U šarenilu kišobrana i kapima proljetne kiše u prošlu subotu, dne. 22. ožujka odali smo dužnu počast i sjećanje na dane Bolmanske bitke koje borbe su se odvijale od 06. do 22. ožujka 1945. godine između njemačkih snaga Wehrmachta i partizanskih jedinica potpomognutih borcima Crvene armije.
Žestoke borbe vodile su se za oslobođenje ne samo Baranje već i Hrvatske i Vojvodine.
S toga je bilo od krucijalne važnosti ne dozvoliti neprijatelju da formira i proširi mostobran na lijevoj obali Drave.
Uz velike i nenadoknadive žrtve partizanskih jedinica i nadolazećih boraca Crvene armije pružale su snažan otpor i uspjele blokirati i slomiti neprijateljsku ofenzivu
te je 22. ožujka mostobran likvidiran.
Palo je tu 1.138 boraca Narodnooslobodilačke udarne divizije, od toga 866 vode se kao poginuli a 272 borca kao nestali.
Bila je to uglavnom baranjska mladost, najčešće 20-godišnjaka, te
a likvidirano je i 4.000 vojnika fašista Wehrmachta.
Tako je izvršeno naređenje Vrhovnog štaba da Bolmanski mostobran najkasnije do 22. ožujka mora biti likvidiran..
Budući da su se ka Bolmanu slijevale brojne partizanske jedinice obaviješteni Nijemci već 20. ožujka počinju povlačenje svojih trupa s mostobrana.
U tim krvavim borbama posebno se istakla brigada Šandor Petefi pod vodstvom komandanta Ferenca Kiša.
Ova brigada formirana je najviše od žitelja Mađara toga kraja koji su odlaskom u partizane izbjeglih fašističku mobilizaciju.
- ožujka Vojvođanske brigade ” ušetale ” su u gotovo prazan Bolman, Baranjsko Petrovo Selo, Novi bezdan i druga sela koja su prethodnih dana bila na oko neosvojive tvrđave.
General Kosta Nađ zasluženo primi pohvalno pismo saveznika:
” Izražavam priznanje zbog upornosti i junaštva vaših jedinica. Odbijajući neprijateljske juriše sjeverno od Valpova i ne dopustivši probijanje neprijatelja, vaše su jedinice pokazale visoku svijest u vršenju svoje dužnosti i odvažnosti pri likvidaciji njemačkog mostobrana na rijeci Dravi “…
Ovom pobjedom partizanskih boraca otvorena su širom vrata borcima Crvene armije da sprovede oslobađanje Mađarske te prodor prema Beču…
Dakle, zaraćene strane mijenjaju uloge.
Njemačka 11 divizija ima defenzivnu ulogu dok borci NOB-a prodiru put Osijeka, Virovitice, te kroz Slavoniju prema Zagrebu i Ljubljani…
- svibnja 1.945. godine slomljen je posljednji otpor fašista te general Kosta Nađ šalje telegram Vrhovnom komandantu TITU u kojem je pisalo ” DRUŽE TITO RAT JE ZAVRŠEN “.
U Slobodi narod Baranje podiže spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora visokog 3,92 m na kojem postolju sa sjeverne strane sjaji zvijezda Petokraka i uklesanim imenima, sa svih strana, palih boraca za Slobodu.
U potpisu stoji: Narod Baranje, dne. 29. 11. 1963. dakle na Dan Republike..
Ispod samog spomenika nalazi se grobnica s posmrtnim ostacima poginulih boraca koji poginuše u Bolmanskoj bitci koja se odvijala od 06. do 22. ožujka 1945. godine.
A na vrhu postolja budnu stražu drži mladi partizan s puškom u ruci kao opomena onima koji u svojim bolesnim primislima i namjerama žele mijenjati našu povijest.
Tako spomenik u dva navrata bijaše vandaliziran 1.999 i 2000.-te godine.
Zaslugom UABA B. Manastir i Općine Jagodnjak, posebno zalaganjem druga Nikole Opačića bijaše obnovljen.
Samu ovogodišnju svečanost uveličali su važni gosti – Izaslanik Predsjednika R. H. Zorana Milanovića, Veleposlanik Ruske Federacije njegova ekselencija Alexander Nurizade, konzul R. Srbije u R. H., gradonačelnici i načelnici općina i županija te predstavnici brojnih UABA…
Nastupi KUD-ova, pjevačkih zborova, te recitali iako na mađarskom i ruskom jeziku koji moguće većina i nije razumjela same riječi, ta prijateljska atmosfera i naboj…sa svih strana čuješ odakle si?? jer tu bijahu Hrvati, Srbi, Slovenci, Bosanci i neke nacionalne manjine daje ti osjećaj da si kod kuće, da si među svojima.
Osmijeh na licu i iskra u oku sve govori…
I pitam se zašto tako ne može inače biti?
Zašto Splićani dozvoljavaju da ulicom slobodarskog grada Splita paradiraju ustaše u sred glavnog grada Dalmacije za koju Slobodu je palo u NOB-u 8.000 života.
Zašto zbog nekih mojih stavova danas, koje bdw. dijelim i sa samim Predsjednikom R. Hrvatske, slušam kritiku bliskog mi druga i suradnika: Maja ti se ne razumiješ u vanjsku politiku!
I točno je, jer tko bi se normalan i razumio u sve te strahote koje su nam pred očima. Ali slušam što se događa u susjedstvu – u Njemačkoj u kojoj rade tisuće i tisuće naših Hrvata i za koju nam EU govoraše da će to biti ekonomski i naša zemlja.
Tako 6-godišnja kćerkica naše hrvatske obitelji ne može poći u prvi razred u školu predviđenu samo za Nijemce već u posebnu separatnu školu pa me to nekako i podsjeti na zlokobnu 1939.godinu.
Očajna obitelj seli se iz tih neljudskih razloga u R. Austriju…
Usprkos tome ja živim za bolje i pravednije sutra!
SF/SN
Maja Jelinčić
