Jasenovac govori o karakteru režima koji je progonio i ubijao prema rasnim, nacionalnim i političkim kriterijima. Tezno govori o masovnom, protupravnom ubijanju ljudi nakon rata. Ne moramo birati između antifašizma i osude komunističkih zločina; moramo biti sposobni za oboje, ali jednaki grobovi ne znače jednaku povijest, rekao je Viktor Gotovac
Savez antifašističkih boraca i antifašista RH te Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagreba i Zagrebačke županije organizirali su 24. septembra u sjedištu SABA RH u Zagrebu skup posvećen kulturi sjećanja na Drugi svjetski rat.
Na početku je glumac Andrija Nazlić u sklopu Empiria teatra izveo monodramu rađenu na osnovu potresne poeme “Jama” Ivana Gorana Kovačića, nakon čega je pjesnik Aleksandar Marković recitirao Kovačićevu pjesmu “Moj grob”.
Prisutne u punoj dvorani pozdravio je predsjednik ZUABA RH Vilim Matula. Podsjetio je da Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od antifašista traži da napuste zgradu zbog predstojeće obnove.
– Ali mi tražimo garanciju da ćemo dobiti zamjenski prostor i da ćemo, kad obnova završi se u tu zgradu moći vratiti, kao i da se riješi pitanje susjedne zgrade u kojoj je sjedište ratnih vojnih invalida. Pogotovo na tome insistira i to traži Mreža antifašistkinja Zagreba, koja će za godinu i pol slaviti 25 godina postojanja i koja prostore koristi gotovo na dnevnoj bazi – kazao je Matula.
– Nakon ove predstave teško je govoriti o kulturi sjećanja kao nekakvoj zbirci datuma, brojki, spomenika ili obljetnica. Ovdje se zapravo govori o tijelu, strahu, patnji, jezi, licu, onom što u onom konačnom času čini čovjeka i tu se postavlja pitanje: Ako svakoj žrtvi dugujemo jednako ljudsko dostojanstvo, dugujemo li svakoj povijesnoj strani jednaku legitimnost? Ne. Zarobljeni pripadnik poražene vojske koji je bez suda ubijen može biti žrtva zločina, neovisno o tome kakvom je režim pripadao i služio, a pripadnik pobjedničkog antifašističkog pokreta može biti počinitelj zločina. To ne rehabilitira poraženi režim i ne pretvara antifašizam u povijesni ekvivalent fašizma – kazao je Viktor Gotovac, profesor na Pravnom fakultetu.
– Stratište Tezno treba istraživati jer tamo postoje masovne grobnice ljudi likvidiranih nakon završetka rata. Treba utvrđivati identitet žrtava, okolnosti, smrti, odgovornost, dati mrtvima dostojan grob, a živima pravo na istinu. Antifašizam ne bi trebao strahovati od činjenice da je zločin tada počinjen i u ime pobjedničke vlasti. Ali jedno je istraživati Tezno, a drugo je od njega napraviti odgovor na “Jamu” ili Jasenovac. Ni ideja ustanove koja bi se bavila poratnim zločinima ne smije biti problem. Ali problem bi nastao kad bi institucionalna simetrija postala hrvatska povijest, kada bi se Jasenovac i Tezno počeli prikazivati kao dva ista zločina, samo s različitim predznakom, jer oni to nisu – naglasio je Gotovac.
– Jasenovac govori o karakteru režima koji je progonio i ubijao prema rasnim, nacionalnim i političkim kriterijima. Tezno govori o masovnom, protupravnom ubijanju ljudi nakon rata. Ne moramo birati između antifašizma i osude komunističkih zločina; moramo biti sposobni za oboje, ali jednaki grobovi ne znače jednaku povijest – rekao je Gotovac i podsjetio na ideju Franje Tuđmana da Jasenovac bude mjesto nacionalnog pomirenja različitih hrvatskih žrtava, odnosno žrtava fašizma, komunizma i Domovinskog rata.
– Problem nije bio u kostima, one se neće svađati, ali je problem u narativu jer spomenik nije skladište mrtvih nego tvrdnja o povijesti koja se ne preuređuje samo spomenicima, Ako priča o Drugom svjetskom ratu počinje u svibnju 1945., četiri godine koje su mu prethodile gotovo neprimjetno nestaju iz kadra. Nije problem kad se govori o Bleiburgu, Križnom putu i poratnim zločinima; problem nastaje kad svibanj 1945. postane nulta godina iz kojoj je nestao trag iz 1941. godine.
– Kultura sjećanja pretvara se u politiku sjećanja, a politika sjećanja je politika jednog trenutka. Iz prošlosti se uzima ono što u današnjem sukobu koristimo; jedna se žrtva osvijetli, druga potisne. Jednom se režimu oduzme kontekst, drugom pribavi naknadna nevinost.
Na kraju više ne pamtimo prošlost, pamtimo samo njenu vrijednost koja je dnevno politički upotrebljiva. To društvo nije ukradena samo prošlost, već i dio budućnosti – istaknuo je.
– Odnos prema povijesti se počne određivati tko je danas dovoljno domoljuban, tko je dovoljno legitiman ili tko je dovoljno naš. Istraživanje među hrvatskim maturantima treba čitati bez panike, ali i bez samozavaranja. Mladi vjeruju u vojsku, više od 50 posto njih ne želi zabranu “Za dom spremni” i ne želi da se dob za glasanje spusti na 16 godina. Vojskom iskazuju militarizaciju, u vezi ZDS-a očito prikazuju da je revizija prošlosti uspjela, a činjenica da ne žele politički glas ukazuju da zapravo ne vjeruju u demokraciju – kazao je Gotovac, ističući da je političko znanje mladih evidentno slabo, a povjerenje u institucije nisko.
– Ništa od toga pojedinačno nije fašizam, ali je tlo na kojem politika pripadnosti, reda i neprijatelja može puno lakše uspjeti od politike pluralizma. Treba pamtiti Jasenovac i treba istražiti Tezno, treba govoriti o zločinima poraženih i o zločinima pobjednika, treba znanosti dopustiti da ispravlja brojke, ali joj ne dopustiti da postane servis unaprijed napisane političke presude. Treba priznati jednako dostojanstvo mrtvih, a zadržati sposobnost razlikovanja njihovih povijesnih sudbina, režima i odgovornosti. Jer društvu kojem oduzmete prošlost niste oduzeli samo sjećanje, oduzeli ste mu iskustvo, zaključio je Gotovac.
Nenad Jovanović/Novosti
Poveznica na članak: https://www.portalnovosti.com/antifasisti-o-kulturi-sjecanja-vezanoj-uz-drugi-svjetski-rat/
