U zagrebačkom SKC-u otvorena je izložba “O jednoj mladosti” Marija Šimunkovića o generaciji mladih ljudi koji su u drugoj polovini 1930-ih godina živjeli i odrastali u Zagrebu i bili dio antifašističkog pokreta

U Srpskom kulturnom centru u Zagrebu otvorena je izložba fotografija Marija Šimunkovića “O jednoj mladosti” koja donosi priču o generaciji mladih ljudi koji su u drugoj polovini 1930-ih godina živjeli i odrastali u Zagrebu i bili dio antifašističkog pokreta.

Predsjednik SKD-a Prosvjeta Nikola Vukobratović naglasio je da se malo zna o mladim ljudima koji su dijelili slične snove i svakodnevicu, a koji nisu koji nisu nužno bili neki veliki industrijalci ili poznati intelektualci.

– Ono što zapravo znamo o njima vezano je uz NOB, jer su bili narodni heroji ili poznati borci zbog čega se njihove biografije reprezentiraju na vrlo heroizirajući, ali i prilično dehumanizirajući način. Navikli smo ih promatrati kao neku vrstu superheroja, što nam do neke mjere onemogućava da se u potpunosti poistovjećujemo s njima – kazao je Vukobratović.

Naš interes za takozvane obične ljude, pogotovo ako se radi o Srbima u Zagrebu u prvoj polovini 20. vijeka, savršeno se poklopio sa onim što autor ove izložbe Mario Šimunković već dugo godina radi, kazao je i naglasio da je ova izložba, u produkciji SKD-a Prosvjeta, nastavak suradnje ove institucije i Šimunkovića, odnosno istraživanja i prezentiranja dijela povijesti koji se tiče srpske zajednice u Zagrebu, ali i Zagreba u cjelini.

– Takav vid memorijalizacije NOB-a i žrtava fašizma nije samo historijska anegdota ni referenca. Vjerujem da dijelim dojam većine ljudi da živimo u vremenu u kojem je nužno razmišljati o žrtvama fašizma i još više o otporu fašizmu koji je poražen u proteklom vijeku. Parola “Dolje fašizam i rat”, koja se javila 40-ih, postaje sve aktualnija – zaključio je Vukobratović.

Šimunković je naglasio da se izložba bavi stanovnicima Zagreba 1930-ih godina od kojih se većina doselila u taj grad, jedni zbog bijega od fašističkog progona iz Istre, a drugi u potrazi za boljim životom. Na izložbi su obrađene biografije i fotografije Srba, Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti kojima je zajedničko da su živjeli u Zagrebu i da su svi bili pripadnici naprednog radničkog i studentskog pokreta na strani antifašizma i otpora nadolazećem ratu i uvjetima koji su promijenili Evropu 1940-ih godina.

– Ideja za ovakvu izložbu nastala je dosta davno. Istražujući literaturu o NOB-u, čime se bavim preko 20 godina, u knjigama sam vidio fotografije iz kojih ne možete razaznati koliko su osobe na njima stare. Istražujući po arhivima primijetio sam da je puno fotografija sačuvano, ali da nisu nikad prezentirane. Zahvaljujući “Prosvjeti” i ovoj izložbi, možete vidjeti fotografije i poznatih, ali i nepoznatih osoba, kao i njihove sudbine i biografije. Tu su i fotografije iz privatnih albuma osoba koje poznajem, među kojima su neke prvi put ugledale svjetlo dana. Svi koji su ih dali rekli su da se uz fotografije stavi njihovo ime. Drago mi je da su danas u vremenima o kojima živimo ljudi ponosni na svoje pretke i na svoje rođake. Među njima ima poznatih osoba, kao što su Rade i Dragica Končar i drugi narodni heroji, ali je puno manje poznatih čije su se sudbine izgubile u svim tim događajima nakon 1945. O njima čitamo da su bili hrabri, neustrašivi i da su sudjelovali u važnim događajima, ali je za jako malo njih je sačuvano čime su se oni u stvari bavili i kakvi su bili kao osobe. Vidimo da su oni koji su iznjedrili i nosili antifašistički pokret prije rata i u NOB-u bili zapravo obični ljudi i građani – kazao je Šimunković.

Na izložbi je bila i Sanja Žagmeštar, unuka Vinka Neđerala, antifašiste, ilegalca, sekretara CK KPH za Zagreb.

– Kasnije je otišao u partizane u Kalnički partizanski odred, a zatim postao sekretar partije za Varaždin. Uhapšen je i strijeljan u Vidovcu 1944. godine kad je moja mama imala pet godina. Imam dvije kćeri i tri unuka i prenosim im sjećanje, jer smo ponosni na našeg djedu Vinka – kazala je i najavila da će i on dobiti svoj “kamen spoticanja”, bilo na Trnju gdje je živio, bilo kod Zagrebačke pivovare gdje je radio.

I Boris Košutić dao je sliku i podatke za brata svog djeda Jove Košutića, pripadnika radničkog pokreta, koji je 1941. radio u tadašnjoj Željezničkoj radioni, kasnije tvornici Gredelj.

– Kad su ustaše došle na vlast upozoravali su ga da bi trebao pobjeći jer je Srbin. On je govorio da nije ništa kriv, ali je odveden i obješen na Dotrščini. Mi smo tek poslije rata saznali što se dogodilo, a dobili smo i njegovu radnu knjižicu, pa znamo točno kad je odveden, jer tog dana nisu upisani radni sati, kazao je i naglasio da je nužno čuvati uspomenu na te ljude. Moramo znati koje su temeljne vrijednosti koje su dio našeg identiteta koji ne smijemo zaboraviti – kazao je.

Izložbu čini veliki broj mahom koloriranih fotografija, uglavnom portreta od kojih su nekih iz policijskih kartona, a otvorena je do 22. aprila.

(Nenad Jovanović/Novosti)

Poveznica na članak: https://www.portalnovosti.com/heroji-iz-nasih-redova/