Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Golubinji mozak protiv državne institucije

„Na sjednici Predsjedništva i Nacionalnog odbora stranke HDZ-a smo se dogovorili, zauzeli političko stajalište, niti ćemo čestitati pobjedu Zoranu Milanoviću na predsjedničkim izborima, jer mislimo da to nema smisla, a zbog njegova flagrantnog kršenja Ustava RH predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i ja nećemo se izlagati u jednoj apsurdnoj situaciji na inauguraciji da slušamo kako priseže na Ustav nakon što ga je kršio u bezbroj prilika“, kazao je novinarima katastrofalnim izbornim porazom teško ranjen šef HDZ-a i CRO premijer Andrej Plenković. Nije stvar u tomu da nekakav građanin Plenković i šogor drugi put izabrana istog predsjednika države ne žele pa, je li, neće doći na predsjedničku inauguraciju, što je događaj prvog reda u svakoj civiliziranoj zemlji. Za takve manje-više, tko ih šiša. Međutim, radi se o arogantnoj samovolji dvojice najviših čelnika izvršne i predstavničko-zakonodavne vlasti.

(Foto: Wikipedia) Zoran Milanović/Ilustracija

Građani Lijepe Naše ničim i nikad nisu ovlastili premijera Plenkovića – jedinog i najvećeg krivca za katastrofalan poraz nedostojnog HDZ-ova kandidata Dragana Primorca na predsjedničkim izborima i osvetoljubiva kreatora odbijanja Milanovićeve pružene ruke za suradnjom – za krajnje svađalačko, primitivno, nekulturno, sramotno i politički štetno za stanje u RH i međunarodnu vjerodostojnost zemlje nepoštivanje demokratske institucije tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene. Ključna izborna poruka milijunske, tročetvrtinske biračke volje nije bila toliko ta da je Milanović dobro odradio prvi petogodišnji mandat i da ga ljudi žele na istom poslu još pet godina, nego više HDZ-u i šefu Andreju Plenkoviću da se ostave ćorava posla ovladati i vojskom, tajnim službama i diplomacijom, da, je li, u suradnji s Pantovčakom dovedu državu u red. I kod kuće i vani.

Nevjerojatna agresija osvetoljubivosti, bahatosti, arogancije i inata, čime je CRO premijer sa svojim luzerskim kandidatom prekomjerno granatirao Zorana Milanovića, orkestralna je s buljukom ministara, viđenijih HDZ-ovih uzdanica i tzv. žetončića tipa Hrvoja Zekanovića i Darija Hrebaka, za koje se često u predizbornoj kampanji moglo dvojiti jesu li ti odrasli ljudi zrele dobi pri zdravoj pameti kad su u stanju govoriti to što govore. A birački narod nije veslo sisao i unatoč relativno maloj izlaznosti, za dlaku (49,09 posto) nije Milanoviću izgurao drugi mandat već u prvom krugu. U drugom, s prednošću nad protukandidatom nezabilježenom u povijesti predsjedničkih izbora u RH, izabrani je predsjednik Milanović (sa 74,68 prema 25,32 posto) 12. siječnja 2025. obrisao izborni pod Plenkovićevim „apsolutističkim“ projektom u kojem je Primorac bio tek lutak na koncu.

Odbijena pružena ruka

No, Milanović je u pobjedničkom govoru tipa „u pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi“ pomirbeno pružio Plenkoviću ruku suradnje. Ovaj ju je arogantno odbio. Protivno zdravoj pameti, protivno ustavnim normama i, prije svega, protivno volji najvećeg dijela žitelja RH, kojima je navrh glave nesloge, svađe i prostačkih šaketanja dvaju državnih brda. Dosta je toga, znakovita je poruka javnosti budući da zemlja ne može uredno funkcionirati bez suradnje CRO predsjednika i premijera, je li, u ključnim državnim poslovima: od vojske i tajnih službâ do vanjske politike i sklada unutarnjeg institucionalnog sustava, etc.

Plenković sada tvrdi da se Milanoviću ne može tek tako oprostiti prošlost – utemeljena i na osobnim uvredama zbog „oca kosovca“ i „majke vojne lekarke“!? – da „nismo mi u HDZ-u golubinjeg mozga“, itsl., pa se očito za volju šefa ZNA SE opcije i CRO premijera još tri i pol godine držati RH kao taoca nakaradne, politikantske i vrlo demokratski toksične svijesti, je li, „mogu što hoću, itekako mogu, pokazat ću vam svima kako mogu“ političke jedinke, nesvjesne odgovornosti za riječ i djelo. A nije poanta u tomu da netko meni/nama (ni)je čestitao pobjedu, bilo kakvu i bilo gdje, pa (ne)ću ja njemu/njima, nego je to prije svega stvar dobroga kućnog odgoja i kulture. U tzv. mainstream politici – osobito na državnim dužnostima – čak i nekakve demokratske obaveze po kojoj se cijeni tko jest, a tko nije tzv. pravi na pravomu mjestu.

Predsjednici RH, Hrvatskog sabora i vlade trojica su najvažnijih državnih lidera u koje su danonoćno uprte oči domaće i strane javnosti, koji su prvi ešalon obrane političke/demokratske uljudbe u zemlji i koji su dužni svoje privatne animozitete i afinitete podrediti interesima općeg dobra. Umjesto da opće dobro i službenu dužnost, pače ustavnu obavezu, drže taocima svojih raspomamljenih strasti kojima se „vraća milo za drago“ te na grubost i prostakluk uzvraća još žešćom grubošću i prostaklukom u koje se vrzino kolo golubinjeg mozga i pomračene pameti uvlači razne tzv. jatake i mecene opsjednute mrvicama s vladajućeg stola.

Upravo je uvjerljivo osvojen drugi predsjednički CRO mandat i javno pružena suradnička ruka premijeru/vladi – „pod pravim kutom“, rekao je Milanović – ohrabrujuća prilika dvojici ovnova za, je li, sići s brvna petogodišnjih sukoba koji su besmisleno, sasvim nepotrebno nanijeli ogromnu političku (i materijalnu!) štetu tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj i kod kuće i u svijetu. Netko mora prvi, što bi rekli sportaši, stati na loptu. Odbijanjem Milanovićeve pružene ruke, Plenković si je zabio gadan autogol pred prepunim stadionom. Ignoriranjem prisege i zabranom „generalima“ i nižim „časnicima“ HDZ-ove vojske nazočiti službenoj inauguraciji legitimno izabranog državnog predsjednika, gdje im je protokolarno mjesto, amaterski si je zabio drugi autogol.

Je li, netom što je politička lopta krenula s centra i bez obzira na to što prepuni stadion glasno negoduje, upravo urla od nezadovoljstva? Više no išta, o tomu svjedoči biračka poruka, zapravo referendum protiv Plenkovića i njegova upravljanja državom i HDZ-om, gdje je moćnom aklamacijom opovrgnuta u kampanji i poslijeizborna objeda iz HDZ-ova obora o drčnom Zokiju „kršitelju Ustava RH“, „rusofilu“, „vanjskopolitičkom štetočini“, „neprijatelju Bruxellesa, NATO-a i Ukrajine“, itsl. Da jest tako – čime premijer i uvlakačko-neinteligentni trbuhozborci ne posustaju „častiti“ lika kojem su građani aklamativno produljili stanarsko pravo u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku za još pet godina – Zoran Milanović bi bio prisiljen zaboraviti drugi mandat već u prvomu izbornom krugu. Prešišao bi ga i Niko Tokić Kartelo s osvojenih 0,88 posto glasova.

„Bez veze se pravi problem od toga hoće li premijer Plenković doći na inauguraciju predsjednika RH i je li čestitao Milanoviću pobjedu na izborima“, sažeo je vođa Mosta nezavisnih lista Božo Petrov globalno mišljenje hrvatske javnosti. „Baš me boli briga! To je stvar osnovne pristojnosti, i točka.“ Bojkot predsjedničke inauguracije nikomu ni u džep niti iz džepa. Drčni je Zoki drugi put rutinski zajahao snažnog pastuha i galopira dalje. Kaže mudar pûk: sutra je novi dan. Svojim je povijesnim izbornim uspjehom pokazao najširoj domaćoj javnosti, ali i svijetu, da se „njegova“ Hrvatska bitno razlikuje od „njihove“ Lijepe Naše u kojoj se, protivno većinskoj narodnoj volji, nesuverenistički, uvlakački ide niz dlaku nesposobnoj/zločestoj bruxelleskoj birokraciji i kod kuće tetoši, je li, tzv. proendehazijske sentimente.

Milanovićevim izborom, većinska je biračka volja sada učvrstila tzv. demokratski grudobran nasuprot tzv. ljudima nahvao (dum Marin), koji politikantski koče uzbrdo. Drže tzv. obične/male CRO ljude u ropstvu siromaštva, nemaju razumne razvojne prioritete, guraju RH u tuđe ratove, nepotrebno se inate susjedima u regiji (Srbija, Crna Gora, BiH) i bildaju polit-ideološke i socijalne razdore/razlike u zemlji… Previše je, je li tzv. golubinjeg mozga koji ni po koju cijenu ne dopušta Lijepoj Našoj napokon postati Lijepom Našom. Što itekako jest prirodnim resursima, povijesno, kulturno, sportski, etc. U kojoj će se pristojno živjeti, u slozi i zadovoljstvu, uvažavajući drukčija mišljenja i svekolike različitosti.

Plenkovićev tragični promašaj

U kojoj, je li, uopće neće biti „presudno“ tko je na čelu države, iz koje polit-ideološke opcije, etničke zajednice, vjerske ili rodne pripadnosti, u kojoj će se poštivati nacionalna prošlost po baštinjenim vrijednostima… Ova bura u čaši boze – tko će komu čestitati izbornu pobjedu i hoće li ili ne HDZ-ova politička ergela biti na predsjednikovoj prisezi, tko je komu, kada i što rekao, itsl. – nepotrebna je epizoda sramote zbog koje RH nije niti će, takav, biti ne samo na tzv. pravoj strani povijesti – koja će se bitno promijeniti Trumpovim preuzimanjem SAD-ova državnog kormila – nego i respektabilna sastavnica civilizirane tzv. međunarodne zajednice.

Smiješno je, međutim, kako se CRO premijer i HDZ-ovi mu trbuhozborci, kaže saborska zastupnica Možemo! Sandra Benčić, „ponašaju sada kao dječji vrtić: prakticiraju isto što u Zorana Milanovića osuđuju. Sic transit. „On nije čestitao pobjedu našoj Kolindi Grabar-Kitarović i nije dolazio na državna obilježavanja u Saboru, pa nećemo ni mi čestitati njemu ni doći na inauguraciju“, tvrde HDZ-ovi luzeri. Taj je razlog – autorstvo Andreja Plenkovića – „osvijestio“ i šef tzv. Visokog doma Gordan Jandroković, medijskoga i navodno među stranačkim kolegama nadimka Njonjo i Pudlica zbog dosljednosti tipa „šefu HDZ-a vjeran“. I nije falio: od Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Tomislava Karamarka, Andreja Plenkovića do… Kaže: „Razmišljao sam…“ Pa baš navlas kao Plenković, i baš kao Plenković rezolutno zaključio: „Neću čestitati i ne idem na inauguraciju!“

„Čvrsto“ polit-ideološko stajalište, je li, pratiti smjer vjetra u svako doba i – karijera zajamčena!? Navlas je isto ignoriranje Milanovićeve pobjede, ali bez puno „razmišljanja“, sic transit, bio odglumatao i već drugi put luzer predsjedničkih izbora Dragan Primorac. Samohvalni „znanstvenik“, je li, nepravdom do neba Švedske kraljevske akademije zakinuti „nobelovac“, ali i urbi et orbi „poznati sportaš“, koji je netom prije izlaska na biralište odradio redovnu tjelovježbenu aktivnost i potom otišao u crkvu na misu, jamačno nikad nije ni čuo za velikoga Pierrea de Coubertina („važno je sudjelovati, a ne pobijediti“) niti vidio boksača raspuklih arkada i krvava lica kako coubertinovski/sportski uzorno čestita pobjedu svom suparniku u ringu. Primorac o tomu nema pojma!? Kamoli o poštenomu političkom nadmetanju kojem, pokazalo se i drugi put, jednostavno nije dorastao.

Narod kojemu je obećao predsjednikovati na čelu „bolje Hrvatske“, ma što to značilo, neće ga pa neće, a sada društvene mreže, kafići, kumice na Dolcu, činovnički uredi, gradilišta, kućne sjedeljke i ina (ne)javna mjesta ismijavaju Plenković-HDZ-Primorčevu neslavnu izbornu epizodu, a vicmaheri su si dali oduška. Bljesnule su čak i pretjerano „masne šale“ što samo po sebi upućuje na činjenicu da Milanovićeva plebiscitarna izborna pobjeda izravno i doslovno znači: pametnom dosta. Zamišljeni u HDZ-Primorčevu stožeru – nafutranom i krajnje problematičnim ljudima od kojih pošten svijet zazire – kao nacionalni referendum o Milanoviću, pokazao se referendumom o Plenkoviću i HDZ-u. Porazan rezultat.

U jednoj medijskoj poslijeizbornoj anketi u izvjesnoj „kamenitoj“ utvrdi denver plave ZNA SE opcije u Dalmatinskoj zagori postarija je žena vrlo precizno sažela Plenkovićev tragični promašaj u izboru HDZ-ova „nestranačkog“, sic transit, kandidata za oboriti Milanovića s Pantovčaka: „Otkad je hrvatske države, glasam za HDZ, ali ovaj neki Primorac kao da je ispao iz vreće. Prvi put sam glasala protiv HDZ-a“. Navodno je tzv. sedam veličanstvenih od ugleda u vrhu HDZ-a odbilo Plenkovićevu ponudu za kandidaturom, ustrašeni od debakla u sudaru s drčnim Zokijem, ali ni sâm njihov šef nije imao kuraže osobno mu izaći na megdan. À propos, nije se ufao pokazati frajerom – čime i danas podbada „kršitelj Ustava RH“, protiv koga je upogonio Šeksova kuma na čelu Ustavnog suda RH i bivšeg HDZ-ova ministra pravosuđa da ga zaustavi u najavljenoj premijerskoj kandidaturi, sic transit – pa podnio ostavku na preostale tri i pol godine premijerskog fotelja i kandidirao se za CRO predsjednika!? Brus!

Ustrtaren do srži, kao i navodno HDZ-ovih tzv. sedam veličanstvenih, Plenković je radije žrtvovao vlastoljubiva političkog hlebinca Primorca, posipajući se potom pepelom: „Sâm se prijavio, mogući kandidati iz vrha stranke nisu željeli“. Nije za vjerovati! Stranka s navodno 200.000-250.000 članova da nema jednoga/jednu za izgledno se suprotstaviti Milanoviću na predsjedničkim izborima jedan na jedan, u RH kao jednoj izbornoj jedinici!? Sramota.

Saborski zastupnik Arsen Bauk (SDP) tvrdi da premijer Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskog sabora Jandroković nečestitanjem Milanoviću pobjede i nedolaskom na njegovu inauguraciju „nisu ispravno protumačili izbornu poruku građana. Rekli su da su njihovu poruku primili na znanje, ali dopuštam da još nisu završili analizu izbora i da će promijeniti svoju odluku kad vide rezultate analize. HDZ je, kaže, zauzeo gard da oni nisu ni za što krivi, nego su krivi građani za to što je njihov kandidat Primorac dobio tako malo glasova. Sada im je predsjednik RH pružio ruku, a oni su uzeli samo jedan prst, i to srednji. Uopće nisam uvrijeđen time što Milanović nije došao na dvije konstituirajuće sjednice Sabora“.

Čak i dobar dio HDZ-a smatra, kao i saborska zastupnica Sandra Benčić (Možemo!) – samo se to ne usude reći zbog Plenkovićeva autoritarizma, nazvanog „zajedničkom stranačkom politikom“ – da je Andrej Plenković nečestitanjem pobjedniku i bojkotom inauguracije „pokazao vrlo ozbiljnu slabost“. Ponaša se kao uvrijeđeno kao vlaška mlada i osvetoljubivo. A on nije dječarac Andrej iz mlađe vrtićke grupe da mu je dopušteno takvo ponašanje, nego vladina institucija ustavno obavezna upravljati državom u sinergiji s institucijom CRO predsjednika. To je ključna izborna poruka, jer građane ne zanimaju niti ih trebaju zanimati čiji je otac možebitno bio „kosovac“, a majka „vojna lekarka“ ili tko je danas „kršitelj Ustava RH“, „rusofil“, „neprijatelj zapadne tzv. obitelji“, itsl.

Tim više, jer su i Plenković i Milanović rođeni, odgojeni i izrasli iz istih vrlo udobnih tzv. komunističkih kolijevki, je li, bivše Maršalove zajedničke 24-milijunske države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Koja je, govore činjenice, u 95 posto bila samostalnija, neovisnija i suverenija no što je „domoljubni“ RH danas i no što će s ovakvim vlastima ikad biti. Tzv. socijalistički mrak je imao neusporedivo ljepše, zadovoljnije, mirnije i međunarodno fotogeničnije lice od „domoljubnog“ tzv. svjetla današnjeg kapitalističkog „Betlehema“ u neokolonijalnom vlasništvu tzv. EU-obitelji.

„Plenković je i svojim govorom izborne večeri pokazao kako je ozbiljno uzdrman ne samo izvana nego i unutar HDZ-a“, ističe Sandra Benčić. „Svaki njegov daljnji korak je sve dublje zakopavanje u jamu slabosti. On godinama ne poštuje druge grane vlasti kao ravnopravne i odijeljene, pa sve više imamo obilježja autoritarne vladavine jednog čovjeka. To što sada ne poštuje volju 75 posti hrvatskih građana koji su izašli na izbore, ne želi čestitati Milanoviću izbornu pobjedu ni doći na inauguraciju, vrlo zorno pokazuje njegov odnos prema građanima, a ne samo prema instituciji predsjednika Republike. Tako se ponaša i prema parlamentu. Predsjednik RH i premijer su dužni surađivati i zbog unutarnje političke situacije u zemlji, ali još više zbog ukupnog stanja u Europi i svijetu. Oni (Plenković i HDZ, op. a.) koji osuđuju neku praksu (Milanovićevu, op. a.), a ponašaju se po istoj toj praksi da bi nešto pokazali – dječji su vrtić“.

Juriš na vjetrenjaču

Za razliku od tzv. razmaženih obiteljskih ljubimaca iz „dječjeg vrtića“, koji prznički ne žele čestitati boljemu od sebe i pubertetski nezrelo ignoriraju prisegu poglavara vlastite domovine – to više govori o njima od bilo kojih objeda i najgorih protivnika – Zoranu je Milanoviću, uz važne strane lidere te čak HDZ-ove političare (npr. ministar Oleg Butković, europarlamentarac Davor Ivo Stier i općinski načelnik Klisa Jakov Vetma) te koalicijske partnere (npr. HSLS-ov čelnik Dario Hrebak) čestitao i prvi svećenik tzv. Crkve u Hrvata nadbiskup mons. Dražen Kutleša, mitropolit zagrebački i predsjednik HBK. „Poštovani gospodine predsjedniče Milanoviću, upućujem Vam srdačne čestitke u povodu Vašeg ponovnog izbora za predsjednika Republike Hrvatske“, napisao je mons. Kutleša. „Vaš životni i profesionalni put obilježen je istaknutim i odgovornim služenjem na najvišim razinama javnog i političkog djelovanja, često suočenim s brojnim izazovima. Stoga Vam na početku drugog predsjedničkog mandata želim da u njega zakoračite s obnovljenom snagom koristeći svoje dosadašnje iskustvo za donošenje mudrih i pravednih odluka na dobrobit hrvatskog naroda.“

Pristojni ljudi pristojna kućnog odgoja i korektnoga političkog bontona – ma koliko se u nečemu ili čak ni u čemu ne slažu s onim kojemu čestitaju respektabilan uspjeh – drže do svog dostojanstva i znaju što su običaj i red. Neće im pasti kruna s glave, dapače, sjat će još većim sjajem. Nisu pak vrijedni pozornosti oni što bagateliziraju tuđi uspjeh ne bi li sebe uzvisili na zgarištu nesposobnosti i neuspjeha, sic transit. Kao što sada Andrej Plenković karikaturalno pere vlastitu političku krivnju tražeći, je li, „zavjerenike“ čak i među novinarima, a promašeni mu „adut“ Primorac paradno glumata nekakvoga moralnog pobjednika i „izbornu uspravnost“, sic transit. Umjesto da se pokrije ušima po glavi zbog – „znanstvenika“ i „sportiste“ nedostojne . sramote u kampanji i vrati se u istu anonimnost iz koje ga je Plenković naprasno uskrsnuo.

„U vreću iz koje je ispao“, kako reče ona razočarana HDZ-ovka? No, ništa od toga. Dapače, autokratski vlasnik ne samo nesuđenog HDZ-ova predsjednika RH već i „službenog“ stranačkog/koalicijskog stajališta o Milanoviću kojemu se „ne smije čestitati pobjeda ni otići na inauguraciju“, Andrej Plenković, pokazao se frajerom nad frajerima na „analitičkoj“, je li, poslijeizbornoj sjednici Predsjedništva i Nacionalnog odbora HDZ-a. Na pasja je kola izribao Vetmino i Hrebakovo ponašanje – „nečuveno“, on, uvrijeđen do srži i vidljivo osvetničkoga garda, bio zabranio, a oni čestitali pobjedu „kršitelju Ustava RH“! – ali se kukavički nije ufao ni spomenuti Butkovića i Stiera. A čestitke te dvojice HDZ-ovih kapitalaca imaju puno indikativniju i veću političku težinu od ostale dvojice iz vladajućeg obora.

Ako je vjerovati pametnici mudrog pûka da „treći put bog pomaže“ – a nakon donkihotovski tužno-smiješnih Primorčevih juriša na vjetrenjaču navrh Pantovčaka, 2009. i 2024./2025. godine, mora da su ga neuspjesi učinili poznatijim no što je ikad bio? – je li očekivati nesuđena „nobelovca“ i sportski obdarena „domoljuba“ s isključivo Hrvatskom u oku i duši i na predsjedničkim izborima za pet godina!? Zašto ne, Milanović se ne smije kandidirati treći put, a budući da propali Plenkovićev izborni „adut“ očito nije cijepljen protiv slavohleplja…

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave