Zapuštanje nije opravdanje za rušenje: tko je dopustio premještanje partizanske grobnice u Slavonskom Kobašu?

U središtu Slavonskog Kobaša 1960. godine podignut je spomenik žrtvama fašističkog terora, ispod kojega su bili položeni posmrtni ostaci trojice partizana i jedne partizanke poginulih pri prelasku slavonske divizije iz Bosne u Hrvatsku. Nakon 66 godina spomenik je srušen, grobnica prekopana, a posmrtni ostaci premješteni na mjesno groblje. Javnost je o tome obaviještena tek nakon izvršenog čina, kroz medijski tekst koji rušenje i premještanje pokušava prikazati kao čin zaštite žrtava.

Takvo obrazloženje nije prihvatljivo.

Činjenica da je spomenik desetljećima bio zapušten, vandaliziran i pretvoren u mjesto nedostojnog ponašanja nije argument za njegovo uklanjanje. Naprotiv, to je dokaz da nadležna tijela nisu izvršavala svoje zakonske obveze. Umjesto da priznaju vlastiti dugogodišnji propust, obnove grobnicu i spriječe daljnje uništavanje, odgovorni su posljedice neodržavanja upotrijebili kao opravdanje za uklanjanje samog spomen-obilježja.

To je već dobro poznat modus operandi. Spomenik se najprije godinama prepušta propadanju. Vandalizam se prešutno tolerira, oštećenja se ne saniraju, a okoliš ne održava. Kada vandali, nebriga i vrijeme dovrše posao, nadležni se počinju zgražati nad zapuštenošću koju su sami dopustili. Tada se uklanjanje predstavlja kao jedino „razumno“ i „dostojanstveno“ rješenje. Tako se odgovornost za zapuštanje pretvara u izgovor za rušenje.

Spomenik u Slavonskom Kobašu nije izgubio svoju funkciju zato što se, kako se navodi, „promijenio duh vremena“. Grobnica ne prestaje biti grobnica zbog promjene političke klime, kao što ni posmrtni ostaci poginulih ne gube pravo na dostojno i trajno počivalište zato što nekome njihova povijesna pripadnost više nije poželjna. Promjena „duha vremena“ nije pravna kategorija, a još manje može biti opravdanje za prekopavanje grobnice i uklanjanje spomenika.

Posebno je neprihvatljiva tvrdnja da je premještanje bilo potrebno zato što se spomenik nalazio pokraj trgovine i jer je prostor bio izložen nedoličnom ponašanju. Ako je grobnica bila obeščašćivana, Općina Oriovac morala ju je zaštititi. Ako je spomenik bio oštećen, trebalo ga je obnoviti. Ako je prostor bio zapušten, trebalo ga je urediti. Država i lokalna samouprava ne mogu popuštati pred vandalima tako da uklone ono što vandali napadaju.

Je li pribavljena prethodna suglasnost Ministarstva?

Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja ne ostavlja prostor za proizvoljno postupanje. Njegov članak 26. izrijekom propisuje da se vojna groblja i groblja žrtava rata ne mogu prekopavati ni prenositi niti im se smije mijenjati izgled bez prethodne suglasnosti Ministarstva hrvatskih branitelja.

Prema javno objavljenim informacijama, u Slavonskom Kobašu provedena je ekshumacija, posmrtni ostaci preneseni su na mjesno groblje, a spomenik je srušen. Navodi se da je o zahvatu bio obaviješten Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu. Međutim, obavještavanje konzervatora nije isto što i zakonom propisana prethodna suglasnost Ministarstva hrvatskih branitelja. U članku koji opisuje premještanje ne navodi se je li takva suglasnost zatražena i izdana.

Zato javnosti treba odmah odgovoriti:

Tko je donio odluku o premještanju posmrtnih ostataka i rušenja grobnice? Kada je odluka donesena i na temelju kojega stručnog obrazloženja? Je li Općina Oriovac prije početka radova zatražila suglasnost Ministarstva hrvatskih branitelja? Ako jest, kada je suglasnost izdana, pod kojom klasom i urudžbenim brojem te uz koje uvjete? Tko je proveo ekshumaciju i je li sastavljen zapisnik o pronađenim i prenesenim posmrtnim ostacima? Gdje se oni sada točno nalaze i na koji je način zajamčena njihova identifikacija? Što je učinjeno s dijelovima srušenog spomenika i izvornim natpisima?

Ako prethodna suglasnost Ministarstva nije izdana, onda nije riječ samo o dvojbenoj ili neukusnoj odluci, nego o postupanju protivnom članku 26. Zakona. Naknadno opravdavanje rušenja ne može zamijeniti zakonom propisan postupak niti naknadna suglasnost može izbrisati činjenicu da je grobnica već prekopana.

Općina je bila dužna održavati grobnicu

Članak 25. istoga Zakona propisuje da su jedinice lokalne samouprave dužne održavati vojna groblja, groblja civilnih žrtava rata i groblja žrtava poslijeratnog razdoblja. Članak 35. dodatno određuje da Ministarstvo, ako lokalna samouprava ne održava groblje, prilazne putove ili oznake, mora izdati nalog za otklanjanje propusta, a u slučaju neizvršenja može organizirati radove na trošak lokalne samouprave.

Zakonsko rješenje, dakle, nije: zapustite, pričekajte da bude vandalizirano, a zatim srušite. Zakonsko rješenje glasi: održavajte, uredite i trajno zaštitite.

U ovom slučaju nisu javno izneseni nikakvi prostorni, građevinski, prometni ili drugi neotklonjivi razlozi zbog kojih grobnica više nije mogla ostati na svojoj lokaciji. Nije navedeno da je ugrožavala sigurnost, onemogućavala nužan infrastrukturni zahvat ili da ju nije bilo moguće obnoviti. Jedini ponuđeni razlozi svode se na promjenu „duha vremena“, zapuštenost, vandalizam i želju da se središte mjesta navodno ljepše uredi postavljanjem klupa i sadnjom drveća.

To nisu prihvatljivi razlozi za prekopavanje, premještanje ili uklanjanje grobnice.

Uređenje središta naselja moglo je i moralo uključiti obnovljeni spomenik i dostojno uređenu grobnicu. Drveće, klupe i obnovljeno spomen-obilježje nisu međusobno isključivi. Naprotiv, uređena memorijalna cjelina mogla je biti dostojanstven dio javnog prostora i mjesto upoznavanja stanovnika s lokalnom poviješću.

Postoji li grobnica u službenim evidencijama?

Članak 27. Zakona obvezuje jedinice lokalne samouprave da vode evidencije o vojnim grobljima i grobljima žrtava rata te da Ministarstvu dostave podatke o grobljima i grobovima, spomenicima-kosturnicama, nadgrobnim spomenicima i drugim nadgrobnim spomen-obilježjima. Sve dopune i promjene evidencija također moraju odmah prijaviti Ministarstvu. Lokalne jedinice dužne su Ministarstvu podnositi i godišnja izvješća o izvršavanju zakonskih obveza.

Je li Općina Oriovac svojedobno evidentirala grobnicu u Slavonskom Kobašu i dostavila podatke Ministarstvu? Je li Ministarstvo ovu lokaciju uvrstilo u svoju skupnu evidenciju? Je li Općina prijavila njezino premještanje i promjenu stanja? Je li u godišnjim izvješćima navodila da je spomenik zapušten i oštećen? Ako jest, što je Ministarstvo poduzelo? Ako nije, zašto nije ispunila zakonske obveze?

Na ta pitanja javnost zasad ne može sama pronaći odgovore jer ne postoji lako dostupan i cjelovit javni registar ovih groblja i spomen-obilježja. Postoji ozbiljna sumnja da Ministarstvo umjesto uređenog i javno provjerljivog registra raspolaže tek skupom podataka koje su tijekom godina dostavljali gradovi i općine, pri čemu su mnogi lokalni popisi nepotpuni. Upravo takva netransparentnost omogućuje da pojedine grobnice nestanu iz javnog prostora prije nego što javnost uopće dozna da se o njihovu premještanju odlučivalo.

Povjerenstvo bez predstavnika SABA-e RH

Ovaj slučaj pokazuje i posljedice višemjesečnog odgađanja imenovanja predstavnika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske u nadležno Povjerenstvo.

Prema Odluci Vlade Republike Hrvatske, SABA RH ima pravo na jednog predstavnika u Povjerenstvu za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja. Povjerenstvo treba davati prijedloge i mišljenja o provedbi Zakona te pridonositi njegovoj učinkovitijoj primjeni. Članove imenuje Vlada na prijedlog Ministarstva hrvatskih branitelja, nakon što matična organizacija dostavi svoj prijedlog.

SABA RH svoj je prijedlog dostavila, ali ni nakon više od osam mjeseci imenovanje njezina predstavnika nije potvrđeno. Osobno sam predložen za člana toga Povjerenstva, ali Vlada Republike Hrvatske još me nije imenovala. Na brojne upite dobili smo odgovor iz kojega proizlazi jedno od dvoje: ili Ministarstvo hrvatskih branitelja prijedlog nije uputilo Vladi Republike Hrvatske ili Vlada to pitanje mjesecima ne stavlja na dnevni red. Ni jedno ni drugo nije prihvatljivo.

Ovo više nije samo administrativno kašnjenje. Slavonski Kobaš pokazuje njegove konkretne posljedice. Dok se imenovanje predstavnika SABA-e RH odgađa, Povjerenstvo ne djeluje u sastavu koji je propisala Vlada, a odluke koje se neposredno tiču partizanskih grobnica i antifašističke spomeničke baštine donose se bez predstavnika organizacije kojoj je zajamčeno mjesto upravo u tijelu zaduženom za praćenje provedbe Zakona.

Nije moguće tvrditi da sustav funkcionira ako se grobnice premještaju, spomenici ruše, a tijelo koje bi trebalo davati mišljenja i upozoravati na propuste nije u stanju pravodobno reagirati – među ostalim i zato što Vlada i Ministarstvo mjesecima ne obavljaju jednostavan postupak imenovanja njegova člana.
 
Tražim odgovore, nadzor i obnovu spomenika

Od Općine Oriovac i Ministarstva hrvatskih branitelja tražim da bez odgode javno objave cjelokupnu dokumentaciju o odluci, ekshumaciji i premještanju posmrtnih ostataka iz Slavonskog Kobaša, uključujući zahtjev Općine, prethodnu suglasnost Ministarstva, stručna mišljenja, zapisnik o ekshumaciji i podatke o novome mjestu ukopa.

Od Ministarstva tražim da provede upravni nadzor nad postupanjem Općine Oriovac i utvrdi jesu li poštovani članci 25., 26., 27. i 30. Zakona. Ako prethodna suglasnost nije postojala, Ministarstvo mora utvrditi odgovornost za nezakonito prekopavanje i premještanje grobnice.

Također tražim da se sačuvaju svi dijelovi izvornog spomenika te da se, u dogovoru sa SABA RH, stručnjacima i lokalnom zajednicom, izradi projekt njegove rekonstrukcije ili ponovnog podizanja. Nova spomen-ploča na groblju ne može automatski zamijeniti srušeni spomenik niti izbrisati činjenicu da je izvorna memorijalna lokacija nasilno prekinuta. Premještanjem se ne prenose povijesni kontekst, izvorna prostorna poruka ni značenje koje je spomenik imao u središtu mjesta.

Napokon, Vlada Republike Hrvatske mora bez daljnjeg odgađanja imenovati predstavnika SABA-e RH u Povjerenstvo i omogućiti mu da obavlja posao zbog kojega je to tijelo osnovano.

O mrtvima se ne skrbi tako da se njihove grobnice desetljećima zanemaruju, a zatim uklone kada postanu neugodne za pogled. Dostojanstvo žrtava štiti se održavanjem njihovih grobova, čuvanjem imena i očuvanjem mjesta sjećanja. U Slavonskom Kobašu nije trebalo ukloniti grobnicu i srušiti spomenik. Trebalo ih je obnoviti.


Mario Šimunković
predloženi predstavnik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske u Povjerenstvu za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja