84. Obljetnica oslobođenja djece logoraša iz ustaškog dječjeg logora Jastrebarsko

Govor kod spomenika, objavljujemo u cijelosti:

“Poštovani,

Antifašisti, drugarice i drugovi.

Sastajemo se ovdje već tradicionalno na današnji dan 26. Kolovoza, na groblju u Jastrebarskom, ispred spomenika – Lika majke s djetetom u naručju-  rad akademskog slikara  Steve Petanića, otkrivenog 1953. Godine, na Dan ustanka naroda Hrvatske.

Spomenik je otkrila Milka Kufrin, Narodni heroj iz ovog Okićkog kraja, u znak sjećanja na stradalu djecu u ustaškom dječjem logoru Jastrebarsko i herojski podvig boraca 4. Kordunaške Narodno Oslobodilačke Udarne  brigade pod komandom Nikole Vidovića, Narodnog heroja, koji su oslobodili 727- moro djece iz zloglasnog ustaškog logora Jastrebarsko.

Ovdje smo danas kako bismo odali počast svim dječjim žrtvama ovog i drugih dječjih logora za vrijeme takozvane NDH.  Ovo je mjesto boli i tuge zbog mrtve nevine djece, čiju patnju mi danas ne možemo ni zamisliti.

 Voljom i politikom okupacijskih snaga njemačkog Rajha i Italije – 10. Travnja 1941. Godine u Hrvatskoj su na vlast dovedene ustaše, na čelu sa Antom Pavelićem.

 Po uzoru na okupatore, ustaški režim je planirao istrebljenje Srba, Roma, Židova i nepoćudnih Hrvata, te je ubrzo donio rasne i druge zakone, propise i uredbe, među kojima i Uredbu o ustaškoj nadzornoj službi i Ustaška  načela.

Po uzoru na Njemačku tokom 1941. Godine ustaški režim je formirao brojne koncentracijske logore pod raznim nazivima. To su bili ustvari logori smrti, gdje je čovjek bio samo broj.

Tako je i 12. Srpnja 1942. godine osnovan i Dječji logor u Jastrebarskom.

 Logor je organiziran na tri lokacije u barakama i konjušnicama talijanske vojske, u dvorcu grofova Erdedy i u Franjevačkom samostanu za ukupno preko 3 000 djece u dobi od 1 do 14 godina. Zapovjednica logora je bila časna sestra Berta (Pulherija).

Po dolasku u logor vršena je selekcija djece logoraša, pa su snažnija i zdravija djeca smještena u barake, manja i bolesna u prostorije dvorca, a iznemogli i bolesni u samostan.

 Prvi transport sa oko 650 djece stigao je iz logora Stara Gradiška 12. Srpnja 1941. Godine,  nakon toga 13. i 14.07. 770 ,  pa 317. iz Jablanca 850 djece 5.08.1941.  800 djece iz Mlake( Jasenovac),  te 14.08. još 150 djece iz Donje Reke.

Broj dopremljene djece prelazio je kapacitete logora u Jastrebarskom. Tako je preko 50 djece umrlo u toku neadekvatnog transporta u stočnim vagonima, te je u logoru bilo neadekvatno smješteno ukupno 3.166 djece.

Uprava logora bila je zajednička za 2 logora u Jastrebarskom i za Donju Reku udaljenu 3 kilometra.

Nadzor nad logorom je imalo Ustaško ministarstvo udružbe.

Djeca su u ove logore stizala izmučena, gotovo gola i gladna. Za njih nije bilo unaprijed ništa pripremljeno, ni smještaj, ni ishrana.

U konjskim barakama je bilo izmeta , nije bilo ni struje ni vode.

Za ishranu je bilo nešto kukuruznog brašna, pa su članice Crvenog križa uz pomoć stanovništva Jastrebarskog i okolnih sela, potajno počele uređivati barake, prikupljati hranu, a čemu se oštro protivila sestra Berta.

Djeca su prije i dolaskom u Jastrebarsko bila krajnje iscrpljena i bolesna. Tako je utvrđeno da je preko 400 bolovalo od dizenterije,

300 je imalo ospice, preko 400 oboljelih od tifusa, zaušnjaka, skorbuta i s gnojnim infekcijama.

Prema prikupljenim podacima u par mjeseci 1942.godine u logoru je zbog loše ishrane, bolesti, neadekvatnog smještaja, umrlo  i likvidirano 448 djece ili prosječno dnevno desetoro.

Pri transportu umrle djece, časne sestre i logornik Markušić, tjerali su stariju djecu  da sahranjuju mrtve tik  uz mjesno groblje, gdje se mi evo danas nalazimo.

Prilikom svjedočenja o zločinima nad djecom u logoru Jastrebarsko pred Zemaljskom komisijom, mjesni grobar Franjo Ilovar dao je izjavu o prijevozu mrtve djece na seoskim kolima, vodio dnevnik, te je u zajedničkoj grobnici sahranjeno ukupno 468 djece u roku 2 mjeseca, a dovozio ih je prosječno 10 do 12 dnevno.

O teškim uvjetima boravka djece u logoru svjedoče brojni preživjeli logoraši i dokumenti. U logoru su vršena razna kažnjavanja, pokušaji preodgoja u duhu ustaštva, oblačenja u ustaške uniforme, šibanja, davanja slane vode i drugim kaznama djece.

Postojanje dječjeg logora ustaški režim je pred javnošću htio prikazati kao dom, zato što je prije rata 1941 godine u dvorcu Erdedy bio dječji dom, a da je nakon toga postao sabiralište  napuštene djece izbjeglica.

Međutim, poznato je da su uglavnom u Jastrebarsko dovedena djeca iz Stare Gradiške, Jasenovca i drugih logora, posebno poslije ustaške i njemačke ofenzive na Kozaru, lipnja 1942. Godine. ustaše su zarobljeno stanovništvo sa Kozare i drugih područja  Hrvatske slali u koncentracijske logore, razdvajajući djecu od očeva i majki koje su slali u logore i na prisilni rad  u Njemačku, kao na dobrovoljni rad, a djecu u logore Stara Gradiška, Jasenovac i druge logore.

Do zatočenja djece u logorima se moglo doći i pomoči im samo uz pomoć simpatizera Narodno Oslobodilačkog Pokreta  i Partije u Crvenom križu i u Ministarstvu udružbe.

Tako se velika humanitarka Diana Budisavljević obratila socijalnom radniku prof. Kamilu Bresleru u Ministarstvu u cilju izvlačenja i spašavanja djece iz logora.

 U pružanju pomoći i spašavanju djece logoraša veliku pomoć pružila je grupa  skojevki i antifašista u Jastrebarskom, Tatjana Marinić sa grupom odgajateljica iz Ruda kraj Samobora, Dr. Branko Davila, te brojni drugi simpatizeri i brojne obitelji Jastrebarskog , Zagreba, Žumberka i Korduna.

U cilju spašavanja djece, a u pripremi za napad na Jastrebarsko i oslobađanje djece i prijelaz 4. Kordunaške brigade u Žumberak, dali su veliki doprinos prvoborci ovoga kraja: braća Franjo i Tomo Mikulić, Ivica Lopaić, Grga Milašinčić i drugi.

Nekoliko dana nakon formiranja 4. Kordunaške Narodno Oslobodilačke Udarne brigade sa komandantom Nikolom Vidovićem, dobiven je zadatak da brigada u sklopu prebacivanja preko Kupe izbije na teritorij Žumberka uz napade na neprijateljske posade.

 Ujutro 26.08.1942.godine brigada je izvršila uspješan napad na Jastrebarsko.

 Nakon razbijanja neprijateljskog  uporišta kod željezničke stanice, borci brigade su čuli  viku djece, te ih pronašli  u dvorcu i barakama.

 Naime mali zatočenici su čuli pucnjavu  i ugledali partizane , koji su ih počeli oslobađati.

Nakon što su oslobodili djecu iz baraka i dvorca, lječnićki su pregledana djeca, i poveli su ukupno 727 za put sposobne djece  prema Svetoj Jani i Žumberku.

 Izlazeči iz grada davali su iznemogloj djeci svoju hranu i šećer, a djeca su usput navalila na voćnjake i vrtove, čupala zelenje i voće i trpala u gladna usta.

Na putu za Žumberak , a kasnije uz borce sa Korduna , narod tih sela je očinski prihvatio tu djecu uz pomoć aktivista i antifašista.

Mnoga djeca su ostala u brojnim obiteljima da bi ih ustaše, nakon odlaska partizana prema Kordunu  nasilno oduzimali iz tih obitelji i većinu likvidirali.

Oduševljenje i radost oslobađanja djece iz logora u svojim svjedočenjima i sjećanjima opisali su mnogi borci kao: Cvjetko Strnić, Simo Mandič, Stevan Tesla, Stjepan Koren, Grga Milašinčić, braća Tomo i Franjo Mikulić i drugi, te brojni preživjeli logoraši.

 Akcija boraca 4 brigade imala je veliko humano, vojno i političko značenje u ovom kraju i šire.

 Od tada pa do kraja 1942.godine , uz pomoć aktivista i simpatizera, ilegalno je u Zagrebačke i druge obitelji smješteno preko 1600 djece, a uz pomoć Karitasa još 500 djece, dok je u Epidemijskoj stanici u Jastrebarskom moralo ostati 300 djece do konačnog oslobođenja u svibnju 1945. Godine.

Evo i danas smo se prisjetili svih onih zatočenika koji su kao mala djeca platili svojim životom različitost po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.

Zato nam je zadaća, nas koji živimo u slobodi, da sačuvamo sjećanje na nedužne žrtve zločina, kako se slične strahote ne bi nikad više i nigdje ponovile.

Posljednjih tridesetak godina smo svjedoci povijesnog  revizionizma, te da se  lažima, poluistinama, prešućivanjem i izvrtanjem, nastoji od fašista učiniti antifašiste, od zločinaca humanitarce, a od antifašista zločince.

Tako je na red došao i ovaj dječji logor.  

Moramo reći na ovome mjestu, kao i na svakom drugom, da je ustaški režim bio zločinački i marionetski, da je nastojao istrijebiti Srbe, Židove, Rome, kao i sve one koji bi se tome usprotivili.

Također valja istaknuti  da je jedini organizirani otpor u Hrvatskoj vodila Komunistička partija ,da je uz antifašistički otpor provodila i socijalnu revoluciju.

Ne smijemo zaboraviti da su u pokretu sudjelovali i Hrvati i Srbi i drugi narodi, te da je taj pokret bio dio onoga što je na koncu postalo; Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije koja je gotovo u potpunosti samostalno oslobodila zemlju od okupatora i kvislinga i to pod vodstvom Josipa Broza Tita.

 Hvala vam na pažnji i odazivu, uz poziv da se vidimo i do godine.

Smrt fašizmu…..!“

Jastrebarsko 26. kolovoz 2026.godine

Ankica Ležaić

(potpredsjednica UABE Dubrava – Sesvete i tajnica ZUABE Zagrebačke Županije i Grada Zagreba)