Znate, u Njemačkoj je doista lijepo živjeti. Čovjek o kojem sam puno slušao, a nažalost ga nikada nisam upoznao, davno je rekao: “Ma čim prijeđeš granicu i uđeš u Austriju, vidiš da je i trava tamo zelenija…”

Radio sam neko vrijeme u Njemačkoj. Nije to savršena država, ima ona svojih mana. No, tamo je lijepo živjeti, a ljudi iz Hrvatske ne odlaze samo zbog osjetno boljih plaća – razlozi su puno dublji.

​Prije nekoliko godina, šećući trgom u Pasingu (danas dijelu Münchena), zatekao sam golemo osiguranje – možda 400 do 500 policajaca. Mala skupina od svega dvadesetak, najviše tridesetak ljudi, održavala je predizborni skup. Kasnije sam s panoa pročitao: AfD.

Na drugom kraju trga stajala je brojna skupina prosvjednika koja je glasno negodovala; neki su nosili zastave SPD-a, dok oznake drugih stranaka nisam uočio. Tih petstotinjak prosvjednika galamom je potpuno nadglasalo govornika i razglas. Bila je to opća kakofonija. No, čim je skup završio, ljudi su se mirno razišli ulicama Pasinga.

Prošao sam glavnom ulicom punom lokala i vidio nevjerojatan prizor: ti “urnebesno glasni prosvjednici” veselo su pili pivo, dok su tek nekoliko stolova dalje sjedili pristaše AfD-a. Nije bilo dobacivanja, vrijeđanja, niti nereda. Sjedio sam tamo i pijuckao kavu, razmišljajući o političkoj manipulaciji.

I SPD i AfD su u opoziciji; oni nisu angažirani za opće društveno dobro, već su glasni samo kako bi privukli neodlučne građane i osvojili vlast.

​Ono što je simptomatično: AfD osvaja oko 20 % glasova, što znači da svaki peti građanin glasa za njih.

Među stotinama ljudi koje poznajem, sreo sam tek nekolicinu onih koji se javno deklariraju kao podržavatelji te opcije. Moj je osobni dojam da se ljudi zapravo srame i da za njih glasaju iz protesta, a ne iz ideologije.

Naravno, to je samo moje anegdotalno iskustvo; dopuštam da drugi vide stvari drugačije.

​Idejno-politička diferencijacija u Hrvatskoj

​Jučer je u Hrvatskoj, po tko zna koji put, pokrenuta famozna “idejno-politička diferencijacija”. Što taj pojam točno znači, možete vidjeti na slici uz ovaj post. Tu diferencijaciju provode svi: i vlast, i oporba, pa čak i “oporba unutar oporbe”. Svi nastoje suparnicima nalijepiti etikete kako bi ih ocrnili i politički eliminirali.

To je, nažalost, postala naša politika. No, ono što nam nedostaje jest ono njemačko smirenje nakon skupa – ono zajedničko ispijanje kave.

Naša je diferencijacija postala toksična; zatrovala je cjelokupni javni prostor.

​Poznat sam po tome što “ne pripadam”, iako me mnogi uporno pokušavaju etiketirati. Kao da je postalo obvezno pripadati nekom političkom toru i slijepo pratiti “liniju” partije.

​Jučer smo imali savršen primjer. Među mojim Facebook prijateljima nalaze se saborski zastupnici i političari i HDZ-a i SDP-a. Moje pisanje ticalo se isključivo poštivanja zakona, no nije naišlo na odobravanje ni s jedne strane. Za SDP-ovce i Možemovce bio sam “kontra”, dok me HDZ-ovci nisu prihvatili kao svog – jer dobro znaju da to nisam.

​Patologija i psihotično društvo

​Idejno-politička diferencijacija kod nas je poprimila patološke razmjere. Ljudi su, bez obzira na opciju, duboko indoktrinirani i manipulirani. Situacija postaje bolesno psihotična.

Poznajem liječnike koji pate od psihoze i ne mogu funkcionirati bez terapije. Problem je što nitko sam sebi ne može dijagnosticirati psihozu, pa makar bio i vrhunski liječnik!

​Ako racionalno sagledamo društveno stanje i svu tu histeriju, moram zaključiti da ovakvog ludila nije bilo ni u doba “ljubičice bijele”.

U ovakvom ozračju, gotovo je nemoguće da neka normalna politička opcija, lišena ovog kolektivnog ludila, dođe na vlast i povede društvo u bolju budućnost. Političari su se ukopali u rovove; nedostaje samo da im netko podijeli oružje pa da krene građanski rat do istrebljenja.

​Gdje smo tu mi, građani?

​Kao nositelji vlasti, premijer i gradonačelnik Zagreba moraju surađivati zbog nas građana koji ne pripadamo ni HDZ-u ni SDP-u.

Kako će ta suradnja izgledati? Zašto je bilo potrebno posijati toliko otrova među obične ljude?

Ovdje uopće ne govorim o tome tko je u pravu, jer nitko od njih nije u pravu!

Mi građani imamo pravo na miran život, na zdravlje, socijalnu osjetljivost i pravdu. Najavljuju rast mirovina od tek 2 %, dok je sve toliko poskupjelo (uključujući i police osiguranja) da ni povećanje od 10 % ne bi pokrilo te troškove.

​Jučer nisam čuo da se o tim temama razgovaralo. A one su neusporedivo bitnije od toga tko će i gdje pjevati na dočeku sportaša.

​Divide et impera – podijeli pa vladaj

Podijelili ste društvo na dva ideološka tabora kako biste lakše vladali “ovcama” u tim taborima. No, postoji i treća, daleko najbrojnija skupina ljudi kojoj i ja pripadam. Kada se ta skupina osvijesti – a jednom hoće – pomest će vas sve s političke pozornice i oduzeti vam privilegije koje ste priskrbili radeći isključivo za vlastitu korist.

​Baš me zanima tko će svirati na proslavi pada “diferencijatora” i koju će pjesmu pjevati.

​Dragi Dragutine, jednom će i u Hrvatskoj trava biti zelenija.

Siguran sam u to!

Damir Lacković