Netom što se malo stišala javna halabuka „ne ponovilo se“ u povodu strašne tragedije u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu – kojom je iksti put pokrenuto i pitanje tko i kako odgaja, ne samo čuva školsku djecu, ali i studente u odgojnoobrazovnom sustavu – dogodilo se nekoliko ekscesa što zabrinjavajuće upućuju na spoznaju da živimo u opasnom društvu i svijetu kojima nedostaje više od jedne daske u glavi. Dok školske vlasti i policija, što bi se reklo „institucije rade svoj posao“ u više slučajeva vrlo izglednog „ponovilo se Prečko“, karikaturalan multimilijarder Elon Musk u Führer-maniri s američkog poprišta tzv. kulture smrti iz školske klupe – gdje gotovo dnevno netko nekoga ubija/ranjava po školama i fakultetima – mjeri visinu kukuruza. Cirkusantski skače i mlatara rukama, jezivo se ceri usred Capitolove rotonde. Heil Donald!? Heil AfD!? Heil FPÖ!?

Djeca i mladež to gledaju i misle svoje, a to što misle nikakav psihijatar ne može ni vidjeti niti predvidjeti. Američka tzv. kultura smrti iz školske klupe nekoga inspirira, jer je nepovratno već inficirala u Lijepoj Našoj naraštaje onih na kojime, navodno – budućnost ostaje!? U kojoj trknutoj zemlji, je li, masovnog plagiranja, oponašanja i povođenja uglavnom za lošim iz svijeta i neposredne okoline prodire u obitelji, škole, društvenu zajednicu. Djeca i mladež dnevno gledaju u svojim obiteljima roditelje kako se muče s preskupim troškovima života, nezadovoljni su stanjem u zemlji, na poslu, nepravdama svake vrsti, preopterećeni su školskim obavezama… i sve se te frustracije nerijetko sažimlju u kritičnoj točci bunta. Ne samo, ali najvidljivije razbijačko-„navijačkog“ na ulicama i stadionima, gdje se „ubija Srbina, purgera, tovara“, urla „spremnost za dom“, muskovski mjeri visina kukuruza…

Kamo se god okreneš, u što god pogledaš, nered do nereda, laž do laži, prijevara do prijevare, narodno se bogatstvo krčmi u privatne džepove, niz civilizacijskih vrijednosti na kojima su stasale današnje bake i djedovi naprosto je nepovratno kompromitirano. Tko, kako, na kojim pokvarenim kurikulima već tri desetljeća odgaja mlade naraštaje!? Kojim ih se lažnim vrijednostima i manipulativnim programima obrazuje za konkurentnost u digitalnomu, umjetnom inteligencijom impregniranom tzv. globalnom selu (H. M. McLuhan), ako odlikašica 5,0 VII. razreda jedne osnovne škole u Zagrebu neki dan pita: „Djede, daj mi reci tko je bio taj Josip Broz Tito!“ Trinaestogodišnjakinja usred „’rvacke metropole“ (sic transit) nije u školi čula za jednog od najvećih hrvatskih sinova bez čije partizanske borbe ne bi bilo današnjeg RH, jednog od najvećih državnika 20. stoljeća…!?

Strahote nakon Prečkog

Ali zato pohađa „izborni“ vjeronauk i sluša krivotvorenu noviju hrvatsku povijest – to je državno oktroirana „moda“ – koji su gurnuli u zapećak temeljne ljudske vrijednosti u odgoju i obrazovanju, antinacifašizam, partizane, NOB, Maršala, SFR Jugoslavija, tzv. samoupravni socijalizam, Pokret nesvrstanih, etc. što je nasilno izbačeno iz odgojnoobrazovne prakse u školama. Istodobno su eskalirali agresiju i nasilje u društvu i osobito među mladima, bezosjećajnost…, pa imamo što imamo.

Imamo Prečko, ali netom nakon njega obavijest američke tajne službe o mladom Puljaninu navodno uključenom u terorističku skupinu koja je u nekoliko zemalja počinila zločine iz ksenofobne, vjerske i rasne mržnje. Imamo slučaj 34-godišnje žene koja je kod Podsusedskog mosta bacila u nabujalu Savu svoju trogodišnju kćer, a višednevna potraga za dječjim tijelom još traje. Imamo slučaj splitske gimnazije, čija su dvojica učenika I. razreda objavila objavila na društvenim mrežama „Death list“ (Listu smrti) na istrgnutoj stranici iz bilježnice s popisom 17 svojih kolega i profesora. Policija ih je ekspresno uhitila. Na osam dana su suspendirani iz škole. Također nedugo nakon tragedije u zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko, drama u Splitu: otkazana je nastava na Filozofskom fakultetu zbog kriminalističkog istraživanja. Jedan je student tog faksa objavio na društvenoj mreži, u grupi s više članova, da će izvesti „school shooting“ (pucnjavu u školi) nad studentima, profesorima i osobljem te ustanove.

Učenica VIII. razreda Osnovne škole Šime Budinića u Zadru je suspendirana je neki dan s nastave na osam dana zbog prijetnje na društvenoj mreži TikToku kolegama/icama i nastavnicima kako ih kani izbosti nožem. Dalmacija News tvrdi kako je potencijalni ubojica/atentator na istoj mreži postavio za profilnu fotografiju svoju sliku s oružjem u ruci. Istodobno, pa opet u Splitu, prekinuta je nastava i intervenirala policija u Osnovnoj školi Manuš, jer je u torbi učenika VIII. razreda pronađen nož koji je pokazivao kolegama. Zašto je donio nož u školu? Za šiljiti olovke!? A zašto je Josip Dabro, bivši čak vladin potpredsjednik i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva iz proustaškog/protusrpskog Domovinskog pokreta u koaliciji s HDZ-om, učio djecu pucati rafale iz kalašnjikova i to dao snimiti kao, je li, nekakav „bećarski“ frajerluk!? Skandal s tim nezrelim likom u glavnoj ulozi izazvalo je najprije objavljivanje video-snimke Dabrine revolveraške pucnjave u gluho doba noći iz jurećeg automobila u blizini naseljenog mjesta. Nitko nije stradao samo pukim slučajem.

Pa, ako se može jedan, je li, vladin potpredsjednik/ministar tako „bećariti“ u javnom prostoru – ne mareći za poruku kojom zrači ta neodgovornost ni za tuđe živote – zašto bi marili balavci što sastavljaju liste smrti svojih kolega i nastavnika, nose noževe u školskoj torbi, javnim nasiljem „dokazuju“ superiornost u svojoj sredini, itsl.!? Kakvo je društvo, takva mu je i mladež na kojoj, sic transit – budućnost ostaje. SDP-ova saborska zastupnica Mirela Ahmetović je neki dan, komentirajući revolveraški skandal Josipa Dabre, kazala u sabornici da je premijer Plenković među 32 već smijenjena ministra dovodio i ljude osuđene za zločine, ubojice, one pod istragama za kriminal i kojekakve ine zazorne likove, pa nije čudo što se u takvoj vladi našao i potkapacitirani udarač kickboxing vreće s travničkim dvogodišnjim „magisterijem“ Josip Dabro.

Na trgovačko-kalkulantsko-politikantski mig CRO premijera, Dabro će, je li, samo zamijeniti fotelju u vladi saborskom klupom i ostati na tek koji euro nižim berivima iz džepa poreznih obveznika. Primjer mladeži za vola ubit’!? Ta, HDZ mora imati i 76. ruku u zastupničkoj tzv. stabilnoj većini umjesto da slavonski „bećar“ katastrofalno lošeg utjecaja na djecu/mlade definitivno dobije tzv. pakrački dekret u politici. Nogu u debelo meso kao primjer urbi et orbi da proseravanje pištoljem iz jurećeg automobila i dječji rafali iz kalašnjikova – à propos, građaninu zakonom nije dopušteno držati automatsku pušku kod kuće – nisu nikakvo pohvalno „bećarenje“, nego kršenje zakona i notorni primitivizam.

„Prema službenim podacima MUP-a“, kazala je predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem novinarki Jutarnjeg lista Mireli Lilek, „zabilježen je porast prijava slučajeva nasilja u školama. U nepuna četiri mjeseca ove školske godine zabilježeno je 53 posto dojava nasilja od ukupnog broja prijava cijele prošle školske godine. To su podaci samo o prijavljenim slučajevima, ali i taj broj je zabrinjavajući.“ U MUP-ovu pak odgovoru novinarki stoji da su „ove školske godine započete lani u rujnu evidentirali 355 događaja, a u čitavoj prošloj školskoj godini zabilježili su 666 događaja povezanih sa školama i neprihvatljivim ponašanjima, odnosno nasiljem među djecom i mladima“.

Ravnateljica zagrebačke X. gimnazije „Ivan Supek“ Željka Frković tvrdi novinarki Lilek da je Hrvatska „u velikom problemu kao zajednica. Škole kao odgojne ustanove gube utjecaj, a svi procjenjuju rad nastavnika i ravnatelja. Na taj se način ruši ugled ustanove i struke. Ministarstvo obrazovanja oduzelo nam je sav alat kojim smo mogli kontrolirati učenike, uključujući njihovu redovitost na nastavi“. Frković nije jedina u struci i izvan nje, koja drži kako su „poremećene vrijednosti povezane s učestalijom pojavom nasilja u školama i oko njih“, ali i da „roditelji svojim metodama odgoja djece (u što se agresivno upliće i tzv. Crkva u Hrvata, sic transit, svojim vrlo konzervativnim i neznanstvenim projektima, op. a.) i odnosa prema zaposlenicima škola paraliziraju sustav. Roditelji djeci šalju poruku da će biti zaštićeni po svaku cijenu i djeca se ponašaju u skladu s tim. Iako mladi znaju biti objektivni i realni, oni rade i ono što ne bi trebali jer znaju da će dobiti podršku roditelja“.

Puno baba, kilava djeca

Kaže mudar pûk: puno baba, kilava djeca! Nedavna tragedija u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu, gdje je pomahnitali 19-godišnjak nožem ubio sedmogodišnjeg učenika I. razreda te ozlijedio još troje djece i učiteljicu, šokirala je hrvatsku, ali i javnost u susjedstvu, kolateralno je okupila toliko i nepozvanih „baba“ da je pitanje svih pitanja neće li to „poroditi“ – kilavu djecu. Razumljivi su masovna zabrinutost, roditeljski strah za sigurnost svojih obiteljskih uzdanica, pa i pozornost u regiji – cca 100.000 je ljudi u Beogradu na prosvjedu protiv srbijanske vlasti minutom šutnje izrazilo suosjećanje zbog tragedije u Zagrebu – ali rasplamsale strasti i kojekakve kolateralno prilijepljene čak i politikantski zle nakane ne bi smjele u općenito trknutom društvu zasjeniti zdrav razum i sigurnosno hladne glave. Istraga tek treba utvrditi zašto je taj 19-godišnjak iz susjedstva u Prečkom – prethodno i psihijatrijski liječen – bio učinio to što je učinio, odnosno je li ga se moglo spriječiti i kakva je to sigurnosna po(r)uka drugim ne samo školskim ustanovama.

Bila riječ o kojekakvim psihopatima nepredvidljiva ponašanja – kojih je uvijek bilo i bit će i među ljudima za koje ni iskusni psihijatri ne bi ni u snu pomislili kakvo im se zlo kuha u glavi, pa iznenada eksplodira tragedijom – ili pak o hladnokrvnoj terorističkoj „osveti“ na najnemoćnijima zbog, je li, sasvim pedesetih krivaca ili „krivaca“, nema tih sigurnjaka ni sigurnosnih sustava koji su to kadri spriječiti u svim slučajevima. Kao što ultimativno traže od vlasti roditelji školske i predškolske djece ne samo u Zagrebu, sindikalni čelnici i dio grlatijih predstavnika političkih opcija. Roditelji iz osmoljetke u Prečkom organizirali su – uglavnom propali, odazvalo se tek par desetaka ljudi – prosvjedni skup u nedjelju 5. siječnja 2025. na Trgu bana Josipa Jelačića na kojem se kritiziralo državnu/prosvjetnu vlast te tražilo zakonska jamstva za sigurnost djece, učitelja i osoblja u školama i vrtićima. Još će se pričekati te paragrafe, bude li ih, a drugo polugodište je počelo zaključavanjem vrata, negdje alarmima, nadzornim kamerama, zaštitarima, policajcima uz škole, što se ubrzo – razvodnilo.

„Nisu dovoljne samo hitne sigurnosne mjere na početku drugog polugodišta koje se svode na zaključavanje školskih vrata i veći nadzor ulaska/izlaska učenika, ako će ih kao do sada provoditi spremačice, domari ili netko od nastavnika“, tvrde roditelji, ali nisu jedinstveni u tomu što je najbolje rješenje za sve. Ministru znanosti, obrazovanja i mladih Radovanu Fuchsu (HDZ) nije pala na um neopoziva ostavka najprije zbog Prečkog, a onda i inih slučajeva sigurnosnog nereda u školama, ugroze života školaraca i nastavnika. Je li, makar iz moralnih razloga, jer su ga godinama bili na taj nered upozoravali i učitelji i školski sindikati, a on ni trc niti mrc. Fuchs je bio dužan preventivno reagirati već nakon masakra učenika i osoblja u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislava Ribnikara, a očito nije te se dogodilo Prečko. Potom i cijela serija ugroza.

Nakon tragedije u Prečkom zadnjeg dana nastave u prvom polugodištu, hrvatske su pak školarce – nešto više od 400.000 osnovaca i 170.000 srednjoškolaca – prvi dan u drugom polugodištu dočekale oštrije mjere zaštite već na ulazu u odgojno-obrazovne ustanove. Prije svega zato da bi se udovoljilo zahtjevima sve nezadovoljnijih roditelja, a manje osoblju u školama i prosvjetnim sindikatima koji su ionako godinama uzaludno upozoravali Fuchsovo ministarstvo na probleme. Kada se nešto dogodi, počinje masovno prosipavanje pepelom po neodgovornim glavama tih na unosnim foteljama što se znaju hvaliti da su „preuzeli odgovornost“. Sic transit. Neodgovornost da, ali odgovornost je nešto nepoznato.

Fuchsovo je ministarstvo u suradnji sa školama, roditeljima, navodno i sindikatima i Civilnom zaštitom hitno interveniralo vatrogasnim mjerama radi bolje sigurnosti učenika i učitelja već od prvog dana po zimskom raspustu, a obećanja za kasnije – drž’ vodu dok majstori odu!? – tiču se i uvođenja u škole posebnih profila stručnjaka kakve tek treba osposobiti. Riječ je o tzv. operativnim djelatnicima za sigurnost i civilnu zaštitu, koji bi trebali imati cca 40 posto fizičke zaštitarske osposobljenosti i oko 60 posto posebnih kompetencija za razne druge potrebe u školi. Za te će se ljude, navodno, otvoriti posebna radna mjesta i odgovarajuća plaća.

„Ovo je sada privremeno stanje, gdje zapravo zaštitarske tvrtke daju svog radnika na te poslove“, kazao je Željko Stipić, čelnik školskog sindikata Preporod. „Na neki ga način outsourcaju školi. Međutim, ono što bi trebalo biti od početka iduće školske godine, to je da u svakoj školi imamo radnika ili radnike za te poslove, jer škole obično rade u dvije smjene. Takav bi radnik morao imati barem minimalne zaštitarske kompetencije, ali i određena pedagoško-psihološka znanja budući da radi u školi. Zaključili smo da je za njegovo osposobljavanje neophodno najmanje 160 sati, a to se ne može učiniti preko noći.“

Sigurnost nije samo fizička

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih je u međuvremenu otvorilo javnu raspravu o izmjenama dvaju pravilnika, za osnovne i srednje škole, kojima se uvodi novo radno mjesto tzv. operativnog djelatnika/djelatnice za sigurnost i civilnu zaštitu. Takav multiprofilni sigurnjak ne postoji „na tržištu“, a za radno mjesto u školi – ako uopće bude zainteresiranih, jer plaća sigurno neće biti veća od prosječne prosvjetarske, koeficijentima pri dnu ljestvice javnih službâ, sic transit – nemoguće je osposobiti ni za dvaput po 160 sati. No, obećanje je obećanje, pa… A papir trpi i što se zdravom razumu gadi!? Tragedija u Prečkom pomalo je već pala u javni zaborav, a u školama je – sudeći po protoku vremena – uglavnom ostalo sve po starom.

Roditelji i učitelji su suglasni s tim da sigurnost nije samo fizička, samo provedba zaštitnih mjera. Mora uključivati i edukaciju, prevenciju, svijest o možebitnim rizicima, sigurnosne vježbe u školama i vrtićima barem jedanput godišnje, ali i dostupnost psihologa u svim odgojno-obrazovnim ustanovama radi održavanja mentalnog zdravlja djece i mladeži te kako bi ih se poučilo nositi se s izazovima i traumama. Spominju se i radionice za roditelje, nastavnike i učenike radi „uspostave sigurnijeg okruženja punog podrške. Želimo da se naši zahtjevi uvrste u novi zakon o zaštiti odgojno-obrazovnih ustanova umjesto da se to rješava pravilnicima“.

I onda politička ili politikantska točka na i s govornice Banovom konju ispod repa: „Ministar Radovan Fuchs mora preuzeti odgovornost za ove propuste. Ako nije bio u stanju poduzeti potrebne mjere za sigurnost djece i školskih djelatnika svoje države, vrijeme je da napusti dužnost“. Brus! Nije preuzeo. Ministrima u Lijepoj Našoj takvo što uopće nije u opisu posla niti su obiteljski odgojeni na tim normama demokratskog bontona, pa… Odlaze tek kada ih premijer najuri pod medijskim pritiskom ili pak europski tužitelj u praskozorje izvuče iz kreveta.

„Kultura smrti“ iz školske klupe je uvelike društveno uvjetovana, a nema izgledne budućnosti društvo koje svoju sutrašnjicu zida na temeljnom kamenju zapovjednog „domoljublja“, poremećenih tzv. demokratskih vrijednosti, nacionalnih mitova, vjerske indoktrinacije poistovjećene s nacijom (sic transit)i revizije novije prošlosti, mržnje bez pokrića, ksenofobije, nastranog politikantstva…

Marijan Vogrinec

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr