Čitam da je sahranjena književnica i prevoditeljica. I jedva čekam 20. kolovoza ili 11. ožujka. Rođendan i dan smrti Slobodana Miloševića. Čekam tad hrvatski stijeg, počasni plotun, ministre i predstojnike ureda predsjednika Vlade. Jer, ako je kriterij „doprinos stvaranju Hrvatske”, Slobodan Milošević ima jači temelj za hrvatski državni protokol od Julienne Bušić. Njegova politika, agresija i zločinački projekt, premda protiv Hrvatske i protiv njezine slobode, proizveli su međunarodnu jasnoću hrvatske stvari više nego bilo koja emigrantska akcija.

Ali upravo zato civilizirana država ne odaje počast posljedicama zločina. Ne nagrađuje nasilje koje je, posredno i nehotice, možda imalo veze sa političkim rezultatom koji nam odgovara. Država koja je nastala obranom od agresije ne bi smjela posezati za zrakoplovnim piratstvom sa smrtnom posljedicom kao vlastitim moralnim kapitalom. Pardon, ne zrakoplovnim piratstvom. Danas se to pristojno zove književnost, prevoditeljstvo i borba za slobodu.

Nakon Mire Barešića, terorista i ubojice, nakon svih blajburških ustaša koje sahranjujemo, nakon svih pažljivo opranih biografija političkog nasilja, sad se očito mora kompromitirati i ono malo ustavnog antifašizma što je još ostalo u službenoj hrvatskoj državnosti. Terorizam, ako je „naš”, više nije terorizam. Ubojstvo, ako je „naše”, postaje povijesni nesporazum. Zločin, ako je protiv obitelji Zec, ili je Merčepov, i nije zločin. Zastava više ne pokriva državu, nego pere biografije.

Hvala Vladi. Hvala svim vazalima Andreja Plenkovića. Hvala svima koji, svjesno ili nesvjesno, uspješno rade ono što hrvatski protivnici sami više ne bi mogli: sramote Hrvatsku u njeno vlastito ime.

Živio terorizam u ime Hrvatske!

Viktor Gotovac

Poveznica na objavu: https://www.facebook.com/100067961195289/posts/1306177601657601/?rdid=3fN1vhNjQtoJsu0v#