Čim se ukazala prilika da se podigne gledanost, pridigne tiraža i bejtaju klikovi pomoću Amerikanke hrvatskih korijena koja tek što nije postala supruga sina Roda Stewarta, hrvatski su mediji zauzeli jedinstven stav i proglasili moratorij na suvišne ideološke rasprave

“Gospođa je bila ogrnuta zastavom sa starohrvatskim grbom s prvim bijelim poljem, kakvu su, za vrijeme NDH, koristile ustaše, dodajući ikonografiju ‘ušatog’ u i ostaloga”, prenosi Slobodna Dalmacija zanimljiv detalj s prošlotjednog dubrovačkog vjenčanja. Tko je anonimna gospođa i što je na vjenčanju radila, odmah su se zapitali profesionalno znatiželjni domaći mediji: je li možda kuma ili daljnja rodbina nevjesti, je li bliska prijateljica ili samo jedna od uzvanica? Gospođa nije ništa od svega toga, nego tek “prolaznica koja je željela čestitati mladoj”, a zaštitari su je čak dvaput pokušali udaljiti, otkriva napokon lokalni Dubrovnik INsider pa spremno prenose ostali portali, zadovoljni jer je enigma riješena. Mi, profesionalno mrvicu znatiželjniji, ipak ne možemo pobjeći od dodatnog pitanja: zašto bi bilo koja prolaznica poželjela nepozvana banuti na bilo čije vjenčanje ogrnuta ustaškom zasta… pardon, zastavom sa starohrvatskim grbom s prvim bijelim poljem, kakvu su, za vrijeme NDH, koristili ustaše, dodajući ikonografiju “ušatog” u i ostaloga?
Odgovor se sam nameće: nije to bilo bilo čije vjenčanje, nego je bilo – kao što naravno znate, pošto su vas tim informacijama mediji danima bombardirali – “vjenčanje Amerikanke hrvatskih korijena sa sinom Roda Stewarta”, štoviše bilo je “vjenčanje godine”, štoviše bilo je glavna vijest na televizijama i portalima, u magazinima i novinama, koji su iz sata u sat pratili svjetsku showbiz elitu od druženja na terasi luksuznog hotela s prekrasnim pogledom na Grad, preko šetnje Stradunom i ceremonije u crkvi sv. Ignacija do razuzdanog partyja na tvrđavi Lovrijenac i koncerta iznenađenja Petra Graše, nagađajući usput kako će izgledati susret Rodove bivše i sadašnje supruge, komentirajući vjenčanicu s dizajnerskim potpisom Aleksandre Dojčinović i strahujući od vremenske prognoze koja je prijetila da pokvari zabavu. Ako vjenčanje nije bilo bilo čije, nego je bilo manje-više svačije, normalno je da se ljudi za njega zainteresiraju, pa je onda valjda normalno i da poneka slučajna prolaznica poželi čestitati mladoj. Ali ipak, još jedno znatiželjno pitanje: zašto bi bilo tko navratio na bilo čije vjen… pardon, na vjenčanje godine ogrnut baš ustaškom zasta… pardon, zastavom sa starohrvatskim grbom s prvim bijelim poljem, kakvu su, za vrijeme NDH, koristili ustaše, dodajući ikonografiju “ušatog” u i ostaloga?
Protupitanje se samo nameće: a zašto ne bi? Zašto ne, ako su domaći mediji danima uoči vjenčanja godine pisali o Amerikanki hrvatskih korijena obavještavajući nas da je buduća supruga sina Roda Stewarta “ponosna Hrvatica” (Direktno), da “hrvatsko podrijetlo nikada nije zaboravila” (Tportal) i da se svojim hrvatskim korijenima “često hvali na Instagramu” (Index)? Zašto ne, ako su s Instagrama prenosili fotografije na kojima ponosna Hrvatica i buduća snaha Roda Stewarta pozira sa starohrvatskim grbom s prvim bijelim poljem okačenim na crnoj beretki? Zašto ne, ako su prenosili kako pozira sa starohrvatskim grbom i na onoj zastavi kakvu su, za vrijeme NDH, koristili ustaše, dok joj oduševljeni followeri u komentarima – pobrkavši nekim čudom starohrvatski grb s ustaškim – jedan za drugim u komentarima pišu “Za dom spremni”?
Zašto ne, ako su prenosili Instagram-objave o tome kako je djed Amerikanke hrvatskih korijena i buduće supruge sina Roda Stewarta 1953. godine omanjim kaićem “pobjegao od komunističkog režima” i ako su potom iščeprkali podatak da joj je ustaški ministar Andrija Artuković daljnji rod – preciznije, klikbejt jezikom hrvatskih portala, bratić pradjeda Amerikanke hrvatskih korijena koja se udala za sina Roda Stewarta bio je bliski suradnik kontroverznog poglavnika NDH!, ili već tako nekako – pa su onda te i slične informacije plasirali kao zgodan kuriozitet? Zašto ne, napokon, ako su s Instagrama prenijeli i fotografije ponosne Hrvatice na kojima se lijepo vidi starohrvatski grb s prvim bijelim poljem – onaj što ga followeri s Instagrama uporno brkaju s ustaškim – istetoviran u prigodnoj prirodnoj veličini uzduž cijelog njenog torza? Anonimna gospođa koja je, baš poput mene ili vas, danima fascinirano pratila pripreme za vjenčanje godine, učinila je zapravo ono što se od nje očekivalo. Jer, iskreno, da ste kao slučajna prolaznica prošlog petka poželjeli navratiti pred crkvu sv. Ignacija i čestitati mladoj, ne biste li i vi – nakon svih tih internetskih naslova i instagramskih ZDS-ova – za svečanu priliku iz ormara izvukli elegantnu zastavu sa starohrvatskim grbom s prvim bijelim poljem, kakvu su, za vrijeme NDH, koristili ustaše, dodajući ikonografiju “ušatog” u i ostaloga? Takav je na vjenčanju godine naprosto bio dress code: nešto kao kodirani zedees.
I tako je, čini se, vjenčanje godine napokon razriješilo staru hrvatsku dilemu oko starohrvatskog grba. Predugo se već oko njega lome koplja i neopozivo razilaze mišljenja. Za Renatu Višošević, inače sutkinju Općinskog suda u Čakovcu – evo jednog svježeg primjera – grb s prvim bijelim poljem očito je ustaški, pa je izvjesnom Stjepanu Horvatu, umirovljeniku i ocu troje djece, nedavno odrezala mjesec dana zatvora uvjetno zato što je prilikom održavanja godišnje skupštine DVD-a Držimurec-Strelec u vatrogasnom domu u Strelcu pod utjecajem alkohola remetio javni red i mir tako što je na glavi nosio crnu beretku i grb s prvim bijelim poljem, odnosno istu onu modnu kombinaciju koju na svom Instagram profilu promovira aktualna supruga sina Roda Stewarta. Za Goranku Ratković, Gordanu Korotaj i Kristinu Gašparac Orlić, inače članice vijeća Visokog prekršajnog suda RH, s druge strane, grb s prvim bijelim poljem “pojavljuje se krajem 15. stoljeća u krugu Habsburgovaca, za vrijeme Maksimilijana I.”, jedna od njegovih najstarijih slika “nalazi se u Innsbrucku, Republika Austrija, na pročelju kuće u Herzog-Friedrichstrasse 35” i tako dalje – da malo skratimo tisućljetnu hrvatsku povijest – pa su odluku kolegice Renate Višošević poništile, a oca troje djece oslobodile.
A kad smo kod Austrije, tamošnja službena politika na primjer nema ni najmanju dvojbu oko toga što grb s prvim bijelim poljem simbolizira, pa su lokalne vlasti prije dvije godine iz Bleiburga uklonile spomen-kamen Počasnog bleiburškog voda isključivo zato što je na njega uklesana ustaška šahovnica. A kad smo kod službene politike, mišljenje one hrvatske bitno je drukčije, pa je HDZ-ov ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman od svojih austrijskih kolega odmah zatim zatražio – na njegovu žalost bez uspjeha – da spomen-kamen vrate na mjesto stradanja. Koleba se i hrvatska policija: prošle godine mediji su tako javili da je nepoznatom počinitelju u Zagrebu policija oduzela zastavu s negativom službenog grba RH zbog kršenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, dok svake godine isti ti mediji prenose utakmice, koncerte i svečane dočeke reprezentacije na kojima se neometano vije ista ta zastava. E da, mediji: tek se oni razilaze. Jedni se zgražaju nad prvim bijelim poljem, drugi se zgražaju nad prvima, prvi vide samo Drugi svjetski rat, drugi vide Maksimilijana Prvoga, vode se žestoke rasprave, vade se arhivske fotografije, argumenti frcaju u oba smjera, front se ne pomjera… I tako bez prestanka, iz godine u godinu: sve do, evo, vjenčanja godine.
Jer čim se ukazala prilika da se podigne gledanost, pridigne tiraža i bejtaju klikovi pomoću Amerikanke hrvatskih korijena koja tek što nije postala supruga sina Roda Stewarta, hrvatski su mediji zauzeli jedinstven stav i proglasili moratorij na suvišne ideološke rasprave. Od navodno lijevog Jutarnjeg do narodno desnog Večernjeg, od središnjih dnevnika nacionalnih televizija do rubnih rubrika lokalnih portala, od Glorije do Storyja, od antinacionalističkog Indexa pa direktno do Direktnog zavladala je euforija, a prijepori oko prvog bijelog polja okončali su u drugom planu. Sav taj ustašluk i sav taj instašluk, sve te čudnovate tetovaže i zastave iz povijesne ostave pretvorile su se u sporedni detalj velike proslave: nešto poput sitnog starohrvatskog grba nehajno prikačenog na crnu beretku. Ili, recimo to tako, nešto poput slučajne prolaznice na vjenčanju godine. Jer publika voli veselo, a publika je tržište. I jer tržištu – da se ne lažemo – ustaše ne smetaju previše. Zašto bismo onda kvarili zabavu, odnosno zaradu, odnosno oboje?
Dubrovačko vjenčanje godine tako je zaključilo višegodišnje rasprave, a nevidljiva ruka tržišta zatvorila je otvorena povijesna pitanja. Osim, možda, jednoga. Sada – kada je Amerikanka hrvatskih korijena, praćena nepodijeljenom pažnjom hrvatskih medija, napokon postala supruga sina Roda Stewarta – zna li netko tko je anonimna gospođa?
Novosti