Na pitanje treba li službeni komemorativni prostor obuhvatiti i civilne žrtve rata srpske nacionalnosti, nešto više od polovice sudionika (53,4 posto) odbacilo je tu mogućnost, dok je podržava manjina od 14,4 posto učenika, pokazalo je istraživanje “Političke kompetencije mladih na pragu odraslosti”

Politička znanja, stavovi i ponašanja učenika završnih razreda srednjih škola koje promatramo danas oblikuju izgled naše demokracije sutra, poručuje tim znanstvenika okupljen oko projekta “Političke kompetencije mladih na pragu odraslosti”. Ako je suditi prema friško predstavljenim rezultatima istraživanja na istu temu, demokraciji se ne piše dobro – većina maturanata, naime, ne zna odgovor na pitanje tko točno može promijeniti Ustav. Više od polovice ih ne zna kako se zove aktualni premijer, a gotovo jednak broj iskazuje nezainteresiranost za politiku. Također, sve je više mladih koji tendiraju nekom obliku desne političke orijentacije te iskazuje povjerenje u vojsku, kao i onih koji bi prije zabranili komunističke negoli ustaške simbole.

Istraživanje predvođeno znanstvenicima sa zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja (IDIZ) provedeno je u proljeće 2026. u 75 razreda u gimnazijama te trogodišnjim, četverogodišnjim ili petogodišnjim strukovnim programima s ciljem dobivanja uvida u razine političke pismenosti i angažmana te vrijednosti i stavova učenika. Radi se o četvrtom valu istraživanja koje se provodi od 2010. godine, a prema riječima Nikole Bakete s IDIZ-a, ukupno političko znanje učenika završnih razreda srednjih škola i dalje je razmjerno nisko – u prosjeku su točno odgovorili na manje od polovice postavljenih pitanja.

– Više od samog znanja zabrinjava nizak interes za politiku i niska politička samoefikasnost, odnosno uvjerenje dijela mladih da njihovo djelovanje ništa ne mijenja. Istovremeno, mladi nisu distancirani od svoje okoline, spremni su volontirati, donirati i potpisivati peticije, dok prema formalnim političkim kanalima, poput članstva u stranci, iskazuju izrazitu rezerviranost – pojasnio je Baketa prilikom prezentacije rezultata.

Čak 47,5 posto sudionika navelo je da nikako ne bi mogli biti aktivni članovi političkih stranaka, a njih 34,9 posto tvrdi i da ne bi pomogli u organizaciji prosvjeda. Gotovo 20 posto učenika izjasnilo se da ne bi glasalo na izborima, više od 30 posto iskazalo je da uopće izbjegava razmišljati o politici, a oko 35 posto da ne zna dovoljno o politici da bi se uopće bavilo političkim pitanjima.

Većina anketiranih učenika, kao i u prethodnim istraživanjima, opredijelilo se za ideološko-politički centar, bilo zato što uistinu ne znaju gdje bi se svrstali, bilo zato što politički centar u pravilu kotira kao najneutralnije i ujedno najoportunije opredjeljenje. Udio anketiranih učenika koji tendiraju nekom obliku desne političke orijentacije (od blage do krajnje desnice) ipak je značajno veći od udjela onih koji se smještaju na spektar blage do krajnje ljevice (27,1 posto u usporedbi s 15,6 posto).

“Ovakav nalaz valja razmatrati u kontekstu pojačanih desnih tendencija u društvu, potencijalnog utjecaja društvenih mreža i sadržaja vezanih uz identitetske politike te činjenice da aktualna generacija učenika završnih razreda srednjih škola od početka svojih školskih dana odrasta u zemlji gdje na nacionalnoj razini vlast kontinuirano obnašaju vlade desnog centra s istom vodećom strankom i premijerom”, zaključuju istraživači, uz napomenu da su učenici u prosjeku nešto desnije orijentirani od učenica, kao i da su desnici bliži oni koji pohađaju strukovne škole.

Više od polovice ih ne zna kako se zove aktualni premijer, a gotovo jednak broj iskazuje nezainteresiranost za politiku. Sve je više mladih koji tendiraju nekom obliku desne političke orijentacije te iskazuje povjerenje u vojsku, kao i onih koji bi prije zabranili komunističke negoli ustaške simbole

Budući da se kompetencije mladih za život u demokratskom društvu ogledaju i u njihovim stavovima prema manjinskim i drugim deprivilegiranim društvenim skupinama, istraživači su pažnju posvetili i tim temama. Rezultati pokazuju da su učenici u prosjeku skloni podržati ustavnu vrijednost ravnopravnosti spolova, pa i multikulturalnost i prava etničkih manjina.

– Međutim, ako se isti promotre u komparativnoj perspektivi, vidljivo je da su prije pet ili deset godina ovakvi stavovi bili prisutniji kod većeg udjela maturanata nego što su danas. Posebno zabrinjavaju prevladavajući trendovi diskriminacije i stigmatizacije seksualnih manjina – istaknula je Jelena Matić Bojić s IDIZ-a.

Oko polovica učenika, naime, smatra da je homoseksualnost neka vrsta poremećaja ili bolesti te da bi osobama homoseksualne orijentacije trebalo zabraniti javne istupe jer time “loše utječu na mlade”. Više od polovice stava je da u Hrvatskoj etnički Hrvati ne bi trebali imati veća prava od ostalih stanovnika države. Ipak, gotovo je trećina onih koji ne misle da je za državu dobro da u njoj žive osobe različitih rasa, religija ili kultura.

Posebno su zabrinjavajući stavovi o pojedinim aspektima Domovinskog rata i nasljeđu Drugog svjetskog rata: kada je riječ o pitanju treba li službeni komemorativni prostor obuhvatiti i civilne žrtve rata srpske nacionalnosti, nešto više od polovice sudionika (53,4 posto) odbacuje tu mogućnost, dok je podržava manjina od 14,4 posto učenika. Takav nalaz, objašnjavaju autori istraživanja, može se tumačiti u kontekstu selektivnosti službene kulture sjećanja.

Gotovo svaki drugi maturant podržava ideju da se uvede zabrana isticanja komunističkih simbola poput crvene petokrake, dok se 14 posto s tim ne slaže. Podrška zabrani isticanja fašističkih i ustaških simbola kao što je ušato “U” u javnosti iznosi 36,1 posto i nešto je slabija od podrške zabrani komunističkih simbola, a svaki drugi sudionik istraživanja odbacuje ideju zabrane ustaškog uzvika “Za dom spremni”. Tvrdnju da je današnja hrvatska državnost izrasla na temeljima antifašističke borbe partizana podržava svega 14,8 posto, dok se s njome ne slaže četvrtina ispitanih. Kada je u pitanju povjerenje u institucije, prednjače vojska, vjerske ustanove i policija, dok su na začelju političke stranke, društvene mreže, Sabor, pravosuđe i Vlada.

Budući da su gimnazijalci kao i djeca obrazovanijih roditelja generalno pokazali više znanja i interesa, autori istraživanja zaključuju kako je politička kompetencija povezana s dostupnošću obrazovnih i obiteljskih resursa. “To otvara pitanje jednakih mogućnosti za njezin razvoj i naglašava važnost škole kao prostora u kojem se postojeće razlike mogu ublažiti”, poručuju oni.

(Tamara Opačić/Novosti)

Poveznica na članak: https://www.portalnovosti.com/polovica-maturanata-protiv-zabrane-ustaskog-pozdrava-za-dom-spremni/