UKRATKO, BEZ NAVODNIKA — ŠTO KAŽU TRI JUNAKA (ČETVRTOG JOŠ ČEKAMO):

Jandroković, predsjednik Sabora, institucije koja bi trebala štititi ustavni poredak:

Bio sam tamo privatno, samo među pola milijuna ljudi. Dijelio sam radost, i usput, ako je tko slučajno slavio NDH – evo, ja sam to sad usmeno osudio. Dosta?

Plenković, europski premijer europske države utemeljene na europskom antifašizmu:

Ništa novo, Thompson pjeva isto već 30 godina. Djeca su htjela selfie. Što, da ga zabranimo? Pa nismo ludi da nas netko optuži da imamo kičmu.

Tomašević, gradonačelnik koji je najprije dao Hipodrom, pa izjavio da ubuduće neće:

Bilo je sve savršeno – zato više nikad. Nismo imali žrtava, samo kolektivni moralni slom.

Zajednički nazivnik:

Svi su “osudili” – ali nitko ništa nije spriječio.

Svi su bili “privatno” – ali svi na javnoj funkciji.

Svi su slavili logistiku – nitko se nije sjetio što se zapravo slavilo.

Ovo nije bila greška. Ovo je bila poruka.

I ona glasi: možeš pjevati što hoćeš – ako napuniš dovoljno veliku livadu.

Demokracija i vladavina prava, na hrvatski način:

Fašizam na ozvučenju, država u backstageu, i publika od pola milijuna – “privatnih građana”.

Kao da je NDH bila zabava s pozivnicama, a ne zločin.

Viktor Gotovac

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva portala sabh.hr