novac u metropoli, a taj novac nije ni za cent manje vrijedan od novca hrvatskih žitelja.

Ako baš nisu kronično neizlječivi šovinisti i ksenofobi s pola mozga u glavi, moralno deficitarni do bola, iskreno novogodišnje veselje azijskih ljudi na privremeom (?) radu u bijednoj našoj nikom nije moglo smetati. Dapače. Tim više, nije smjelo smetati budući da se ti tzv. ljudi nahvao (dum Marin) odreda izjašnjavaju kao „domoljubi“, „katolici“ i „Hrvati“… Istinski hrvatski domoljub, praktičan katolički vjernik i Hrvat – ako takvim jest? – ne mrzi, ne vrijeđa, ne ismijava nikoga: ni Srbe, ni Nepalce, Indijce, Filipince…

Vidljivije od ikoga, na sramotni je proljev ksenofobnog mrzilaštva na društvenim mrežama već u samoj novogodišnjoj noći – „nepalska nova godina u centru Zagreba“ ili „woltovska/boltovska proslava“, i sl. – oštro na Instagramu reagirala estradna pjevačica, TV i voditeljica dočeka Nove godine na Trgu bana Josipa Jelačića, Ida Prester, te pokrenula lavinu istomišljeničkog otpora agresivnim hejterima.

Među inima, podržali su je pjevačica Marina Perazić koja je nastupila na Trgu i Zoran Prodanović-Prlja iz Leta 3 kratkim, ali jasnim komentarom na društvenoj mreži X, bivšem Twitteru: „Heavy Nepal!“ Perazić i Prlja bolje su od ikoga vidjeli Nepalce i ine Azijate, jer ih se velika skupina našla neposredno ispred same pozornice s koje je legendarna riječka skupina svojom „Mamom ŠČ!“ raspametila više desetaka tisuća ljudi. Let 3 je lani tom pjesmom osvjetlao hrvatski obraz, je li, 13. mjestom na Euroviziji, puno boljim no što su se prethodnih nekoliko godina plasirale mnoge iz RH.

„Kome smetaju Nepalci i Indijci na proslavi Nove godine?“ – napisala je Ida Prester uz fotografiju obajvljenu na Instagramu, a fotografiju i tekst prenijeli su gotovo svi važniji mediji i time rasplamsali polemike, koje, pak, bolje od ičega upućuju na otužnu spoznaju o tomu kakvo je Hrvatska danas društvo. „Usijale su se mreže od zgražanja nad ‘nepalskom novom godinom’ u centru Zagreba. ‘Woltovska/Boltovska proslava’, pišu. Smiju im se, rugaju, ponižavaju. Po čemu smo mi to vrjedniji i bolji ljudi?

Istina, sinoć su centrom prošle desetine tisuća Nepalaca, Indijaca, Bangladešana, Filipinaca. A opet – ni jednog najmanjeg incidenta! Nitko se nije potukao, nitko nije ništa ukrao, pa ni uhvatio nekog za stražnjicu. Vidjeli smo tisuće radosnih, nasmijanih lica. Dečke koji ne razumiju možda puno hrvatskog, a opet skaču na hrvatske bendove, skandiraju, podržavaju. Dečke i djevojke koji slave Novu godinu daleko od svojih najmilijih, od svoje obitelji, svojih prijatelja. Na trgu su, jer ih u malim unajmljenim sobama ne čeka odojak, francuska salata i topli zagrljaji. Na trgu su jer si to jedino mogu priuštiti. Svi ti Fariqi i Raghavi smetaju ne smetaju kad nam donesu večeru ili grade krov, ali nam smetaju kad ih vidimo u gradu da se zabavljaju, vesele, da imaju život.

Imigranti su tu jer IH TREBAMO. Jer naše radne snage nema dovoljno, jer naši mladi rade te iste poslove u bogatijim zemljama. Za Nepalce i Indijce mi smo ta bogatija zemlja. I u tome nema ništa loše, svak nek traži svoju sreću gdje mu paše. Došlo nam je naglo, razumijem da se nismo navikli. Ali moramo osvijestiti da će tako ostati, a na nama je da smislimo kako te ljude najbolje integrirati, da učimo jedni od drugih i uvažavamo se. Najgore što možemo napraviti jeste izolirati ih, ponižavati, tjerati od sebe. Možemo i moramo bolje, empatičnije i zrelije.“

Puna usta Hrvatske

To što empatično i zrelo poručuje Ida Prester i drži velik dio građana RH, neempatično i nezrelo – da se, je li, ne kaže šovinistički i ksenofobno – poručuje službena HDZ Plenkovićeva protumigrantska politika o kojoj sa zgražanjem pišu strani mediji i ilustriraju fotografijama – npr. britanski The Guardian.

Policija šakama i batinama ubija boga u migrantima s kojima se natjeruje po šumama i gorama na granicama s BiH i Srbijom, puca na maloljetnu djecu, tjera šestogodišnju djevojčicu u smrt pod kotačima vlaka na granici sa Srbijom, zatvara ih u neljudskim uvjetima (npr. garaža s plavim vratima u Korenici), a prvih dana siječnja 2024. domaći mediji izvještavaju o uhićenju hrvatskog diplomata i suradnika koji su u Zagrebu krijumčarili migrante, odnosno o kažnjavanju hrvatskih državljana koji da su „pomagali ilegalnim migrantima dajući im hranu, vodu i odjeću“.

HDZ-u su i osobito premijeru Andreju Plenkoviću višekratno na dan puna usta „Hrvatske u schengenskom prostoru“, „uzorne čuvarice granice EU-a“, a tzv. zelena držvna međa s BiH nikad nije bila propusnija. Slovenija dnevno uhićuje cca 150 ileglaca što su iz BiH i Srbije uredno preputovali RH, a da ih nitko nije ni vidio, kamoli registrirao, te ih deportira u bijednu našu. Među lokalnim stanovništvom uz migrantske CRO rute politički se i medijski ksenofobno raspiruje netrpeljivost prema nesretnicima što iz Azije, s Bliskog istoka i iz Afrike bježe od ratova koje izaziva imperijalni Zapad, pogibelji, gladi i siromaštva, a „civilizirana“, bogata Unija nema nikakvu produktivnu migrantsku politiku. Time ni HDZ Plenkovićeva u svakom smislu samonedostatna, ovisna i ponizna ancila Hrvatska.

Broj odobrenih azila u RH smiješno je mali, a policijski se ministar i ktomu vladin potpredsjednik, Davor Božinović, tu i tamo znâ izletjeti medijima da je „zanemarivo mali broj kriminalnih djela ljudi što ilegalno ulaze u RH“. Istodobno, politički „osviješten“ dio lokalnog stanovništva spremno će reći novinarima da se „boji tih ljudi koji samo prolaze“, ali ne znaju kazati zašto ako „samo mirno prolaze“. Zato što su drukčiji? Ili će se požaliti da im je „načinjena šteta na imovini“ i da su „najvjerojatnije krivi ti migranti, tko bi drugi“. Sic transit.

I sad odjednom na ulicama, gradilištima, u trgovačkim centrima, hotelima na Woltovim i Boltovim biciklima, motociklima… Nepalci, Indijci, Filipinci, Bangladešani… raznose brzu hranu, pića i bilo što po narudžbi domaćim ljudima na radna mjesta i u obiteljske domove. I to je u redu. Ali nije u redu kad ih se u slobodno vrijeme vidi na javnim mjestima!? Glupost na entu. Getoiziranje drugih i drukčijih, segregacija i nepoštivanje njihovih ljudskih prava – vidi pogubna iskustva Pariza, Londona, njemačkih i talijanskih i njima sličnih većih gradova u Europi i SAD-u, da se i ne govori o apartheidskom Izraelu – tempirana je bomba miru, sigurnosti i razvoju.

„Hvala svim migrantima na prekrasnoj energiji bez obzira što nisu možda ništa razumjeli što sam pjevala, a pjesme sigurno nisu znali“, prenio je portal Index.hr izjavu Marine Perazić. „Mi s bine gotovo da ne vidimo lica jer nam reflektori blješte u facu. Energija je bila snažna i izuzetno pozitivna. Istinski sam uživala.“

Goranko Fižulić, ministar gospodarstva od 2000. do 2003. godine i suosnivač HSLS-a, u redovnoj se kolumni u Telegramu (2. siječnja 2024) retorički pita: „Kako smo došli do toga da antimigrantska ksenofobija u Hrvatskoj, naciji migranata, ima baš toliku prođu?“ A, pogubno za hrvatsku tzv. demokraciju i status u civiliziranoj društvenoj zajednici ima. Koliko se god premijer Plenković upinjao iz petnih žila dokazivati kako to nije istina – barem dok je on za državnim kormilom polit-operativnog upravljanja bijednom našom – zapravo piša uz vjetar. Ne treba biti inteligent Fižulićeva kapaciteta, pa ni ikakav, je li, osobito zauzeti filantrop, pa vidjeti što, kako, zašto i koliko ne valja u suvremenomu hrvatskom društvu.

U kojemu je „domoljubno“ i „časno“, je li, mrziti Srbina (bio ti susjed ili prekodunavskog prebivališta) i smatrati se superiornijim od tih Nepalaca, Indijaca, Bangladešana, Filipinaca, woltovaca/boltovaca, i dr. što misle kako im je mjesto novogodišnje se veseliti s Hrvatima na Trgu bana Josipa Jelačića. A druge su vjere i kulture.

Za razliku od njih, Hrvat je nadčovjek, najstariji u Europi i najbolji u odnosu na sve drukčije etničke, rasne, vjerske i ine pripadnosti. Na toj se liniji razgraničenja odčitava i Fižulićeva opaska o tomu kako se premijeru Plenkoviću nikako ne sviđa Mostov ulazak „u meki trbuh HDZ-ova biračkog tijela“, pa „junački šuti“ o tzv. seoskim stražama Mire Bulja (radi građanskog obračuna s ilegalnim migrantima, što je zakonski nedopustivo) i ekstremno ksenofobnoj dijareji saborskog zastupnika Marina Miletića u „nepismenoj objavi na platformi X“. Naime, upadom u smrdljivu rupetinu „upražnjenog političkog prostora na hrvatskoj ksenofobnoj i nacionalističkoj desnici“, Miletić se, je li, bivši vjeroučitelj u Rijeci, javno sramoti politikantskom dijarejom: „Zagreb više nije isti jer su tisuće migranata Nepalaca, Indijaca, Afganistanaca, Pakistanaca, Filipinaca preplavile grad (…), svi se drže u manjim skupinama po desetak i malo više ljudi, tako se kreću, tako se druže“.

Marin Miletić neodgovorno raspaljuje zlu ksenofobnu krv naslovom „U procesu smo zamjene stanovništva“, koja već jest u nekoliko slučajeva polučila i fizičke napade na azijske radnike na privremenom (?) radu u RH, a njegov se krajnje neprihvatljiv diskurs ne razlikuje od svojedobnog danas europarlamentarca Ladislava Ilčića (o muslimanskoj opasnosti za kršćansku Europu, jer „imaju mnogo djece“), proustaške tzv. desničarke s HDZ-ove izborne liste, Ruže Tomašić rođ. Budimir. Znane suradnice i „pjesnikinje“ pod djevojačkim prezimenom (ode tzv. NDH i Anti Paveliću) 1975-ih godina ustaškog lista Nezavisna Država Hrvatska Pavelićeva zeta Srećka Pšeničnika. Sic transit. Ksenofobija iz tog legla? Itekakva. Pa se, je li, nije čuditi jednom Miletiću kad zaziva povratak u „Domovinu Hrvata i Hrvatica“ – sic transit, „braćo i sestre“!? – kojih je već blizu pola milijuna glavom bez obzira pobjeglo iz domovine i zbog kojekakvih ilčića, miletića, tomašićki, i sl. jer tzv. samostalnu, neovisnu i suverenu čine globalnom sprdnjom u kojoj ne vrijedi živjeti.

 „Zastupnik Miletić ne želi ‘od naše Hrvatske stvoriti zemlju nesigurnosti i straha prepunu geta migranata u kojima mi nećemo moći normalno hodati, a naše će žene biti zamotane kao da žive među talibanima’“, piše Goranko Fižulić. „U toj ksenefobnoj i rasističkoj objavi, kao i u svim sličnim tekstovima, postojimo ‘Mi’ i oni ‘Drugi’. Mi smo svi dragi i dobri, naravno osim globalista, ‘ljudi sjena’, ljevičara i liberala, a među drugima se može čak i naći poštenih, protiv kojih ‘Mi’, naravno, nemamo ništa. Donald Trump, njemački AfD, viktor Orbán, Geert Wilders, Marine Le Pen, španjolski Vox, Fratelli d’Italia… bez obzira na to jesu li već osvojili vlast ili su tek na putu da to učine, služe se posve istim ksenofobnim i rasističkim rječnikom te širenjem straha i mržnje prema stranim radnicima i svim ostalim imigrantima.“

Kolumnist Fižulić zaključuje da se RH na početku „superizborne 2024. godine našla u situaciji u kojoj su migracije i imigrantske politike ključna razdjelnica političkog spektra i obje strane Atlantika“ te da je hrvatska politička scena podijeljena na tri međusobno suprotstavljena bloka.

Plenkoviću i Božinoviću, što se čeka!?

„Za ljevicu i liberalni centar problem imigracija i stranih radnika ponajviše je problem ljudskih i radničkih prava te (ne)postojanja programa njihove uspješne integracije u hrvatsko društvo“, tvrdi Fižulić. „Za vladajući HDZ problem uopće ne postoji, a za Most i ostatak krajnje desnice riječ je o globalističkoj zavjeri organizirane zamjene stanovništva. Paradoksalno je da u zemlji u kojoj je kontinuirano iseljavanje započelo još krajem 19. stoljeća takve budalaštine imaju sasvim solidnu prođu. (…) Nema ni jedne hrvatske obitelji bez bližih ili daljnjih rođaka, prijatelja ili bivših susjeda koji žive i rade negdje u inozemstvu. (…) U razdoblju od 1900. do 2021. s područja današnje Republike Hrvatske iselilo je 2,3 milijuna građana (izvor: Ivo Nejašmić), koje su počesto dočekivali ondašnji donaldi, viktori i marine urlajući protiv doseljavanja tih ‘Slava’ (Hrvati su se na kolonijalnom Novom Zelandu mogli miješati samo sa starosjedilačkim Maorima, op. a.) koji će ugroziti ‘naš identitet i kulturu’, koji će od ‘naše države stvoriti zemlju nesigurnosti i straha prepunu geta migranata u kojima mi nećemo moći normalno hodati’“. Nepalci i Indijci već sada „ne daju“ hrvatskim rasistima hodati Trgom bana Josipa Jelačića? Sic transit.

Naravno da se povijest ponavlja, nerijetko na ovako intenzivan i uvrnut način kao u ekstremno tzv. desničarskom korpusu u koji sljepački ulijeću hrvatski povijesno nepismeni epigoni: ksenofobi i rasisti. A „koliko će politička prodaja takvih u šareni papir zamotanih ideja biti uspješna, saznat ćemo vrlo brzo“.

Anketa središnjeg Dnevnika Nove TV pokazala je porazan rezultat: čak 73% gledatelja smatra da strani radnici nisu dobro prihvaćeni u „europskoj“ Hrvatskoj. Ne samo da se povijest ponavlja, počeo se reprizirati nacifašistički rasizam kakav se događa u „civiliziranim uzor-državama“ zapadne tzv. demokracije: SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji…

Crne kronike prvih dana siječnja 2024. izvijestile su da „zagrebačka policija traga za batinašima, koji su 3. siječnja navačer na tramvajskom okretištu u Dupcu presreli i pretukli državljanina Nepala na odlasku iz obližnjeg Konzuma u kojem je zaposlen“. Već 5. siječnja oko 16 sati kod Vlaške ulice u srcu Zagreba trojica muškaraca u dobi 20–30 godina fizički su napala mladu Filipinku A. R. (lani se udala za Zagrepčanina, Hrvata) i rasistički urlali „Go home, you motherfucker!“ (Idi kući, pizdurino!) Policija i njezin suprug mole da im se jave svjedoci koji su vidjeli rasistički napad na tu ženu, koja im se u smrtnom strahu nije znala suprotstaviti.

Policija također moli da im se jave građani koji nešto znaju o rasističkom napadu na Filipinca prije nekoliko dana kod Arene Centra, kojega su bez razloga pretukla desetorica mlađih nasilnika samo nekoliko dana po dolasku na rad u RH i teško ozljeđenoga bacili uza savski nasip. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede!

Jesu li rasistički kreteni s pola mozga u glavi prešli s postnovogodišnjeg prostačenja po društvenim mrežama na krvava fizička djela nad strancima u RH?! Premijeru Plenkoviću i policijski ministre Božinoviću, što se čeka?! Hrvatska reinkarnacija 2024. godine bavarskih pivnica iz 1930-ih?! Falange „za dom spremnih“ batinaša, crne trojke, što li?!

(tacno.net/Marijan Vogrinec)

Facebook
E-mail