Premijer Andrej Plenković i njegovi ministri – osobito gospodarstva Davor Filipović i financija Marko Primorac – licemjernom logikom „drž’te lopova!“ ne da u najvećoj inflatorno-ekonomskoj i sigurnosnoj krizi u Europi nakon Drugoga svjetskog rata spašavaju životni standard sugrađana i restlove za tzv. socijalističkog mraka trećega gospodarstva u srednje razvijenim zemljama Starog kontinenta, nego već četvrtim paketom vladinih mjera pomoći građanima i gospodarstvu za ublažavanje rasta cijena energije i inflacije nastavljaju grobariti na vitalnim pretpostavkama solventnosti najvećeg dijela obitelji i nacionalne ekonomije. Priključene, je li, na aparate eurounijske tzv. solidarnosti. Hrvatska i njezini žitelji valjda nikad u povijesti – npr. za franačkog ili mletačkoga gospodstva, bečkoga, peštanskog, pariškoga, Visoke Porte, Beograda, injsl. – nisu bili u tako neokolonijalnoj ovisnosti o zapadnoj tzv. obitelji (kojoj oduvijek pripadamo; sic transit, kao topovsko meso u tuđim ratovima i jeftin izvor resursa) kao danas u statusu države članice Europske unije, NATO-a, eurozone, schengenskog prostora, etc. Kojoj, tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, Washington via Bruxelles odlučuje o kakvoći i granicama samostalnosti, neovisnosti i suverenosti.

Jest da Plenkovićev „paket“ za krizno učenje žiteljstva gladovati – odreći se „luksuza“ koji u civiliziranom svijetu znači domaćinsko korištenje plina, električne struje, benzina, održavanje osobne higijene i sanitarne čistoće, da se, je li, i ne govori o najnužnijoj obnovi odjeće i obuće, izvanrednim troškovima za popravak kućanskih aparata, izdatku za školske potrebe djece, zadovoljavanju osnovnih kulturnih potreba, etc. – vrijedi cca 1,7 milijardâ „naše valute“ eura i da nije za zanemariti. No, zapravo je riječ o novcu tzv. običnih/malih ljudi, poreznih obveznika, preusmjerenom radi nastavka vladine vatrogasne akcije koja nema ekonomsko opravdanje budući da uloženo znači koliko je više moguće održati ljudima i ekonomiji glave iznad vode, prisilno dobačenu slamku spasa u katastrofalnoj krizi. Koju je Europi inflacijom, energetskom i prehrambenom ugrozom namrla izrazito neodgovorna, sluganska i suicidna politika nesposobne EU kaste što zapadnim tzv. sankcijama Rusiji drži fenjer američkoj neokolonijalnoj, imperijalnoj i vrlo agresivnoj/arogantnoj (Seymour Hersh/Jeffrey Sachs) invaziji na svjetski mir i sigurnost. A neodgovorna je pak Plenkovićeva vlast malih od kužine Ursule Röschen/Ružice von der Leyen copy and paste direktivom prevalila suicidnu „solidarnost u krizi“ na neusporedivo siromašnije i besperspektivnije od Nijemaca, Francuza, Iraca, Talijana…

Kozmetički paket

HDZ-Plenkovićevoj su vlasti sada puna usta skrbi za životni standard već kritično osiromašenih „Hrvatica i Hrvata i svih inih građanki i građana RH“ (sic transit) – „vidite što se događa drugima u Uniji, osim Mađarima, i koliko više od nas plaćaju plin, struju, benzin, hranu…, kako ih inflacija ubija u pojam“ – koji bi masovno valjda već pomrli da nema „uspješne vlade premijera Plenkovića, uspješnie od svih prethodnih zajedno“ (kako su direktivno dužni zboriti svi ministri bez razlike, sic transit). „Mesiji“, je li, treba zapaliti onu debelu da deblja ne može biti Bandićevu svijeću da vječno gori u tmini Kamenitih vrata ispod uzidane zlatne pločice zahvale Majci Božjoj što je poniznom CRO općinstvu podarila tako savjesnog predsjednika vlade, čija je mudrost u najvećoj globalnoj krizi nakon 1945. godine spasila narod i državu od propasti. A kad ono… Četvrti se „paket“ samo kozmetički razlikuje od trećeg (kriznog zbog „ničim izazvane“ ruske invazije na Ukrajinu, sic transit), a treći od drugoga/prvog (pandemijskih), jer mu je svrha zadržati na državnointerventnomu dubokom smrzavanju cijenu plina za kućanstvo do 31. ožujka 2024., cijenu električne struje do 31. kolovoza 2023., a osam osnovnih prehrambenih artikala (u „košaricu“ se dodaje carsko meso, a izbacuju svnjska lopatica i vratina) će podijeliti sudbinu trajanja „paketa“, pa… I sad, „zamrznuta“ cijena carskog mesa (3,79 eura u Konzumu) za cca euro je viša od „odmrznute“ za vratinu i lopaticu i barem 1,5 eura viša od bivše „nezamrznute“ za carsko meso!?

„Ovo što radimo zadnjih godina je kontinuirani državni intervencionizam“, hvali se premijer Plenković, a prešućuje kako je u državi proklamiranoga kapitalizma i zakona tržišne ekonomije moguća najrigidnija komunistička praksa zbog koje je, je li, srušen bivši režim. „Smatramo da postoje trenuci kada je jedino država ta koja svojim mehanizmima može pomoći građanima i gospodarstvu. Danas je stanje na tržištu rada takvo da može raditi tko želi. Posla ima, plaće rastu, i to sagdje, i u privatnom sektoru i u javnim i državnim službama. Nastavljamo istim političkim zamislima. Vladin je cilj dati odgovor na globalnu energetsku krizu s kojom smo suočeni. Mjerama želimo ublažiti rast cijena energenata za građane i gospodarstvo. Nadalje, želimo ih maksimalno zaštititi od inflacije. Treće je da se jednokratnim potporama pomogne ciljanim skupinama, onima koji su najugroženiji. Cijene struje će ostati ograničene još šest mjeseci, a plina idućih godinu dana.“ Za te je energetske namjene predviđeno 1,18 milijardâ eura, za ublažavanje rasta cijene plina 150 milijuna eura (s primjenom niže stope PDV-a od pet posto), za tzv. zaštitu od inflacije 169 milijuna eura (s potporom penzićima od 75 milijuna eura), za potpore nezaposlenima, braniteljima i umjetnicima 50,3 milijuna eura. „Sve to radimo“, tvrdi Plenković, „da bi standard ljudi bio veći. Teme porezne politike su važne, ali o tomu danas ne govorimo.“

Cilj je ovog „paketa“, tvrdi, da gospodarski rast, unatoč krizi, bude bolji no što ga vlada procjenjuje, a rebalans proračuna – „kada za njega dođe vrijeme“ – tehničko je sredstvo kako bi financije bile solidne i stabilne. E sad – reklo bi se: nije šija, nego vrat? – utrka plaća/mirovina i životnog standarda kako je osjeća gro tzv. običnih/malih ljudi u Bijednoj Našoj za njih je gubitnička u svakom smislu, dnevnmo i se to potvrđuje na svim izdacima, pa Plenkovićeva pepeloposivačka računica drži vodu samo pod njegovim sitnozorom. Na novinarsko pitanje o tomu kakvi se učinci inflacije očekuju koncem 2023. godine, on se iksti put već prsi istom vrlo iritantnom ocjenom kako hrvatski građani dobro žive, bolje od mnogih u Uniji, samo to – ne vide. „Plaće su u mandatu ove vlade rasle više no što je kumulativno rasla inflacija u prošlih sedam godina“, tvrdi, a mali CRO čovo itekako znâ da kruh i mlijeko za samo par mjeseci krize plaća čak dvostruko i skuplje, 50 posto najlošije kategorije uvozne piletine, jaja su u RH najskuplja u Europi, osrednju ribu si više ne može priuštiti, šišanje je prorijedio, nižekategorijski automobil vozi jedanput-dvaput tjedno, a o odlasku na more može samo sanjati, jer vlada više ne želi tzv. masovni turizam, na štetu domaćih preferira strane goste više platežne moći…

„Poanta je da očekujemo smanjenje stope inflacije ove godine na oko šest posto, pa su i ove vladine mjere usmjerene tom cilju“, procjenjuje premijer svijetlu budućnost zemlje koja bez solidne turističke sezone i „solidarnih“ mrvica sa bruxelleskog stola nije u stanju preživjeti tjedan dana. Više nema iole potentniju industriju koja ostvaruje respektabilniju dodanu vrijednost. Na svojima zelenoj i plavoj njivi nije kadra proizvesti ni 50 posto prijeko potrebne hrane, uvozi i mrkvu i kruh, nesamodostatna je. Financijski je u tzv. dužničkom ropstvu stranih globalnih zelenaša (MMF, Svjetska banka, etc.). Telekomunikacijski je u stranim rikama, a prometno koncesionirana. Trgovački pak u neokolonijalnoj poziciji, što su Plenkoviću ovih dana sasuli ravno u lice najveći zapadni trgovački lanci u povodu njegovih tzv. bijelih/crnih lista, a on im se ne usudi suprotstaviti ni lupiti poreze na ekstraprofite zbog enormnih poskupljenja svega i svačeg pod celofanom konverzije kune u euro. Jer, što bi rekli „draga Ursula“ i „dragi Charles“ da se njihov mali od kužine usudi dirnuti u korporativne interese (nepoštenu financijsku praksu) zapadnih (su)vlasnika hrvatske nacionalne imovine, koja u mnogomu ima ključno strateško značenje (npr. energetika, proizvodnja i trgovina hranom, financije, poljoprivredno zemljište, voda, promet, etc.).

Papskiji od pape

Koliko god premijer – po opisu posla na najodgovornijoj dužnosti u zemlji – razumljivo zašto lakira stanje u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, koja realno nije ni samostalna, ni neovisna niti suverena, jer je te atribute neodgovorno ustupila neokolonijalnoj volji Washingtona via Bruxelles, pa tako mala, nesamodostatna, demokratski disfunkcionalna te beznačajna u ozbiljnoj međunarodnoj politici sad „solidarno“ kusa  najneprobavljivije, najgorče posljedice halabučnog Plenkovićeva svrstavanja na tzv. pravu stranu povijesti u okršaju SAD-a s Rusijom i Kinom. Čemu nije dorasla, jer nema vođe zrele pojmiti stvarne nacionalne interese. Gdje su tuđi, je li, i sebične političke karijere preči od interesa vlastitog naroda i države, ma kakva bila, tu nema sreće. Premijer Plenković se lani višekratno bio pohvalio kako „Hrvatska od 2022. godine više ne uvozi ruski plin i naftu“, opskrbljuje se 100 posto s LNG terminala u akvatoriju otoka Krka. E sad, američki ukapljeni plin (LNG) iz škriljevaca što ga balon-brodovi dovoze u RH četiri je puta skuplji od istog energenta u SAD-u, više no 10 puta skuplji od ruskoga, a u osam puta povećanom hrvatskom uvozu lani iz SAD-a, taj plin zauzima više od 91 posto.

To netko mora masno platiti: kupuješ višestruko skuplje, a imaš znatno jeftiniji izbor!? Ekonomska glupost par excellence. Taj netko, je li, nije ni Andrej Plenković, ni Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, ni Charles Michel niti državno megapoduzeće HEP (prisiljeno pak kvazipolitičkom voljom Banskih dvora na privremeno, a lažno samaritanstvo, sic transit), nego krajnje ekonomski osiromašeni i životnostandardno poniženi tzv. obični/mali hrvatski građani i izdišući pod svakovrsnim porezima realni sektor. Pa kad treba uprijeti prstom u krivce za inflaciju, energetsku krizu i opasne ugroze skupoćom/nestašicama hrane, gospodarska trokiranja, etc. u Europi, prva su meta Von der Leyen i ostatak nesposobnog vrha EU-a, a za isto i još tragičnije stanje u RH je to premijer Plenković, koji ponizno da poniznije valjda ne može biti smjerno cupka u istom ritmu na tzv. pravoj strani povijesti, sic transit. Rusi i „ničim izazvana invazija na Ukrajinu“ dolaze na red tek iza ratnih aktera/huškača u nizu od čelnih u Washingtonu i Kijevu do Bruxellesa na objema adresama (EU i NATO) i zagrebačkim Banskim dvorima. Mađarski premijer Viktor Orbán, recimo, nije pristao na ucjenu Von der Leyen radi prekida opskrbe svoje zemlje jeftinijim ruskim energentima, što bi Mađarsku stajalo cca 18 milijardâ eura štete godišnje, ali CRO mu kolega pokazao se papskijim od pape.

Pa kad Plenković i njegovi iritantno trbuhozborački ministri gospodarstva i financija zborno pametuju o tomu da su „hrvatski građani i poduzetnici sretni što im je vlada omogućila plaćati plin, struju i gorivo nekoliko puta jeftinije od ekonomske cijene“, odnosno cijena u nekim drugim državama EU-a, pametan bi ih novinar pitao – a znâ se zašto ne pita – osjećaju li se odgovornima što su se političkom nepromišljenošću dali nagovoriti na SAD/NATO-ove tzv. sankcije Rusiji, uključiti u njihov rat u Ukrajini i time rasplamsati globalnu inflaciju, enormno poskupjeti energente i hranu te kritično ugroziti sigurnost i mir na Kugli. Danas, kada živo blato dopire već do nosa, ljudima i privredi u siromašnijim zemljama najviše, zapadni se mediji ne žele samokritički prisjetiti lanjske u svibnju poruke ruskog šefa diplomacije Sergeja Viktoroviča Lavrova: „Zapadne sankcije Rusiji neće zaustaviti rat u Ukrajini, a njihovi će političari morati objasniti svojim građanima zašto će biti sve siromašniji i nesigurniji“. Sada se to događa puno drastičnije i neizvjesnije no što se očekivalo, sutra možebitno još katastrofalnije. A ključni ratni krivci/huškači i dalje halabuče urbi et orbi: „Drž’te lopova!“ Pregovori i mir nisu opcija.

Usključala ratna mržnja u krvi i fatamorgana-svijest o „pobjedi jednom zauvijek“ – nemogućoj u bilo kojem ratu; uvijek su na gubitku i napadač i napadnuti! – zapravo su pomahnitali Mamonov  danse macabre. Cijena je nečovječna, ali o njoj najmanje vode računa najodgovorniji za tzv. stanje zdravlja naroda i države. Kad je pak o energentima riječ, jer jedan od mitoloških sedam prinčeva pakla, Mamon, na toj je stavci lani donio baš američkim energetskim megakorporacijama najveće ekstraprofite, pa Uncle Sam zadovoljno trlja ruke nad himalajama ukrajinskih ruševina i ubijenih ljudi. I ne kani prestati. Međutim, glede&unatoč činjenicama koje mu ne idu na ruku, premijer Plenković nema rješenje za platiti razliku tzv. ekonomske i maloprodajne cijene plina, električne struje, benzina i niza privremeno „zamrznutih“ osnovnih životnostandardnih potrepština. HEP je, recimo, vladinom komunističkom regulativom prisiljen platiti još pet-šest milijardâ eura eda bi HDZ/Plenković osigurao kakav-takav socijalni mir uoči parlamentarnih i lokalnih/regionalnih izbora 2024. godine. Koje će, s obzirom na ovakvu oporbu, opet dobiti jednako zagrljeni HDZ-evi Ostap Bender („ideje naše, benzin vaš“) i barun Münchhausen.

Prijatelji i neprijateljske cijene

„Ne može se premijer Plenković hvaliti time kako je njegova vlada dala građanima novac za ublažavanje inflacije, poskupljenja hrane i režija“, komentira vladine vatrogasne mjere predsjednik SDP-a Peđa Grbin, „jer to nije njegov ni vladin, nego novac iz državnog proračuna u koji uplaćuju svi građani.“ Neke umirovljeničke udruge/stranke/sindikati – zapravo nitko nije protiv interventne državne pomoći žiteljima RH u tako dubokoj krizi – smatraju vladine mjere nedovoljnima, pozivaju se na učinkovitiju praksu drugih zemalja u borbi s inflacijom te predlažu isplatu tzv. 13. mirovine i jednokratnu novčanu pomoć svim građanima, ne samo najugroženijim, jer pošast poskupljenja nikoga ne štedi. CRO vlada, međutim, ima druge pristupe „svojim idejama i benzinu građana“, pa… „Tko hoće premium gorivo, ima tržišne cijene“, lakonski će Plenković novinarima. Ministar mu Davor Filipović tvrdi da revizija HEP-ova poslovanja još traje, a javnost će biti obaviještena o rezultatima „kada bude gotova“. To je pak državno megapoduzeće – zbog amortizacije tržišnih cijena američkih dobavljača energenata – povuklo minus trećim vladinim protuinflacijskim paketom cca šest milijardâ bivših kuna, koji će minus sada znatno podebljati novi državni led na plin i struju. Kad-tad će to platiti građani i poduzetnici, jer – nema džabe ni kod… Je li, američkih sada „prijatelja nad prijateljima“.

Njemački vicekancelar te ministar za energetsku tranziciju i klimatske akcije Robert Habeck još je lani upozorio kako „prijatelji zaračunavaju Uniji neprijateljske cijene energenata“ tako da je i premijer Plenković – ako jest odgovoran političar kakvim se izdaje više puta dnevno – dužan odgovoriti svojim sugrađanima zašto im (njihovim novcem!) kupuje baš najskuplji plin, struju i benzin od/posredstvom „prijatelja“, ruši im životni standard, siromaši ih na neodređeno vrijeme i baca u sigurnosni očaj. Po čemu je višestruko skuplji američki plin bolji od ruskog!? Baš ni po čemu. „HEP će se uskoro dokapitalizirati“, tvrdi CRO premijer, što podsjeća na katastrofalnu praksu dokapitalizacije javnim novcem najvećih hrvatskih banaka i prodaju strancima za kikiriki (navodno 84 milijuna dolara), „što je posebno važno u okolnostima energetske krize u kojoj mu pada na teret dobar dio subvencija za struju i plin. Cijene goriva će biti regulirane i za vrijeme turističke sezone.“ A što poslije kolovoza 2023.? Tko će platiti enormni trošak kratkotrajne vladine (vatrogasne) „pomoći“ građanima i gospodarstvu da ih ne progutaju inflacija, energetska, prehrambena i ina kriza kao izravna posljedica mamonološkog dance macabrea? Građani.

Bivši ministar gospodarstva (2000.-2003.) i poduzetnik Goranko Fižilić tvrdi u kolumni u tjedniku Expressu da se „cijene plina u RH formiraju po ingenioznoj, zastarjeloj formuli iz doba prije ruske invazije na Ukrajinu“ i „umjesto da ju promijeni, premijer ima bolji plan: prikazati sebe kao spasitelja“. Sic transit. Ako kupnjom američkog plina po „neprijateljskoj cijeni“ uzrokuje lančano poskupljenje svih proizvoda i usluga i ruši životni standard građana, pa time i jača krila inflaciji, nije spasitelj/Mesija, nego grobar i obitelji svojih sugrađana i gospodarstva. Kutinska Petrokemija,  jedina hrvatska tvornica dušičnih gnojiva, kojoj je plin ključna sirovina, ne radi od jeseni 2021. godine niti ju navodno turski kupac preuzima, jer su cijene plina – neprihvatljive. Istodobno, cijene gnojiva su domaćim OPG-ima lani porasle 300 posto, a RH se bahato odrekao i uvoza gnojiva iz Rusije. Kaže pametan pûk kako se glupost, snobovština, neznanje i oponašanje najskuplje plaćaju. Jednogodišnje već energetsko iskustvo Plenkovićeva – bez, npr. referendumskog pitanja i objašnjenja – guranja RH u krizi na tzv. pravu stranu povijesti preskupo je plaćeno inflacijom od (službenih) blizu 14 posto i životom srozanim na kapaljku preživljavanja.

Po Fižulićevoj pak procjeni, da je HERA, „sukladno naputku premijera Andreja Plenkovića i njegovog ministra gospodarstva Davora Filipovića, doslovno primijenila formulu iz Metodologije, cijena plina za potrošače bi 1. travnja odletjela u nebo. Prema podacima HERA-e, trošak nabave plina u 2021. bio je 41,08 €/MWh, a budući da je u prošloj godini prosječna cijena terminskih ugovora (TTF) bila 123,03 €/MWh (nabavna cijena koju će objaviti HERA bit će niža za cca 15 % jer uključuje i cijene terminskih ugovora u siječnju i veljači ove godine kada su cijene bile osjetno niže od prošlogodišnjeg prosjeka) nije teško izračunati da bi striktna primjena formule iz Metodologije više nego udvostručila cijene za potrošače“. Dobavljač tog plina, je li, traži svoje, ekonomski nesavjesna vlada ga se ne usudi ili ne želi promijeniti, zamijeniti jeftinijim ma odakle i tko bio, a račun za trošak milijardâ eura subvencija bit će isporučen tzv. običnima/malim „Hrvaticama i Hrvatima i svim inim građankama i građanima RH“ (sic transit) čim to krivci za trošak procijene oportunim.

Voda ispod mosta

Naime, čim procijene da im isporuka tih računa neće osobito smetati (predizbornom) rejtingu, odnosno da  ih gladni i bačeni na prosjački štap neće moći srušiti s vlasti „događanjem naroda“, socijalnim buntom, npr. à la Francuska. „Premijer Plenković je svjestan činjenice da svako znatnije poskupljenje plina nije samo ozbiljan problem za kućne proračune, već daje dodatni impuls ionako previsokoj stopi inflacije“, ističe Fižulić. „A deseci i stotine milijuna eura stvarnih ili fiktivnih potpora uvijek idu uz preglasnu pratnju truba i fanfara.“ Tako i sada vladin četvrti paket mjera pomoći građanima i gospodarstvu za ublažavanje rasta cijena energije i suzbijanja inflacije. Svaki cent je, naravno, dobrodošao, svaka mu čast, ali od šarene laže – cent pomoći na 10 eura prisilnog troška – ne dâ se normalno živjeti. U kvartovskoj samoposluzi svaki dan viša cijena, na tržnici također, u kafiću, frizerskom salonu, na benzinskoj crpki svaki drugi tjedan… A eurounijski bogobojazan tzv. gazda hrvatskoga životnog standarda se ne ufa, je li, poput onomad tzv. gazde hrvatskog nogometa zviznuti šakom o stol u zaštiti sugrađana: „E nećeš, razbojniče!“

Naime, on karijerno treba Uniju, a EU tržište na kojem će zapadni trgovci i preprodavači ekstraprofitno uvaljivati ljudima bofl-robu, teleoperaterske usluge, plin i struju, banke pljačkati sirotinju kreditima u „švicarcima“, ali i kojekakvim naknadama, strani koncesionari/vlasnici mic po mic osvajati strateški energetski sektor, prometnu infrastrukturu, turističke kapacitete, poljoprivredno zemljište, zapovjednu vojnu (ne)moć, etc., etc. I to je to. „Pročitala sam nedavno mišljenje jednog tzv. običnog građanina“, kaže predsjednica AFŽ pri SABA RH Maja Jelinčić na portalu antifašističkog saveza, „koji je napisao: ‘Srušili smo kuću (SFRJ) i sagradili šest drvenih trošnih baraka u kojim a živimo kao podstanari…’“ Još će puno vode, je li, proteći ispod mosta dok – ako? – s Markvog trga odjekne autoritativno: „E nećeš, razbojniče!“ i neki opet Josip Gržanić opet razvali hedervarijevski uvjerljiv vritnjak tima što ga zaslužuju, i kod kuće i u tzv. obitelji.

Marijan Vogrinec