Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

DOGAĐAJ KOJI JE ŠOKIRAO SVIJET / Žene, djeca i starci deportirani, a više od 8000 muškaraca, uključujući i dječake od 12 do 15 godina, čekala je – smrt

Nakon egzekucija ubijeni su bacani u masovne grobnice koje su pripadnici srpskih vojnih postrojbi u sljedećim mjesecima nastojali prikriti, između ostalog i prekapanjem i premještanjem leševa na različite lokacije

(Foto: privatna arhiva)

U ljeto 1995. nakon što je rat u Bosni i Hercegovini trajao već gotovo četiri godine, jedan događaj svojom će brutalnošću šokirati ne samo lokalnu nego i svjetsku javnost. 11. srpnja 1995. nakon višednevnih borbi jedinice vojske Republike Srpske i paravojne jedinice iz Srbije ulaze u mjesto Srebrenica u istočnoj Bosni u kojem je živjelo većinsko bošnjačko stanovništvo.

Hodajući trijumfalno kroz pust i porušen grad zapovjednik vojske Republike Srpske general Ratko Mladić između ostalog je izjavio kako je napokon došao dan za osvetu nad Turcima, misleći na lokalno stanovništvo koje je u međuvremenu napustilo Srebrenicu i spas potražilo u bazi Ujedinjenih naroda u obližnjem mjestu Potočari. A kako će izgledati osveta postat će jasno u sljedećih nekoliko dana.

Mladić je dao do znanja da će on biti gospodar života i smrti

Vijeće sigurnosti UN-a još je 1993. srebreničku enklavu proglasilo zaštićenom zonom, a sama zaštita prepuštena je nizozemskom bataljonu. Međutim, odmah po zauzimanju Srebrenice Ratko Mladić dao je do znanja nizozemskom zapovjedniku Thomu Karremansu da će odsada na tom području on biti gospodar života i smrti. Sljedećeg dana, 12. srpnja, Mladić zapovijeda deportaciju dvadesetak tisuća bošnjačkih izbjeglica, ali uz jedan uvjet. Otići su mogli isključivo žene, djeca i starci, koji su autobusima dovezenima iz Srbije prebačeni na teritorij pod kontrolom Armije BiH.

Nažalost, vojno sposobne muškarce, uključujući i dječake od 12 do 15 godina, čekala je drugačija sudbina. Oni koji su zatečeni u Potočarima, kao i oni zarobljeni po okolnim šumama pri pokušaju bijega, postat će žrtvama masovnih egzekucija koje su na raznim lokacijama trajale sljedećih nekoliko dana. Posebnu surovost prema zarobljenicima pokazat će pripadnici paravojne jedinice „Škorpioni“ koju je osnovao MUP Srbije.

Specijal:XX. stoljeće by Hrvoje Klasić

Ubijeno više od 8000 Bošnjaka

Točan broj ubijenih nije utvrđen, a prema procjenama radi se o preko 8 tisuća Bošnjaka.

Nakon egzekucija ubijeni su bacani u masovne grobnice koje su pripadnici srpskih vojnih postrojbi u sljedećim mjesecima nastojali prikriti, između ostalog i prekapanjem i premještanjem leševa na različite lokacije.

Masovna pogubljenja i još masovnije prisilne deportacije postat će ubrzo predmetom optužnica na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju ustanovljenom voljom Ujedinjenih naroda u nizozemskom gradu Haagu, kao i na sudovima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj. Po mišljenju sudaca Haškog suda i brojnih svjetskih pravnih stručnjaka namjera počinitelja i razmjer zločina koji se dogodio u Srebrenici u srpnju 1995. odgovara definiciji genocida.

Neke se umjesto zločincima i dalje naziva herojima

Među optuženicima u Haagu naći će se predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i zapovjednik vojske Republike Srpske Ratko Mladić, te brojni srpski vojni zapovjednici. S obzirom na stupanj odgovornosti osuđeni su na doživotne i dugogodišnje kazne zatvora. Gotovo trideset godina nakon događaja u Srebrenici, nakon višegodišnjih sudskih procesa u kojima su predstavljene tisuće stranica dokaznog materijala društva u Republici Srpskoj i Srbiji još uvijek većinski ne prihvaćaju odgovornost za genocid, masovne zločine i etničko čišćenje. Naprotiv, osobe osuđene za ova stravična nedjela umjesto zločincima i dalje se naziva herojima.

(net.hr/Hrvoje Klasić)

Facebook
E-mail