Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Glas dragovoljca, HOS-ovca

Donosimo Vam glas dragovoljca, HOS-ovca.

Kako je sam rekao: ‘Sve maske su pale. … Oduprijet ću se – kad god budem znao i mogao.’

————-

Gamadi, ološu… ovo i je i vaša država.

Mogu biti i vaša pravila… ako vam dopustimo.

Država vam očito sve dopušta.

Pitanje je – do kada će normalan narod šutjeti?

Do kada će dopuštati da gazite mir, slobodu, prava

pojedinca?

Hoćete li prijetiti – izgonom? Možda i ubijanjem?

Sve maske su pale.

Vidi se u kakvoj državi živimo…

I kakva nas gamad okružuje.

Siguran sam – nema mnogo onih željnih krvi.

Nikada ih nije ni bilo.

Uvijek je bilo više onih koji se pozivaju na dom, vjeru, Boga…

A pljeskali su krvnicima i ismijavali.

Onih koji šutke odobravaju odvođenje onih koji smetaju…

I još više onih koji samo šute.

Vi koji sudjelujete u šutnji, pazite.

Doći će i do vas.

Psihopate nikada ne staju.

Uvijek žele još.

Nekima ovo izgleda bezazleno…

Ali nije.

Tako je uvijek počinjalo.

Tako sam i ja sudjelovao u tom plesu krajem osamdesetih i devedesetih.

Mrzio sam, bio spreman slušati gospodare rata, gospodare

mržnje…

Gospodare života i smrti u mom Osijeku.

Nikada više.

Ne mogu vjerovati da ovo pišem…

30 godina nakon svega što sam prošao…

Kao dragovoljac… kao HOS-ovac.

Da, HOS-ovac.

Da, mi u HOS-u smo bili ustaše.

I to je činjenica. I točka.

Imao sam 17 godina…

Danas nisam više ta osoba.

Neću pisati o ratu… bilo je kako je bilo.

Danas želim mir.

Želim koncerte… kazalište… festivale… druženja.

Želim slobodu da idem gdje želim…

Da slušam što želim…

Da se izražavam kako želim.

A vi mnogi, koji ste nekada bili “branitelji”…

Sada pokušavate braniti ono što su zvijeri radile ’91.

Znam – ne svi.

Ali za mene ste danas isti kao oni protiv kojih smo se digli.

Pretite mi…

Zatvorite me…

Ubijte me…

Ali nećete mi oduzeti slobodu.

Nećete mi braniti odlazak u kazališta… kina… koncerte…. festivale koje volim.

Sutra ćete možda braniti knjige… ovo što pišem…

Možete pokušati…

Ali nećete mi iščupati ono u meni:

Osjećaj za pravdu…

Želju da pomognem onima koji su u manjini…

Onima koji su ismijavani od većine…

Onima koji trpe nepravdu.

Siguran sam – nisu svi željni krvi.

Ali šutnja većine omogućuje nasilje.

Svi koji gledaju i šute – sudjeluju.

Svi koji odobravaju zlo zbog interesa ili straha – sudjeluju.

Ovo što se događa NIJE BEZAZLENO.

To je ciklus.

A ja neću sebi dopustiti da se ponovi.

Barem neću sudjelovati.

Ja nisam mirotvorac kao dragi Josip R. K.

Oduprijet ću se – kad god budem znao i mogao.

A za sada… pisanom riječju.

Ovo je moj glas.

Moj otpor.

Moj znak da sloboda i pravda nisu prodajni artikli.

Alen Štern (Facebook)

Poveznica na članak: https://www.facebook.com/100016549726493/posts/1888922121669427/?rdid=I2KdSTiQeQkw62Wc#

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave