Polazeći od stava kako povijesni revizionizam u odnosu na ustaški režim, Nezavisnu Državu Hrvatsku, rasne zakone, sustav progona, logora i masovnih zločina nije prava niti ispravna znanstveno-legitimna reinterpretacija, već oblik društveno oportune i politički motivirane relativizacije povijesno utvrđenih činjenica, Skupština SABA RH aktualni revizionizam ne vidi samo kao problem interpretacije prošlosti, već i problem za stanje slobodnog i demokratskog poretka Republike Hrvatske danas i sutra.

• Ističemo kako je antifašizam jedna od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te da njegovo omalovažavanje, relativiziranje ili simbolička pasivizacija predstavlja jasan smjer moralne degradacije i političke degeneracije ustavnog identiteta Republike Hrvatske. Relativizacija povijesnih zločina i zla nije pitanje „pluralizma“ već pitanje granica demokratske legitimnosti i stvarnog karaktera društva. 

• Skupština utvrđuje da se suvremeni revizionizam ne pojavljuje samo u obliku otvorenog poricanja, već i umanjivanjem zločina, izjednačavanjem žrtve i počinitelja, selektivnom kontekstualizacijom, prividnom „ravnotežom“ u javnim raspravama, simboličkom i vrlo praktičnom rehabilitacijom NDH i banalizacijom ustaške ikonografije. Upravo to predstavlja politički najučinkovitija i društveno najopasnija djelovanja suzbijanja onog što suvremena Republika Hrvatska danas jest i mora biti.

• Skupština od Hrvatskoga sabora, Vlade Republike Hrvatske i svih nadležnih državnih tijela traži dosljedno djelovanje pravnog poretka u odnosu na javnu uporabu ustaških simbola, pozdrava, insignija i drugih oblika veličanja NDH te i drugih djelovanja koji ponižavaju Ustav, povijest i društvo. Demokratska i slobodna država nije dužna niti smije biti neutralna prema ideologijama i simbolima koji napadaju upravo temelje nje same i društva pojedinaca koji u njoj žive.

• Skupština poziva nadležna pravosudna i upravna tijela da razviju i slijede dosljednu, jasnu i restriktivnu praksu prema pojavama povijesnog revizionizma koje prelaze granicu slobode izražavanja i postaju instrument govora mržnje, veličanja zločinačkih režima ili zastrašivanja manjinskih i drugih ranjivih skupina. Pri tome upozoravamo kako institucionalna mlakost i pasivnost nije neutralnost, već oblik popuštanja, a još više slabost prema napadima na slobodu i demokraciju same!

• Skupština traži od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Agencije za odgoj i obrazovanje, sveučilišta, škola i drugih obrazovnih ustanova da osiguraju sustavno, znanstveno-sttučno utemeljeno, pedagoški odgovorno poučavanje o fašizmu, nacizmu, ustaškom režimu, antifašističkom otporu i svim njihovim djelovanjima u Republici Hrvatskoj i šire. Takvo obrazovanje ne može niti smije biti svedeno na povremene „rituale“, neke dane i rijetke datume kao i deklarativne formule, već ima uključiti razumijevanje mehanizama propagande, diskriminacije, dehumanizacije i političke manipulacije poviješću.

• Skupština smatra da nastava i razumijevanje povijesti mora razvijati sposobnost kritičkog promišljanja, čitanja izvora, razlikovanja znanstveno i stručno utemeljene interpretacije od ideološke manipulacije te prepoznavanja suvremenih oblika povijesne laži revizionizma, uključujući i one koji se šire putem digitalnih medija i društvenih mreža. Borba protiv „prekrajanja“ prošlosti nije zamisliva bez ozbiljne povijesne pismenosti društva.

• Skupština od javnih medijskih servisa i drugih medijskih aktera traži da u tretmanu tema vezanih uz NDH, ustaški režim i antifašističku borbu odustanu od prakse lažne „ravnoteže“, licemjernog ekvilibrija, u kojem se znanstveno potvrđene činjenice izjednačavaju s politički motiviranim negacionizmom ili relativizmom. Sloboda medija ne uključuje obvezu da se neistina tretira kao ravnopravna činjenici. Ovaj je problem osobito izražen kad se revizionizam prikazuje kao „kontroverza“ ili samo „i drugo mišljenje“.

• Skupština poziva državne i lokalne vlasti da razvijaju aktivnu i odgovornu politiku javnog sjećanja: očuvanje mjesta stradanja, zaštitu spomenika, javnu vidljivost činjenica o logorima, progonima i otporu, te potporu izložbama, dokumentacijskim projektima, arhivima, istraživanjima i lokalnim memorijalnim programima. Tamo gdje kultura sjećanja slabi, revizionizam je dobrodošao.

• Skupština upozorava kako se povijesni revizionizam ne širi samo djelovanjem otvorenih ekstrema, već još više oportunizmom političkog centra, kalkulantskom šutnjom institucija i navikom da se ustaška simbolika ili revizionistički narativi toleriraju kao folklor, marginalna provokacija ili navodna cijena „društvenog mira“. Ta praksa već danas predstavlja oblik političke suodgovornosti za normalizaciju neprihvatljivog sutra.

• Skupština podupire uspostavu trajnih oblika suradnje između antifašističkih organizacija, znanstvenih ustanova, škola, muzeja, medija, manjinskih organizacija i organizacija civilnog društva radi praćenja, dokumentiranja i javnog razotkrivanja pojava revizionizma. Takvo je sudjelovanje nužno jer revizionizam nije problem samo jedne discipline ni jedne institucije.

• Skupština predlaže osnivanje tijela za praćenje povijesnog revizionizma, povijesti prikazane jezikom laži i manipulacije u javnom prostoru Republike Hrvatske, koja bi donosila javna izvješća o pojavama negacionizma, relativizacije, zloupotrebe simbola i institucionalne tolerancije prema revizionističkim praksama u politici, obrazovanju, medijima i lokalnoj samoupravi. To bi bio ne samo ozbiljan iskorak iz komemorativne pasivnosti u javnu odgovornost, već i obveza prema suzbijanju pojava političkih i društvenih ekstrema koji prijete slobodi, demokraciji i ustavnom poretku Republike Hrvatske.

• Skupština zaključuje kako obrana antifašizma nije samo stvar prošlosti, već pitanje očuvanja minimuma demokratske pristojnosti i ustavne samoodrživosti danas. Društvo koje dopušta rehabilitaciju kvislinških i zločinačkih režima ne raspravlja samo o povijesti, ono gubi sposobnost razlikovanja slobode od samouništenja demokracije. Ta logika leži u srži ovog i sličnih upozorenja na revizionizam i zloupotrebu povijesne svijesti.

Skupština Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH

U Zagrebu, 2. travnja 2026.