Jest da, što kaže mudar pûk, vrag u nuždi i muhe ždere, ali tzv. light HDZ baš nije bio ili barem ne bi smio biti toliki i tako crni vrag da bi s kojekakvim tzv. žetončić-koalicijskim rojem muha u prva dva mandata denver plave ZNA SE vlasti smio u trećemu – bez velike državne štete i kroničnog političkoga gastritisa na granici s karcinomom – progutati sve što mu je ponudio, nudi i još će mu na pladnju nuditi Domovinski pokret (DP). Nekada je časnije i dugoročno produktivnije otići u oporbu ili ostati u njoj, nego promiskuitetno, nečasno se prostituirati na vlasti pretvorenoj u bordel pod crvenim fenjerom na glavnomu gradskom trgu. Što je, je li, trebalo neupitnom HDZ-ovu „europejskom“ šefu Andreju Plenkoviću prodati za kikiriki pofriškanu „demokratskim europejstvom“ tuđmanovsku tradiciju radi toksičnih zagrljaja s ucrnjenim likovima poput Ivana Penave, Stephena Nikole Bartulice, Velimira Bujanca, Stipe Mlinarića-Ćipe, ljudi iz kiminalnog podzemlja s robijaškim CV-ima…?

Koji demonstriraju „nacionalnu“ politiku boli glava imovinom bez dokaza o porijeklu, „zaboravom“ u imovinskim karticama, protusrpskom mržnjom, grubim krivotvorenjem antinacifašističke prošlosti i socijalističke tradicije,  averzijom prema migrantima i stranim radnicima u RH i – šlag na torti? – crvenim Ferrarijem. Vrijednim cca 400.000 eura, 819 „konja“ pod poklopcem motora, 330 km/h… I osuđenim kriminalcem za upravljačem. To, je li, prosječan hrvatski građanin – „napokon svoj na svomu“, sic transit – ne može pošteno zaraditi u rodnoj domovini ni u cijelomu svom životu. Čak i da ništa ne jede i ne pije, ne plaća režije, nema automobil, ne školuje djecu, ne liječi se, nikamo ne putuje…

Zato može neki goljo bez ozbiljnije škole i radnog staža. Milijunaš! Kupuje skupe nekretnine, dizajnerski se oblači, ljetuje na Sejšelima, u karipskom raju, otvara kasina u Kolumbiji, „domoljub“ je s dna sedmostoljetne hrvatske kace i „veliki katolik“ pedigrea papinske sekte „Opusa Dei“…! I onda, je li, taj ferrarist moli i kumi golju birački glas, pa – ćao, đaci!? Na boli glava sinekuru u Bruxellesu. Jadno i bijedno.

Vreća našla zakrpu

Dobro, i HDZ je – ne samo DP sa svojim sada pribijenim na stup srama  američkim dojdekom Stephenom (!?) Nikolom Bartulicom – krcat takvima, koji „ne znaju“ ili su „zaboravili“ upisati „svoje“ blago u imovinsku karticu. Čija je stranačka iskaznica „pokriće“ za korupciju, svakovrsno bogaćenje,  bahatluk da ti se smuči. Svi su u istom oboru. Neki bi ironijom obdaren politički voajer kazao da je vreća (HDZ) našla zakrpu (DP) ili lonac – poklopac. A što je pak misliti i kako se ponašati prevarenim biračima, koji na izborima glasaju za jedno, dobiju drugo, a onda im „pobjednici“ u trećemu priređuju loše igrokaze u kojima se otkrivaju karikaturalni redatelji, amaterski ili plagirani scenariji, nedaroviti glumci, kvarni karakteri, loša scenografija…

I onda razočarana publika napušta predstavu netom što se podigao zastor. Dum Marin Držić, nacionalni genijalac za scensku umjetnost u doslovnu i prenesenom smislu, jamačno bi kazao: „Ljudi nazbilj nemaju što tražiti u zagrljaju s ljudima nahvao“. Ima li Plenković što tražiti u društvu s penavama, bartulicama, bujancima i takvima ili je takvima namijenjena, zapečaćena sudbina ulaskom u tzv. neprincipijelnu koaliciju s relativnim parlamentarnim pobjednikom na način da će moćni/snažan piton (HDZ) definitivno progutati neopreznoga glodavca (DP)? Kao što je 2017. godine progutao Mostova glodavca i taj politički problem skinuo s dnevnog reda. Most se sveo na izbornog luzera Božu Petrova, nesuđena premijera Nikolu Grmoju te redikuloznoga sinjskoga gradonačelnika Miru Bulja, Plenkovićevim nadimkom Panj. Nedavno im je kazao „ćao“ politički i intelektualno superioran bračni par Marije Selak i Nine Raspudića. Ta stranka ne može preživjeti bez temeljite reorganizacije.

Most je polit-ideološki očekivano izigrao uoči prošlog saziva tzv. Visokog doma moguću koaliciju sa SDP-om i naivno se bacio u snažan mišićavi stisak HDZ-ova pitona. To ga je stajalo mjesta u vlasti kakvo sada ima DP, ali s vremenom i sukoba sa suparnicima na tzv. desnici, koji pucaju na iste birače u istom polit-ideološkom bazenu.

Most u poslijeizborno desetkovanoj oporbi na parlamentarnoj tzv. desnici – gdje više nema suverenističkih tzv. jerihonskih truba, raznih sačića, pa karolina vidović-krišto…, nego tek poneki josip jurčević, sic transit – ostao je i bit će još ljući oponent polit-ideološki bratskom, suvladajućem DP-u. Dok HDZ-ov piton sasvim ne proguta i probavi DP-ovoga glodavca, jer neće dugo trpjeti njegovo „neeuropejsko“ soliranje tzv. suverenističkim inatima i ucjenama. Tim više, jer dobar dio ionako skromnog članstva i simpatizera DP-a nije sretan, dapače, oštro se protivi i negoduje zbog Radić-Penavinog slizavanja s predizborno sotoniziranim HDZ-om kao kleptomansko-koruptivnom hobotnicom i Andrejem Plenkovićem, kojega su čak tužili USKOK-u i nazivali ga nacionalnim veleizdajnikom. A ovaj, je li, debelokožac, pa ne haje. Vlast je vlast, pa…

Sudeći po nekim izjavama sa samog sljemena denver plave ZNA SE opcije (Gordan Jandroković: „DP nije dobio sve što je tražio“, npr.), ali i po već primjetnoj Plenkovićevoj nepopustljivosti glede&unatoč DP-ovih zahtjeva za utemeljenjem stanovita muzeja žrtava komunističkih zločina, eliminacije SDSS-ovog čelnika Milorada Pupovca kao predsjedavajućeg saborskog Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina, itsl., pitonsko je gutanje DP-a već počelo. Muzej je formalno „prošao“ HDZ-ovo sito, ali kao – muzej svih totalitarnih režima. Dakle, i ustaštva, nacifašizma u tzv. NDH, pa je upitno gdje će se u toj škakljivoj koncepciji naći mjesta za „Titovoga generala“, oficira JNA i kadrovika u Generalštabu pobjedničke partizanske vojske Franju Tuđmana. E sad, pitanje je za milijun eura kada će se, gdje i hoće li se uopće graditi takav muzej. Činjenica jest da europskoj Hrvatskoj nije potreban nikakav muzej koji će slaviti ustaštvo, nacizam i fašizam, a još manje DP-ovi nakaradni „argumenti“.

Drugo, Milorad je Pupovac prošao – doduše, kroz iglene uši – kao čelnik rečena saborskog odbora (Gordan Jandroković: „Čini se da smo došli do rješenja“), jer su ga opet – unatoč DP-ovu protivljenju i čak prijetnje HDZ-u izlaskom iz vladajuće većine – predložili saborski zastupnici narodnih manjina. HDZ ih je podržao, a DP-ovci su ostali glasati protiv, pa… Vuk sit, ovce na broju. Milorad Pupovac je dobio malu satisfakciju/sinekuru  zbog, je li, Plenkovićeva izostavljanja SDSS-a iz vladajuće koalicije, a DP je pogazio vlastito obećanje i – ostao u tzv. neprincipijelnoj koaliciji. Frajeri! Jaki na jeziku, kukavice na djelu. I Andrej Plenković, kukavički nedosljedan, ne usuđuje se primijeniti na DP-u Mostov obrazac.  

Kompromis – majka uspjeha

Naravno da će dobar dio DP-ovog članstva i fanova biti nezadovoljan tim rješenjem (DP drastično na SDSS-Pupovčevoj kušnji odstupa od svojih svjetonazorskih uvjeta za koaliciju s relativnim izbornim pobjednikom), a politička i ina javnost te HDZ-ovi poklonici će licemjerno prešutjeti to što je Plenković u sličnim uvjetima učinio Mostu travnja 2017. godine. Zato, jer je piton tek zgrabio glodavca za glavu, uvjerio se da mu više ne može pobjeći, da mu popušta otpor. Dalje je sve poznato. Glodavac će, je li, biti progutan. Tu više nema dvojbe. Neki dan su se HDZ-ovi  i DP-ovi čelnici usuglasili i to dali na sva medijska zvona: „Spremni smo odraditi svoje mandate na vlasti do kraja“.

To je otprilke dao nagovijestiti i HDZ-ov opet predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković neki dan u emisiji „S Markovog trga“ Hrvatskog radija nakon sastanka vladajuće većine: „Krenulo je dosta dobro. U vrlo korektnoj je atmosferi je razmotreno nekoliko važnih pitanja. Svi u parlamentarnoj većini (šarolika družba od HDZ-a i DP-a do  tzv. liberala, predstavnika manjina, patuljaka desnijih od vladajućega tzv. desnog centra, itsl., op. a.) razumiju da je ona relativno heterogena. Kad sjednu svi zajedno i počnu razgovarati, vrlo brzo uvide da su ponekad vrlo velike razlike i da treba imati razumijevanja i za drugu stranu. Ova će većina, vjerujem, uspješno provesti četiri godine za državnim kormilom“.

Doduše, kompromisi jesu majka uspjeha, ali „kompromisi“ koji znače da jači uvijek kvači, odnosno da je moja uvijek zadnja ne vode uspjehu, jer strana pod pritiskom da prihvati „najpovoljnije rješenje“ mora puknuti… Pitanje je samo vremena. HDZ jest – zaražen do srži dvomandatnom uzastopnom vlašću – stoički progutao sve DP/Penavino predizborno, je li, drvlje i kamenje te se prostituirao tzv. neprincipijelnom koalicijom, ali nije smetnuo s uma kakvu će Plenković cijenu platiti i kod kuće i u Uniji bude li dopustio kolicijskim tzv. krajnjim desničarima svjetonazorske ispade. Slonove u staklariji. Niti je Naša ćaćinstvo kojekakvih  penava, bartulica, bujanaca, klerikalnih fundamentalista, klečavaca, hodača i tih što Jasenovac smatraju „radnim kampom“ (sic transit) niti je ta crna ideologija (Ivan Penava: „DP-u su najvažnija svjetonazorska i ideološka pitanja“) dobrodošla popudbina na putu u suvremenu Europu ljudskih prava, jednakosti, demokracije, solidarnosti, razumijevanja…

„Predstavnici DP-a su rekli da im je prihvatljivo da predsjednika Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina predloži saborski Klub nacionalnih manjina, ali u slučaju da to bude netko iz SDSS-a, oni će glasti protiv, ali im je prihvatljiv svatko od ostalih pet manjinaca“, kazao je Jandroković. „Oni, tvrde, nisu protiv nacionalnih manjina, nego se radi o političkom principu da ne žele suradnju sa SDSS-om. A to s Bartulicom i Ferrarijem je očito pogrešna procjena, što su prepoznali i u DP-u, pa je to njihov problem koji trebaju riješiti. (A „riješili“ su ga tako da više niti ne viri ispod tepiha, mir i idila, nitko više ne spominje primitivni skandal, op. a.) Ne očekujem da će se to negativno odraziti na funkcioniranje parlamentarne većine.“ Problem s Ferrarijem jest bio ne samo blesava pogreška u režiji lika pravomoćno osuđenoga za plaćanje kokainom seksualnih usluga zagrebačkih prostitutki, tzv. sive eminencije DP-a i intimusa pravoga gazde te proustaške družbe Marija Radića i Stephena Nikole Bartulice nego i prvi ozbiljniji znak tektonskih pukotina u DP-u.

 Nakon što je Penava na hitno sazvanoj presici ljutito istaknuo da neki u DP-u „miniraju“ njegovu, ali i poziciju užeg vodstva stranke, Radić je bez pardona prozvao Velimira Bujanca: „Pitajte njega, on sve zna!“ Tko tu koga, kako i zašto, pokazat će sljedeći tjedni, mjeseci… HDZ se pravi tošo, Bartulica se nikomu nije ispričao, iako je to Penava od njega izričito zatražio, a dan-dva kasnije već se i on napravio tošo i poručio medijima: „Nema nikakvog raskola u DP-u, sve je u najboljem redu i idemo dalje. Uspješno, kao i do sada“. Glavni glumac igrokaza s Ferrarijem, Bartulica, u međuvremenu je prijavio policiji prijetnju smrću, a svi DP-ovi arhitekti tzv. neprincipijelne koalicije s HDZ-om odreda prešućuju pravi tsunami negativnih reagiranja svojih ucrnjenih, ekstremističkih fanova na njihov očiti brak iz interesa s političkom opcijom koju inače nisu mogli smisliti ni nacrtanu. Tim više jer, ako je vjerovati insajderskim glasovima iz HDZ-a, DP nije u tom braku dobio ni tri posto od svojih programskih zahtjeva.

Ako je tako, teško se oteti dojmu o tomu da je HDZ-ov piton uistinu već solidno načeo DP-ova glodavca tako da oko poprišta hranidbe već vlada stanovita panika, koju preostali glodavci izbjegavaju imenovati „totalnim raskolom“. Nekako je ispod medijskog radara prošao podatak da Penava nije valjda bez razloga nazvao namještaljkom igrokaz s Ferrarijem u toj simboličnoj za buduće događaje izbornoj noći. I, uočili su neki novinari, „otprilike u isto vrijeme kad je Penava držao presicu i napadao Bartulicu, na Facebooku se oglasio Velimir Bujanec, koji je blizak Mariju Radiću i Bartulici“. Istodobno, na lokalnoj Z1 televiziji nije se u redovnom terminu pojavila Bujančeva pamflet-emisija „Bujica“, što je izazvalo val iznimno crnih reagiranja njegovih fanova. Bujanec je u svom FB-statusu prozvao DP-ovo vodstvo zato što će Milorad Pupovac ipak postati predsjednikom saborskog Odbora za ljudska i prava nacionalnih manjina:

Rubikon, pa više nije

„To bi zaista bio postupak kontra povjerenja birača iskazanog na izborima za Hrvatski državni sabor (to je službeni u tzv. NDH ustaški naziv najvišeg tijela u zemlji, koji Bujanec inatljivo rabi u „Bujici“ i svim svojim istupima, op. a.) i ne bi ga se moglo opisati drukčije – već kao postizbornu prijevaru“. Penava je pak na presici očito upro prstom u Bujanca i družbu oko njega, što jest potvrda raskola u DP-u: „To je napad na DP i postavljam pitanje je li ovo namještaljka? Ovo je vrlo, vrlo opasna radnja. Morat ću kao predsjednik povući poteze kako bi se znalo da prelazak preko Rubikona nije dopušten! A ovime je prijeđen Rubikon!“

Par dana kasnije, nema više ni Rubikona, ni raskola niti nemira na liniji odnosa s HDZ-om. Idila. Nisu više „glavna tema“ ni Pupovac niti muzej, a Plenkovićeva politika „mora se znati tko je gazda u parlamentarnoj većini i čija je zadnja“ posreduje se najširoj društvenoj javnosti kao „zajedništvo i sloga koalicijskih partnera, koji odgovorno služe interesima naroda“. Što jest, jest – politika više nije problem Plenkoviću, a ponajmanje birači. Od njih je dobio što je želio, pa može biti miran sljedeće četiri godine i kod kuće i pet godina u EU sa šest europarlamentaraca… Jamačno su toga svjesni i Penava i Radić, pa će iskusni trećemandatni CRO pemijer moći ostaviti pitona da u miru probavlja svoga glodavca. DP-u nema spasa, stisak je smrtonosan. Što može bijedni glodavac protiv predatora!?

Marijan Vogrinec