Iva Rinčić prihvatila je zahtjev ratnih veterana i Armade da se grb HOS-a ne makne sa zida pored osnovne škole. Dva mjeseca ranije sud u Rijeci osudio je čovjeka zato što je usred grada na majici nosio identičnu oznaku. Također, riječki je sud 2023. osudio pripadnike Armade jer su izvjesili zastavu s istim grbom paravojne postrojbe koju je osnovao HSP

Dva mjeseca prije nego što je gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić prihvatila zahtjev ratnih veterana i navijača Armade da se grb HOS-a ne makne sa zida pored osnovne škole, sud u Rijeci osudio je čovjeka zato što je usred toga grada na majici nosio identičnu oznaku.

U presudi Općinskog suda koja je donesena u svibnju ove godine jasno se navodi da pozdravu “Za dom spremni” koji se nalazi u HOS-ovoj oznaci nije mjesto u javnom prostoru zato što potiče “veličanje totalitarnog režima, odnosno manifestaciju rasističke ideologije i oblik nesnošljivosti prema neistomišljenicima zbog njihove vjerske ili etničke pripadnosti”.

S gotovo istim obrazloženjem, riječki je sud 2023. godine osudio pripadnike Armade jer su u tom gradu izvjesili zastavu s istim grbom paravojne postrojbe koju je osnovao HSP.

Presude, koje su preslika višegodišnje prakse ostalih hrvatskih sudova, ilustriraju stvarne razmjere političke, moralne i pravne kapitulacije Grada Rijeke pred zahtjevima ulice.

Još važnije: priča ukazuje na skandalozno ponašanje riječkog MUP-a, koji je u spomenutim sudskim procesima pokrenuo kažnjavanje nositelja HOS-ove insignije, a sada se oglušuje na prijave građana, odbijajući procesuirati autore grafita koji nedvojbeno pripadaju navijačkoj skupini nogometnog kluba Rijeke.

Analizirajući cijeli slučaj, Novosti su dodatno utvrdile da su upravo pripadnici Armade napali sudionike prošlogodišnjeg prosvjeda Ujedinjeni protiv fašizma u Rijeci, održanog i zbog normalizacije ustaškog pozdrava u javnom prostoru.

Nakon sastanka koji je s čelnicima lokalnih braniteljskih organizacija i Armadom prošlog tjedna održala gradonačelnica, Rinčić je dala do znanja da komunalne službe neće odstraniti mural nacrtan u riječkom kvartu Škurinje.

Analizirajući cijeli slučaj, dodatno smo utvrdili da su upravo pripadnici Armade napali posjetitelje prošlogodišnjeg prosvjeda Ujedinjeni protiv fašizma u Rijeci, održanog i zbog normalizacije ustaškog pozdrava u javnom prostoru

U zajedničkom priopćenju su se požalili da se “jedinice lokalne samouprave širom Hrvatske nalaze u situaciji neujednačene sudske prakse i različitih tumačenja propisa”, najavivši da će za mišljenje pitati Vladu, kako bi od njih dobili “jednoznačno i obvezujuće tumačenje o mogućnosti isticanja i pravnog uređivanja” obilježja ratnih postrojbi, pa tako i HOS-ovog grba na javnim površinama.

No višegodišnja praksa hrvatskih sudova i policije je više nego jasna: javno isticanje grba HOS-a predstavlja prekršaj u svim scenarijima. Jedina iznimka od pravila je komemoriranje poginulih pripadnika HOS-a u posebnim ratnim obljetnicama na specifičnim lokacijama.

Redovna podloga za takve policijsko-sudačke odluke je Dokument dijaloga koji je 2018. donijela skupina “eksperata”, s ciljem da retroaktivno opravdaju političku namjeru vlade Andreja Plenkovića o javnom korištenju pozdrava ZDS u insignijama HOS-a.

U tom je dokumentu prvi put preporučena mogućnost komemorativne iznimke, ali i zabrana isticanja pozdrava u HOS-ovom grbu u bilo kojem drugom kontekstu, pod obrazloženjem da se radi o jednoznačnom simbolu mržnje.

Tako je navedeno i u nepravomoćnoj presudi koju je 14. svibnja donio Općinski sud u Rijeci, osudivši za remećenje javnog reda i mira braću Tonija i Petra Kumerle. Dvojac je u studenome 2025. godine izvodio pjesme na riječkom Jadranskom trgu povodom prosvjeda protiv stranih radnika.

Prva policijska postaja obojicu je prijavila zbog proustaških stihova, dok je jedan od njih dobio prijavu i zbog majice s grbom HOS-a. U optužnom prijedlogu policija je zatražila njegovo kažnjavanje zato što je grb HOS-a nosio “u vrijeme kada se nije obilježavala obljetnica HOS-a ili komemoracija poginulih pripadnika HOS-a”.

Pozdrav koji se nalazi u grbu MUP je opisao kao “simbol kojim se veličao ustaški pokret i totalitarni režim NDH koji kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranja žrtava zločina protiv čovječnosti, zastrašujući na taj način sudionike i ostale građane koji su prolazili ili koji su bili tada na javnom mjestu”, dodajući da je nošenjem HOS-ovog simbola “izrazio prijezir i netoleranciju prema vrijednostima demokratskog društva te uznemirio druge građane”.

Općinski sud je u cijelosti prihvatio policijsku optužnicu, potvrđujući da je grb s pozdravom ZDS bio “nedvojbeno istaknut izvan iznimaka navedenih u Dokumentu dijaloga”, proglasivši ga jednoznačnim “obilježjem mržnje” i “fašizma” koje “predstavlja veličanje totalitarnog režima, odnosno manifestaciju rasističke ideologije”.

Obojica su nepravomoćno kažnjena za kršenje članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvom je naloženo da plati 2.100 eura, dok je drugi zbog HOS-ove majice osuđen na 900 eura veći iznos.

Gotovo identična presuda donesena je prije dvije godine, zbog zastave HOS-a koju su pripadnici Armade 2020. izvjesili na Mostu hrvatskih branitelja. Nije im pomogla obrana u kojoj su tvrdili da su zastavom “izrazili podršku Hrvatskim obrambenim snagama kao sastavnom dijelu pobjedničke Hrvatske vojske iz Domovinskog rata, što je i zakonski definirano (čl. 1. i 3. Zakona o hrvatskim braniteljima), kao i da su svi pripadnici HOS-a hrvatski branitelji iz Domovinskog rata sa svim pravima, uključujući i pravo na komemoriranje poginulih pripadnika HOS-a”.

Općinski sud u Rijeci, a potom i Visoki prekršajni sud u Zagrebu, osudili su ih s obrazloženjem da su uznemiravali javnost simbolom mržnje za koji postoji ustaljena sudska praksa potpune zabrane bilo gdje u javnom prostoru, osim u slučajevima “primjerenog mjesta obilježavanja prema važećim protokolima”.

U presudi Općinskog suda donesenoj u svibnju jasno se navodi da ZDS-u koji se nalazi u HOS-ovoj oznaci nije mjesto u javnom prostoru zato što potiče “veličanje totalitarnog režima, odnosno manifestaciju rasističke ideologije i oblik nesnošljivosti prema neistomišljenicima zbog njihove vjerske ili etničke pripadnosti”

U presudi braći Kumerle je pojašnjeno i da za postojanje ovog prekršaja uopće nije potrebno dokazivati da je netko neposredno uznemiren, već je zakonski sasvim dovoljno utvrditi “apstraktnu mogućnost nastupanja takve posljedice” na javnom mjestu. Policija pritom ne treba čekati pritužbe građana da bi reagirala.

Ako nošenje tog grba na odjeći ili kratkotrajno isticanje zastave usred Rijeke narušavaju javni red i mir, onda ulični grafit na javnoj površini koji će tamo stajati cijelu godinu predstavlja kontinuirano i teže kršenje istog zakona.

Nepotrebna je ovdje i potraga za nepoznatim počiniteljima: događaj je zabilježen na fotografijama i snimkama, na kojima se vide i prigodne, visoko podignute desnice. No prema javno dostupnim informacijama, MUP zasad nije reagirao ni po prijavama ni u vlastitom aranžmanu.

Riječka policija tako se pridružila recentnijem trendu svojih kolega diljem Hrvatske, koji najčešće odbijaju procesuirati nositelje ove simbolike. Ako nema policijskih prijava, predmeti ne mogu doći do sudova, zbog čega izostaju i neminovne osuđujuće presude.

Praksa je proširena nakon Thompsonovog hipodromskog koncerta u srpnju prošle godine, kad su tisuće posjetitelja nekažnjeno nosili tu oznaku. Na svakom veteransko-navijačkom prosvjedu protiv kulturno-manjinskih događaja koji je uslijedio sudionici su također nesmetano nosili ta obilježja.

Prije nekoliko mjeseci, Novosti su na policama najvećih zagrebačkih suvenirnica pronašle izložene majice, zastave i kape s oznakom HOS-a.

Nečinjenje sugerira namjernu strategiju MUP-a da se ne miješa u vlastiti posao i izravnu odgovornost ministra Davora Božinovića. Strategiju transparentno podržava vladajuća stranka, čak i kad dođe do provedbe zakona. Kad su gradske komunalne službe obrisale prvu verziju grafita s riječkog zida zato što nije imao dozvolu (a ne zbog fašizma), riječki HDZ predvođen Josipom Ostrogovićem tražio je njegovu obnovu.

Krivnja riječke gradonačelnice Rinčić leži u političkom legitimiranju proustaškog bezakonja. Prošle godine je odbila sudjelovati na skupu Ujedinjeni protiv fašizma, koji je u Rijeci i više gradova iniciran upravo zbog navedenih incidenata.

Predstavljajući se kao prosvijećeni centrist nezainteresiran za ideološke konflikte, rekla je da se ne želi svrstati uz petokraku ili pozdrav “Za dom spremni”. Osudila je i maskirane napadače na sudionike tog prosvjeda, izražavajući “razočaranje što smo takvim scenama svjedočili u našoj Rijeci”. Sada je odlučila da isti pozdrav ostaje na javnoj površini, i to u dogovoru s predstavnicima navijačke skupine čiji su članovi napali taj prosvjedni skup.

Općinski sud u Rijeci nepravomoćno je, naime, za taj napad osudio najmanje devetoricu muškaraca, većinom pripadnika Armade. Među njima smo pronašli dvije osobe koje nose isto ime i prezime osoba što su 2023. godine izabrane u upravni odbor Armade, Nikolu Đokića i Kristijana Borića. Osim njih, osuđeni su i Matija Miškulin, Sandro Pancer-Zgrablić, Gleb Platonov, Gregorio Vitezić, Adriano Božičević, Hrvoje Vincetić i jedan maloljetnik.

Na temelju optužnica Prve policijske postaje, sud ih je kaznio za prekršaje iz članka 5. i 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, uz obrazloženje da su “na javnom mjestu narušavali javni red i mir vikanjem koje je imalo isključivo za cilj zastrašiti sudionike javnog okupljanja kao i slučajnih prolaznika, vičući ‘Pičke, nakaze jedne’ i druge uvredljive riječi (…) glasno su pjevali ‘O Hrvatska, o Hrvatska nezavisna država, Za dom spremni, Spremni, Spremni’ pritom podižući desnu ispruženu ruku u zrak”, čime su “veličali ustaški pokret i totalitarni režim Nezavisne države Hrvatske, koji kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema neistomišljenicima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, te trivijaliziranje žrtava zločina prema čovječnosti”.

Svi su negirali sadržaj optužnice, a pojedini su negirali i članstvo u Armadi, poput spomenutog Borića. Đokić se branio tvrdnjom “da ne zna što znači ‘Nezavisna država Hrvatska’; da je to neka država koja je postojala prije, da je to učio iz povijesti, a da on živi u Republici Hrvatskoj; da ne zna što znači povik ‘ZDS’; da je bio maskiranog lica i s kapuljačom na glavi jer da mu je bilo hladno i da ga je boljelo grlo”.

Gradonačelnica Rinčić je nagradila i takve pojedince. Vjerojatno ne postoji bolja ilustracija koncepta “apolitičnih” umjerenjaka, koji se rezolutno “odbijaju svrstati” kad dođe do svjetonazorskih konflikta. Takvi, naime, gotovo uvijek završe u naručju fašista.

(Hrvoje Šimičević/Novosti)

Poveznica na članak: https://www.portalnovosti.com/gradonacelnica-u-narucju-fasista/