Biti prostor sjećanja u ovakvom trenutku znači nositi dodatnu odgovornost – ne samo čuvanja činjenica o prošlosti, nego i aktivnog suprotstavljanja njihovom iskrivljavanju. U vremenu kada jača povijesni revizionizam, naš je zadatak jasno i argumentirano podsjećati na ono što se dogodilo, na konkretne ljudske sudbine i na razmjere stradanja, kaže kustosica Memorijalnog centra Lipa pamti
Od 28. do 30. travnja u Memorijalnom centru Lipa pamti održava se trodnevni program u znak sjećanja na stradanje Lipe 30. travnja 1944., kada su nacistički vojnici ubili 269 njenih mještana, većinom žene, djecu i starije. Kako je program zamišljen i od čega će se sastojati?
Središnji i najvažniji dio programa je sama komemoracija “Lipa pamti”, u kojoj zajednica odaje počast žrtvama i potvrđuje važnost očuvanja sjećanja. U njezinu kontekstu osmišljen je i trodnevni program koji povezuje istraživanje, edukaciju i suvremene umjetničke prakse.
U središtu programa je predstavljanje knjige “Revizija popisa žrtava Lipe stradalih 30. travnja 1944.”, koja prvi put donosi sustavno provjerene i dopunjene podatke o žrtvama. Knjiga objavljuje i obiteljska stabla svih lipajskih obitelji, čime preživjelima nadomješta dio izgubljenog identiteta i dodatno osnažuje njihovu pripadnost zajednici.
Posebnost programa bit će edukativna akcija izrade sjemenskog papira. Radovi umjetnice Melite Sorola Staničić pretvorit će se u pulpu iz koje će nastati novi papir sa umetnutim sjemenom – simbolom opstanka i obnove.
Participacija će se nastaviti i na dan komemoracije kada će posjetitelji zasaditi sjemenski papir u posudice i ponijeti ga kući. Time se sjećanje iz zajedničkog čina pretvara u osobnu gestu te se iz prostora memorijala premješta u svakodnevni život.
Ovogodišnja komemoracija dolazi u mračnom razdoblju sve glasnijeg revizionizma, koji relativizira i žrtve fašizma poput onih u Lipi, ali i novih ratova i stradanja nevinih. Lipa međutim pamti – za sve nas. Što znači biti prostor ove vrste sjećanja u ovakvom trenutku?
Biti prostor sjećanja u ovakvom trenutku znači nositi dodatnu odgovornost – ne samo čuvanja činjenica o prošlosti, nego i aktivnog suprotstavljanja njihovom iskrivljavanju. U vremenu kada jača povijesni revizionizam, naš je zadatak jasno i argumentirano podsjećati na ono što se dogodilo, na konkretne ljudske sudbine i na razmjere stradanja.
Upravo zato pamćenje koje njegujemo nije usmjereno samo na prošlost, nego i na budućnost – ono nas upozorava koliko su krhke vrijednosti mira, solidarnosti i ljudskog dostojanstva.
Osobito je dragocjen rad Memorijalnog centra s djecom, koji pokazuje da se s njome uz dovoljno promišljanja može govoriti i o najtežim temama. Recite nam više o vašem pristupu najmlađima i poukama koje izvodite iz tog rada.
Djeci pristupamo s posebnom pažnjom, svjesni da su teme kojima se bavimo iznimno teške, ali i važne. Polazimo od iskustava koja su djeci bliska – zajednice, obitelji, solidarnosti i međusobne brige. Naglasak je na stvaranju sigurnog okvira u kojem djeca mogu postavljati pitanja, izražavati emocije i razvijati empatiju.
Ne tražimo od njih da “pojme” tragediju u punini, nego da prepoznaju poruke koje iz nje proizlaze – važnost poštovanja, odgovornosti i nenasilja. Rad s djecom uvijek nas iznova podsjeća da se kultura sjećanja ne prenosi samo kroz informacije, nego kroz iskustvo, odnos i dijalog. Upravo tu nastaje prostor za dugoročno razumijevanje i odgovorno djelovanje u budućnosti.
(Lujo Parežanin/Novosti)
Poveznica na članak: https://www.portalnovosti.com/vana-govic-pamcenje-koje-njegujemo-usmjereno-je-i-na-buducnost/
