Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Čovjeku koji bi završio u Haagu dižu se biste. “Hrvatska je država po mjeri Šuška”

(Foto: FaH, Miroslav Lelas/PIXSELL, Dino Stanin/PIXSELL, Epa)

SINJ postavlja bistu Gojka Šuška, koju će večerašnjim koncertom posebno pozdraviti Marko Perković Thompson. Način je to na koji u ovom gradu, u kojem je i ulica koja nosi ime po Šušku, zahvaljuju ministru obrane, koji je preminuo na današnji dan prije 24 godine.

Sinj nije iznimka, naprotiv

Sinj tu nije neka iznimka koja voljom gradonačelnika Mire Bulja veliča one koji su bili na istaknutim političkim, ali i društvenim pozicijama kad je nastajala država. Uz Šuška, to su i Franjo Tuđman, generali i spomenuti Thompson, svi oni koji simboliziraju rat početkom 1990-ih.

Ne, Sinj je tek dio mozaika, šire priče koju HDZ predvodi u cijeloj zemlji, a zasniva se upravo na domoljubno-ratnoj matrici iako je rat završio prije 27 godina. Bez obzira na tu matricu, ovdje je sporan Gojko Šušak kao takav, bilo to s aspekta lokalne fešte u Sinju ili stava države prema Šuškovom liku i djelu.

Banožić piše da se domoljublje treba učiti

A stav države je takav da danas ministar obrane Mario Banožić kazuje kako je Šušak bio jedan od onih ljudi od kojih svaki domoljub – može učiti kako se voli i brani Hrvatska.

“Postoje ljudi koji su u prijelomnim povijesnim danima preuzeli odgovornost, prepoznajući neponovljivost trenutka u stvaranju slobodne i neovisne hrvatske države. Jedan iz reda velikana je zasigurno Gojko Šušak”, stoji u priopćenju aktualnog ministra obrane.

“Ta snaga je od srčanih, hrabrih branitelja nošena domoljubljem, vođena jasnim zapovijedima, izrasla u nezaustavljivu, pobjedničku Hrvatsku vojsku! Kod ministra Šuška nije bilo kalkulacija i nije bilo odstupanja.

Bio je jedan od onih od kojih svaki domoljub može učiti kako se voli i brani hrvatska država! Jedan je Gojko Šušak, pobjednik koji je izvršio sve svoje zadaće! Hvala mu za sve”, poručio je ministar Mario Banožić.

Ohrabrenje u Plenkoviću

Nije Banožić tu jedini. Dragan Čović, šef HDZ-a BiH, danas je na Twitteru napisao kako je Gojko Šušak ostavio nemjerljiv doprinos na suvremenu Hrvatsku.

Sve se to ne bi događalo da osnovno ohrabrenje za takve istupe ne dolazi od premijera Andreja Plenkovića, koji je još 2018. godine najavio podizanje spomenika Gojku Šušku u Zagrebu jer je “on svojim djelovanjem i autoritetom, kao i poštovanjem koje je imao od hrvatskih branitelja, dao enorman doprinos hrvatskoj slobodi”.

Sve su to zapravo tipične hadezeovske riječi. I ove Plenkovićeve, kao i one Banožićeve ili Čovićeve, jedan je to drveni jezik iza kojeg ne stoji ništa osim brige za karijeru. To je fundus od dvjestotinjak riječi koje se samo izmjenjuju ovisno o tome radi li se o polaganju vijenaca ili čestitki učenicima kakve gimnazije na matematičkoj olimpijadi. 

Na svinju napisao Tito

Ovdje se vraćamo na početak teksta – bitno je to što su sve te riječi pune praznih epiteta izrečene oko čovjeka koji bi bio optužen za ratne zločine da je poživio. Pisali smo u više navrata tko je bio Gojko Šušak, no nije zgorega ponoviti.

Rođen je 1945. u Širokom Brijegu u ustaškoj obitelji, otac i brat nestali su mu u svibnju iste godine, nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Prije nego što je morao otići na odsluženje vojnog roka u JNA, Šušak je 1968. emigrirao prvo u Austriju, a potom u Kanadu, u kojoj je već živio dio njegove obitelji.

Šuškovo političko djelovanje u kanadskoj emigraciji bilo je ponajprije usmjereno protiv Jugoslavije i Josipa Broza Tita, a njegova najpoznatija prosvjedna akcija dogodila se 1979., kad je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”. 

U Hrvatsku se vratio 1990. godine, a nakon demokratskih izbora postaje ministar iseljeništva. Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u, koja je imala tvrde nacionalističke stavove i koketirala s ustaštvom. 

Ministar koji je pucao na Borovo selo

Poznat je po tome da je osobno u društvu HDZ-ovih Vice Vukojevića i Branimira Glavaša pucao na  Borovo selo iz armbrusta kako bi provocirao lokalno srpsko stanovništvo. Ovdje se ne radi o urbanoj legendi, nego o izjavi prvog ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca.

Njegove riječi potvrdilo je i hrvatsko pravosuđe jer je Vukojević u suđenju Glavašu tužio Boljkovca za klevetu te spor – izgubio.

I u knjizi “Istina mora izaći van” Josip Boljkovac je Šuška optužio za huškačku politiku. Konkretno ga je opisao kao čovjeka “tamnih obrva, još tamnijih misli i bez osmijeha na licu”. Bio je, piše Boljkovac, svjedok i kad je jedan general Stjepanu Mesiću kazao da je Šušak naredio rušenje spomenika u Jasenovcu.

Šušak je bio i Tuđmanov čovjek za Herceg-Bosnu. Kao što smo pisali prije nekoliko dana, Hrvatska Republika Herceg-Bosna je zapravo hrvatska verzija SAO Krajine, odnosno možemo reći da je to nelagalizirana Republika Srpska. Osnovali su je HDZ i HDZ iz Bosne i Hercegovine 1991. godine, a 1993. su je proglasili republikom.

Smatra se da bi sud podignuo optužnicu protiv Šuška

Zbog zločina počinjenih na području Herceg-Bosne pravomoćno su osuđeni Slobodan Praljak, koji se ubio u sudnici, bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić i bivši ministar obrane Bruno Stojić.

Još su osuđeni načelnik uprave vojne policije HVO-a Valentin Ćorić, načelnik Glavnog stožera HVO-a Milivoj Petković te Berislav Pušić, koji je bio zadužen za kontrolu u kriminalističko-istražnom odjelu uprave vojne policije.

Upravo zbog presude ovoj šestorki, kao i činjenice i da je Haški sud politiku predvođenu Franjom Tuđmanom proglasio udruženim zločinačkim pothvatom, smatra se da bi sud podignuo optužnicu i protiv Šuška, pod čijim patronatom je bila Herceg-Bosna.

“Žalbeno vijeće potvrdilo je zaključke Raspravnog vijeća da su ključni ljudi tadašnjeg hrvatskog vodstva, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i generala Hrvatske vojske Janka Bobetka, dijelili kriminalni cilj etničkog čišćenja bosanskih Muslimana te su doprinijeli zločinačkom cilju”, stoji u priopćenju Haškog suda.

Spomenimo i kako je on govorio o BiH. Naime, nekoliko njegovih izjava zabilježeno je u kultnoj rubrici Greatest shits Feral Tribunea te naknadno objavljeno u knjizi Antologija suvremene hrvatske gluposti, koju su uredili Boris Dežulović i Predrag Lucić.

“Bosna i Hercegovina je država i hrvatskog naroda i ja to smatram državom hrvatskog naroda i ona je za mene i Hrvatska”, rekao je Šušak u razgovoru za Hrvatsko slovo 1996. godine, ne skrivajući svoje stavove o susjednoj državi.

Šušak je bio poznat i po svojim tvrdim nacionalističkim, odnosno antisrpskim stavovima. “Naši roditelji su Srbe tjerali iz Hrvatske, a oni su ostali. Mi smo ih molili da ostanu, a oni su otišli. Radilo se, dakle, samo o pristupu”, rekao je Šušak na izbornoj skupštini HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije 1995. godine.

Unatoč svemu, državni vrh danas o Šušku govori kroz prizmu uzoritog Hrvata iz reda hrvatskih velikana. Zašto je to tako? Popričali smo o toj temi s filozofom i teologom Markom Vučetićem, predsjednikom Gradskog vijeća Grada Zadra.

Vučetić: Šuškov način ne zaslužuje ulazak u kanon demokratskih vrijednosti

Pitamo ga kako on gleda na riječi ministra Banožića koji kaže da je “Gojko Šušak bio domoljub od kojeg treba učiti kako se voli i brani Hrvatska”.

“Prije komentiranja onoga što ministar Banožić govori, najprije trebamo uzeti u obzir što to Banožić jest. On je jedini, uvjetno rečeno, Milanovićev ministar u ovoj vladi, ali to ne shvaća ni on, ali ni premijer Plenković. Da ga Milanović učestalo ne proziva, Plenković bi ga se davno riješio. 

Iz ovog paradoksalnog položaja proizlazi i njegova paradoksalna pedagogija domoljublja i obrane domovine. To je pedagogija čovjeka koji se nalazi na pogrešnom mjestu i u pogrešnoj ulozi. 

Razumljivo je stoga da nam nudi i pogrešan model domoljublja i obrane domovine. Način na koji se Gojko Šušak odnosio prema Hrvatskoj nije bio način koji zaslužuje ulazak u kanon demokratskih vrijednosti. 

On je Hrvatskoj oduzimao demokratičnost i suobličavao ju je s vlastitom voljom, a kakva je ta volja bila, ponajbolje svjedoči podatak da je nakon njegove smrti MORH preuzeo Andrija Hebrang, koji je nakon svega nekoliko mjeseci napustio MORH jer nije mogao izaći na kraj s onim što je Šuškovo tzv. domoljublje tu napravilo”, govori Vučetić.

“O domoljublju govori stranka koja je osuđena zbog korupcije”

Navodi kako Hrvatska nije nastala da bi se razvijala kao demokratska država, nego kao spomen-područje u kojem će se većina klanjati manjini koja ih obespravljuje. 

“Spomenici Tuđmanu i Šušku su u funkciji održavanja mita o ostvarivanju nacionalnih interesa formiranjem hrvatske države, a sve kako se država ne bi vezala uz građane, nego uz figure utemeljitelja čija se uloga ne propituje. 

Zbog predanosti mitu, u ovom spomen području je moguće da nam o domoljublju govori stranka koja je osuđena zbog korupcije. Da smo nastali kao demokratska država, koja pripada svim građanima podjednako, ne bi nam trebao ovaj spomenički kič i ne bismo bili zaljubljeni u one koji nam oduzimaju državu uvjeravajući nas da nas njihova ljubav prema državi spašava.

Država koja proizlazi iz Tuđmanove i Šuškove volje, a ne iz volje svakog građanina, država je koja živi demokratski, pravni, povijesni i moralni neuspjeh”, pojasnio je.

“Ovo je pravi antropološki i demokratski lom”

Govorimo da je Šušak upravo simbol domoljubne matrice, koja je osnova političkog djelovanja.

“Mi nemamo domoljublje, ono nam je oduzeto, a umjesto njega nam je nametnuta obveza nedostojnog sjećanja na istinsko domoljublje. Riječ je o perfidnosti koja nas umanjuje i čini tuđincima u vlastitoj državi. Nama je oduzeta sposobnost i mogućnost da državu volimo, jer je nikada nećemo moći voljeti kako su je to voljeli mitski utemeljitelji. 

Ovo nije skandal, ovo je pravi antropološki i demokratski lom iz kojega je proizašao politički ponor koji guta samu mogućnost da ovu situaciji vlastitim demokratskim snagama nadvladamo. Na rubovima tog ponora plešu političari koji se klanjaju Tuđmanovom liku, neovisno je li riječ o HDZ-u, Mostu, Domovinskom pokretu ili Milanoviću. 

Svi koji dođu na rub ponora, opsjedne ih Tuđmanov duh i međusobno se bore tko je Tuđmanu i njegovom konceptu države vjerniji. Taj duh opsjeda i nas jer više nismo u stanju birati racionalne javne politike nego se zadovoljavamo time da emocionalno pristanemo uz nekoga tko nam je simpatičan jer drugome sve saspe ulice, a to što mu saspe uglavnom stane u 7 riječi: ja više volim Tuđmanovu državu od tebe.”

“Hrvatska država je država po mjeri Šuška i njegove ekipe”

Vučetić je zaključio i kako je Šuškovo tzv. domoljublje inficiralo dvije države – Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. 

“Hrvatsku je inficiralo u mjeri da ne bude hrvatska država nego da bude država po mjeri Šuška i njegove ekipe, a Bosnu i Hercegovinu je inficiralo tako da ne bude Bosna i Hercegovina nego da, jedan njezin dio, bude hrvatska država. Herceg Bosna je nastala kao posljedica ove inficiranosti. 

Problem je što naši političari, koji Hrvatsku održavaju na razini spomen područja a ne države, smatraju da se za Hrvate u Bosni i Hercegovini bore tako da im i danas kao rješenje za njihove mnoge probleme u Bosni i Hercegovini nude istu tu Šuškovu infekciju. Upali smo u začarani krug tragedije”, zaključio je za Index Marko Vučetić.

(Index.hr/Vedran Salvia)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave