Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Franjo Habulin: Jedinstveno u Jasenovac

Naši dužnosnici imaju ostatak godine da riješe probleme u stavovima i komunikaciji, pa bi u Jasenovcu na komemoraciji i obljetnici proboja trebali biti jedinstveni, kaže predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske

S Franjom Habulinom, predsjednikom Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) razgovarali smo između Dana antifašističke borbe i Dana ustanka naroda Hrvatske o nizu aktualnih tema.

Kako biste ocijenili položaj SABA RH u društvu?

SABA RH prije svega mora okupljati one koji su prihvatili antifašizam kao svoje opredjeljenje, a onda ćemo u broju u kojem smo sada i u kojem ćemo biti sutra nastaviti njegovati i braniti tekovine antifašizma koje su aktualne danas jednako kao i ranije jer su to najviše demokratske vrijednosti. Naš zadatak je da – ako to ne radi vlast u Hrvatskoj – čuvamo uspomenu na slavne dane antifašističke borbe, odnosno da obilježavamo značajne datume iz NOB-a, prije svega Dan pobjede, obljetnicu Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a na kojem je i nastala Hrvatska, Dan ustanka, Dan antifašističke borbe i druge. Tu su i komemoracije u Jadovnom, Jasenovcu, logoru Danica… njih ima puno zato što se ustaški režim u NDH jako potrudio u ubijanju svih koje je smatrao protivnicima. Moramo se zalagati za čuvanje sjećanja i uspomena na NOB i na te slavne dane i suprotstaviti se svima koji kažu da to nije bilo tako, da je NOB bila nego nešto sasvim drugo ili da su partizani bili zločinačka vojska. Ne možemo prihvatiti takav grubi povijesni revizionizam, pogotovo ga ne bi trebali prihvatiti mladi ljudi. Oni bi trebali prihvatiti povijest kakva je bila, neka je djeca uče i donesu svoj stav što je bilo dobro, a što nije.

Što bi vam pomoglo da budete uspješniji u svom radu?

Novac je važno sredstvo za ostvarivanje programa, ali nije najvažniji za provođenje aktivnosti. Prije svega bi nam dobro došla ozbiljnija podrška aktualne vlasti. Pritom mislim na resorna ministarstva koja nam mogu pomoći – znanosti i obrazovanja, kulture, unutrašnjih poslova, obrane i branitelja. Tu spada i ministarstvo mirovinskog sustava i socijalne skrbi jer je još živim učesnicima NOB-a, a pogotovo invalidima potrebna pomoć. Prava kao što su dodaci mirovinama su ukinuta, kao i mogućnost da dobiju ortopedska pomagala, pa njihovu nabavku moraju sami financirati.

Koliko je članstvo SABA RH jedinstveno?

Nedavno smo imali izvještajnu skupštinu na kojoj smo usvojili dokumente za prošlu godinu te usvojili plan i program rada za 2022. Sve je proteklo u redu i sve je prihvaćeno, ali primijetio sam da nije bilo konstruktivnih i ozbiljnih diskusija s terena o onome što nam se događa u Hrvatskoj, što nas okružuje i što nam je činiti u ovoj situaciji. A kako mi u SABA RH trebamo biti jedinstveni, moramo surađivati i s organizacijama naroda koji su žrtve ustaškog genocida u Drugom svjetskom ratu, kao i s nevladinim udrugama koje promoviraju antifašizam i historijske istine.

Kako komentirate dvojnost komemoracija?

Ovo je bila druga godina da državna vlast organizira obilježavanje Dana antifašističke borbe jer je to državni praznik. A kada je državni praznik, onda njegovo obilježavanje organizira Vlada RH. O programu možemo razgovarati, ali dobro je što zovu i nas da sudjelujemo u pripremi i organizaciji svečanosti. Kada je u pitanju Dan antifašističke borbe, u nizu mjesta organiziraju se lokalne proslave pa je to prilika da se ljudi nađu i druže. To smo imali u Zagrebu, a zahvaljujući predanosti novih gradskih vlasti ta je proslava bila masovna uz koncert, kao što je to bilo i kada smo u dva dana obilježili Dan oslobođenja Zagreba, Dan pobjede i Dan Europe. Zbog toga što se obilježava ista stvar, dvojnost komemoracija nije dobra. Imamo dvije vrste dvojnih obilježavanja, jednu kada aktualne vlasti obilježavaju nešto svatko u svoje vrijeme, a ne zajednički, a usput se pošalju izaslanici. Kada nešto obilježavamo, slavimo ili komemoriramo ne bi trebalo biti političke kavge niti bi takve prilike trebalo koristiti da bi se istaklo nečije međusobno neslaganje. Naši dužnosnici imaju ostatak godine da riješe probleme u stavovima i komunikaciji, pa bi u Jasenovcu na komemoraciji i obljetnici proboja trebali biti jedinstveni i zajednički izdržati pet minuta pred Kamenim cvijetom i žrtvama ustaškog režima. Druga vrsta podvajanja događa se u BiH, na Kozari i naročito Sutjeski na obilježavanje bitke dolaze ljudi kojima tamo nije mjesto i ne bi trebali biti s onima koji poštuju NOB. Oni koje slave bili su na strani okupatorske vojske i normalno je da antifašisti i nekolicina živih boraca koji su sudjelovali u bici ne žele biti s ekipom čiji su istomišljenici sudjelovali u okruživanju partizana i bili od pomoći njemačkim i talijanskim okupatorima kako bi zajedno zarobili Vrhovni štab i uništiti partizane. Tu se ekipu želi prikazati kao antifašiste, što nije istina i zato se dešavaju ta mimoilaženja i dvostruke svečanosti.

Kad smo kod dvojnosti, svake godine čujemo pitanje zašto se 27. jul slavi kao Dan ustanka kada je to bio “četnički dernek”.

Meni je već dosadno ponavljati da su nama u SABA RH, ali i svakom tko njeguje antifašizam značajni i 22. lipnja i 27. srpnja. U Brezovici je osnivanjem partizanskog odreda počeo organizirani oružani ustanak protiv okupatora i njihovih pomagača koji se nastavio masovnim ustankom u Srbu. Nitko ne može zatajiti da se u Srbu i susjednom Drvaru u BiH dogodio ustanak koji je prerastao u zajedničku borbu. Pred ustaškim terorom ljudi nisu imali što nego bježati u šumu. Dobro je da su se tamo našli partijski kadrovi koji su te ljude organizirali, okupili, formirali vojne formacije i rekli “ljudi, idemo u općenarodni ustanak oslobađati vlastitu zemlju, ne samo svatko svoje, nego svi zajednički. Obećavamo jednakost i ravnopravnost narodima i narodnostima, njegujmo bratstvo i jedinstvo jer jedino na taj način možemo nešto napraviti i osloboditi vlastitu zemlju.” A danas u 21. stoljeću, kada Hrvatska kao članica EU-a ulazi u eurozonu i Schengenski prostor, neki nas vraćaju 80 godina unatrag i ponovo nude nacifašistički, odnosno ustaški režim i ideologiju koji su najmračniji u povijesti ljudskog društva. Veličanje ustaša, nošenje njihovog znakovlja i pozdrav treba konačno zabraniti i zaustaviti kaznama, ali i odgojem i obrazovanjem mladih.

Ove se godine navršilo 130 godina od rođenja Josipa Broza Tita, ali je to proteklo bez naučnog skupa o njegovom djelu i nasljeđu.

Iako nema točnog podatka koliko je o Titu napisano i objavljeno knjiga, materijala, fotografija i tekstova, povijesni revizionizam ide tako daleko da ga se proglašava zločincem, što je neprihvatljivo s obzirom na ugled koji je on uživao u svijetu. Ne samo na prostoru Jugoslavije čiji je bio predsjednik, nego i u svijetu. Nitko američke ili kineske predsjednike, odnosno čelne ljude u svijetu nije prisiljavao da uvažavaju i cijene lik Josipa Broza Tita. Možda smo takav skup trebali organizirati u proljeće prije obilježavanja njegovog rođendana u Kumrovcu, ali to još stignemo učiniti do 31. prosinca.

(Novosti/Nenad Jovanović)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave